REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2068/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. ovrhovoditelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ovrhovoditelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ovrhovoditelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ovrhovoditelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ovrhovoditeljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ovrhovoditelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. ovrhovoditeljice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Denis Hüsein, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Madonis d.o.o. Zagreb, Petrinjska ulica 32A, OIB: 10415276758, kojeg zastupa punomoćnica Rajka Jagmarević, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2286/2023-2 od 2. siječnja 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-624/2023-6 od 23. svibnja 2023., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2286/2023-2 od 2. siječnja 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-624/2023-6 od 23. svibnja 2023. postavljajući pitanje koje drže važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:
„Je li pravomoćno Djelomično rješenje o povratu nadležnog upravnog organa kojim se daju ovlaštenicima naknade u vlasništvo poslovni prostori, kao ovršna isprava podobna za ovrhu radi ispražnjenja i predaju nekretnine u vlasnički posjed slobodne od osoba i stvari, temeljem članka 29. Ovršnog zakona (posebno stavak 1 i stavak 2 čl. 29 OZ)?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji u odnosu na postavljeno pitanje navode da nema različite prakse viših sudova odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014., U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. te U-III-357/2016 od 1. veljače 2018., kao i na praksu Europskog suda za ljudska prava, u kojoj je istaknuto da se mjerodavno pravo ne smije primjenjivati pretjerano formalistički.
3. Ovrhovoditelji su naveli da su im zbog ekscesivnog formalizma drugostupanjskog suda povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje su ovrhovoditelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, na postavljeno pitanje odgovor daju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), a niti tvrdnje ovrhovoditelja o formalističkom pristupu nisu dovele u sumnju zaključak drugostupanjskog suda da je djelomično rješenje o povratu nadležnog upravnog organa kojim se daju ovlaštenicima naknade u vlasništvo poslovni prostori, kao ovršna isprava podobna za provedbu upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali ne i za ovrhu kojom se traži ispražnjene i predaja nekretnina u posjed, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. OZ, jer ne sadrži nalog za udaljenje osoba i stvari iz spornog prostora te za njegovu predaju ovrhovoditeljima u posjed, a pogotovo ne takav nalog ovršeniku.
5.2. Nadalje, ovrhovoditelji su naveli da su im postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i EKLJP – pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 6. EKLJP) i pravo vlasništva (čl. 1. Protokola 1. EKLJP). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Također je razvidno da su ovrhovoditelji bili u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na postupak ovrhe između privatnih osoba te da odluka drugostupanjskog suda u pogledu zaštite prava vlasništva ovrhovoditelja nije očigledno nezakonita, arbitrarna odnosno očito nerazumna. Tužiteljima pripada pravo na zaštitu vlasništva i s tim u vezi na predaju u posjed nekretnina, u parničnom postupku iniciranom vlasničkom tužbom za predaju u posjed.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnog pitanja koje ovrhovoditelji smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i EKLJP – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
