REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2149/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ĆG OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5287/2020-2 od 12. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-123/2020-48 od 19. studenog 2020., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5287/2020-2 od 12. siječnja 2021. se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5287/2020-2 od 12. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 123/2020-48 od 19. studenog 2020.
1.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1.Mogu li se izjednačiti gubitak (šteta) kao računovodstvena kategorija za koji je financijskim vještačenjem utvrđeno da je nastao na strani prenositelja poslovnih udjela sa imovinskom koristi koju je ostvario stjecatelj poslovnih udjela i koju je stjecatelj poslovnih udjela dužan vratiti u stečajnu masu temeljem odredbe članka 141. stavka 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br.44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013) (nadalje u tekstu: SZ) odnosno jesu li navedeni gubitak i imovinska korist u smislu odredbe članka 141. stavka 5. SZ-a iste pravne kategorije?
2. Može li financijskim vještačenjem utvrđeni gubitak na strani prenositelja poslovnih udjela u suštini predstavljati novčanu protuvrijednost imovinske koristi stečene pobijanom pravnom radnjom iz odredbe članka 141. stavka 5. SZ-a odnosno novčanu vrijednost koju je stjecatelj nesporno ostvario?
3. Ako gubitak (šteta) kao računovodstvena kategorija za koji je financijskim vještačenjem utvrđeno da je nastao na strani prenositelja poslovnih udjela i imovinska korist na strani stjecatelja poslovnih udjela nisu međusobno uvjetovane kategorije, na koji način se izračunava odnosno utvrđuje imovinska korist stečena na osnovu pobijene pravne radnje iz članka 141. stavka 5. SZ-a?
4. Na koji način se utvrđuje visina imovinske koristi iz članka 141. stavka 5. SZ-a ako nije moguće utvrditi kako je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost nekretnina, odnosno poslovnih udjela te prodaja navedenih poslovnih udjela te ako nije moguće utvrditi vrijednost nekretnina odnosno poslovnih udjela čiji prijenos i prodaja su pravomoćno pobijeni?
5. Je li moguće utvrditi visinu imovinske koristi iz odredbe članka 141. stavka 5. SZ-a ako visina navedene imovinske koristi nije bila predmetom financijskog vještačenja na kojem sudovi temelje svoju odluku?
6. Može li sud unatoč činjenici da imovinska korist na strani stjecatelja poslovnih udjela nije bila predmet financijskog vještačenja na kojem sud temelji svoju odluku te unatoč razlikama između financijskog vještačenja na kojem sud temelji svoju odluku te i preostala dva financijska vještačenja koja prileže spisu i iz kojih proizlazi da stjecanjem predmetnih poslovnih udjela nije ostvarena imovinska korist na strani stjecatelja poslovnih udjela, svoju odluku temeljiti samo na predmetnom financijskom vještačenju, a da pritom na tu okolnost ne izvede dokaz dopunskim financijskim vještačenjem?
7. Može li sud odluku donijeti na temelju jednog financijskog vještačenja kojim odlučne činjenice nisu jasno ili nisu uopće utvrđene, bez da pritom jasno obrazloži razloge zbog kojih nije cijenio preostala dva financijska vještačenja koja se nalaze u spisu, iako navedena financijska vještačenja daju odgovore o odlučnim činjenicama?
8. Koje metode procjene vrijednosti trgovačkog društva odnosno poslovnih udjela su adekvatne za utvrđivanje vrijednosti poslovnih udjela?“.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl.385., čl.385. a i čl.387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije sa postavljenim pitanjima, predlagatelj problematizira ocjenu dokaza u konkretnom predmetu, posebice ocjenu nalaza i mišljenja vještaka te pritom daje svoju ocjenu o provedenom vještačenju. Tako postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu čl. 385. a ZPP-a nego o pitanju ocjene dokaza u konkretnom slučaju i posljedično tome, pitanju utvrđenja činjenica (a ovaj sud u ovom stadiju postupka ne ulazi u ocjenu činjeničnog stanja), a to pitanje nema ni opću važnost u smislu navedene zakonske odredbe. Koje dokaze će uzeti u obzir nižestupanjski sud prilikom ocjene činjeničnog stanja, odlučit će sud, o čemu će dati jasne i uvjerljive razloge postupanja u skladu s čl. 8. ZPP-a te se ne može unaprijed uspostaviti opće primjenjiv pravni standard za ocjenu konkretnih dokaza i utvrđenje konkretnih činjenica, što se zahtijeva tim pravnim pitanjima.
6. Dostavljena sudska praksa na koju se predlagatelj poziva obrazlažući razloge važnosti nije činjenično i pravno podudarna sa konkretnim predmetom.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
