REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2110/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj tužitelja D. S., OIB ... iz T., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-54/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-32/2018-52 od 26. svibnja 2022., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-54/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-32/2018-52 od 26. svibnja 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koja glasi:
1. Trebaju li sudovi obrazložiti zašto u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nalazeći ga stručnim i nepristranim, ako je taj nalaz suprotan službenoj dokumentaciji tuženika, iskazima saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, posebno u slučaju kada sam vještak navodi da je prilikom izrade nalaza sam - proizvoljno odredio u koje vrijeme je unutar 24 sata tužitelj imao 8 sati odmora, a u kojem razdoblju je imao 8 sati prekovremenog rada?
2. Je li u skladu s izraženim pravnim shvaćanjem VSRH-a "da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke", stav iznesen u cit. presudi i rješenju koji je rezultirao usvajanjem tužbenog zahtjeva, a koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje se ne temelji na dokazima i ne sadrži stvarno odrađene sate rada, već prekovremene sate proizvoljno određene od strane vještaka?
3. Trebaju li sudovi u sudskoj odluci koju temelje na iskazu i mišljenju vještaka, pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka, iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaz, te obrazložiti činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje se prihvaća nalaz i mišljenje vještaka?
4. Da li je tužitelj dužan dokazati postojanje i visinu svoje tražbine, a sud dati određen zadatak vještaku sukladno utvrđenim satima prekovremenog rada?
5. Da li u slučaju kada vještaku nije zadan precizan zadatak isti može proizvoljno odrediti kada se obavlja prekovremeni rad, posebno ako je isto suprotno iskazima svjedoka?
Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženica navodi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i Županijskog suda u Zagrebu posl.broj Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog slijedećih razloga. U odnosu na prvo pitanje predlagateljica iznosi svoje viđenje kvalitete obrazloženja pobijane odluke koje je suprotno sadržaju same odluke. Time ukazuje na moguće počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje temelji na subjektivnom viđenju za po nju nepovoljne odluke. Stoga ovakvo pitanje nema narav pitanja koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugim, trećim, četvrtim i petim pitanjem predlagateljica problematizira ocjenu suda o kvaliteti nalaza i mišljenja vještaka čime zapravo daje vlastitu ocjenu istog. Osim toga, vještak je na okolnost prigovora tuženice saslušan, te je isti otklonio navedeni prigovor. Stoga ni ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (u tom smislu i Revd-3976/2023-2 od 14. veljače 2024). Zbog toga niti praksa na koju se tuženica poziva kao razlog važnosti nije od utjecaja, pa nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
