REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1935/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-354/2023-2 od 12. prosinca 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-858/19-49 od 25. travnja 2023., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-354/2023-2 od 12. prosinca 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-858/19-49 od 25. travnja 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li ovršenik može do dovršetka ovršnoga postupka zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi koje je izdano na temelju prijedloga ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe iz razloga što je tražbina prestala nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi te stoga prigovor zastare tražbine ovršenik nije mogao s uspjehom istaknuti u žalbi na rješenje o ovrsi (čl. 53. st. 1. st. 2. OZ)?
2. Da li je desetogodišnji rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prekluzivan rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti ili rok protekom kojeg nastupa zastara tražbine na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti već po prigovoru ovršenika?
3. Da li je drugostupanjski sud u primjeni čl. 375. st. 5. ZPP-a, dužan odgovoriti na žalbene navode ovršenika o povredi ustavnog prava iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja ovršenik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda i odlukama viših sudova.
3. Ovršenik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz članka 18. i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. U konkretnom slučaju, ovršenik je izjavio žalbu nakon proteka roka iz članka 53. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-3976/18-2 od 14. prosinca 2018. te je naveo da ističe prigovor zastare potraživanja iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ kao i da postoji opravdani razlog iz kojega žalbeni razlog zastare nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi.
6. Nižestupanjski sudovi su odbacili žalbu ovršenika uz obrazloženje da ovršenik nije dokazao da razloge zbog kojih podnosi žalbu nakon proteka roka nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi od 14. prosinca 2018.
7. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. To iz razloga jer prvim naznačenim pitanjem ovršenik problematizira mogućnost izjavljivanja žalbe nakon proteka roka iz odredbe članka 53. OZ-a, pri čemu polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da ovršenik nije dokazao da razloge zbog kojih podnosi žalbu nakon proteka roka nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
7.2. Drugim postavljenim pitanjem ovršenik problematizira je li sud, po službenoj dužnosti ili na prigovor stranke, pazi na desetogodišnji rok iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), koje pitanje nije važno za odluku o sporu jer je sud odbacio žalbu ovršenika uz obrazloženje da ovršenik nije dokazao da razloge zbog kojih podnosi žalbu nakon proteka roka nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi.
7.3. Treće postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka koje kao takvo nije pravno pitanje propisano odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
9. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, činjenica da ovršenik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
12. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
