REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1907/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku C. R., odvjetniku u D. protiv I-tužitelja P. D. iz D., OIB: … i II-tuženice S. T. iz D., OIB: …, zastupanih po punomoćnici V. K., odvjetnici u D., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-646/2022-2 od 18. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-244/2017-38 od 31. ožujka 2021., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-646/2022-2 od 18. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P- 244/2017-38 od 31. ožujka 2021., postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1) Da li može sud sam iako nema stručna znanja za takve ocjene (i prvostupanjski usvajati dio tužbenog zahtjeva sam protivno vještvu određivati iznos i drugostupanjski sud sam takvu odluku prvostupanjskog suda potvrđivati), usvajati samo dio tužbenog zahtjeva tužitelja, i to kao u ovom slučaju, po navodima samog tuženika (iz njegovog podneska od 24. 7 2020.g. - koji sam određuje koliko i temelju čega bi isplatio tužitelju), a ne navodima tužitelja, protivno nalazu vještaka Z. N. od 7.6 1999.g. koji je predan uz tužbu i protivno izvedenim dokazima troškovnicima i vještvima u predmetu, te samom nalazu vještaka Z. B. od 28. 9 2018.g. i bez potpunog (ili barem pismeno dopunjenog) i pravilnog vještačenja u predmetu?
2) Može li sud koji nema stručna znanja iz područja građevinarstva, a niti ovlast za takvo ocjenjivanje i odlučivanje (i to prvostupanjski usvajati dio tužbenog zahtjeva sam protivno vještvu izvedenom u predmetu određivati iznos uloženog i stavke uloženog u nekretninu) i drugostupanjski sud takvu odluku prvostupanjskog suda potvrđivati, usvajati samo dio tužbenog zahtjeva tužitelja, i to kao u ovom slučaju, po navodima samog tuženika (iz njegovog podneska od 24. 7 2020.g. - koji sam određuje koliko i temelju čega bi isplatio tužitelju), a ne navodima tužitelja, protivno nalazu vještaka Z. N. koji je predan uz tužbu i protivno izvedenim dokazima troškovnicima i vještvima u predmetu, te protivno samom nalazu vještaka Z. B. od 28. 9 2018.g. i bez potpunog (ili barem pismeno dopunjenog) i pravilnog vještačenja u predmetu?
3) Koja zatezna kamata pripada tužitelju na uloženo u nekretninu koju je pošteno posjedovao, dakle da li zatezna kamata teče od kada je utužio na isplatu korisnih uloženih sredstava u nekretninu 29. 6 1999.g. do isplate, ili od dana donošenja prvostupanjske presude 31. 3 2021.g.?
4) Pripada li tužitelju za nužne i korisne radove uložene u nekretninu koju je pošteno posjedovao i u koju je investirao svoja vlastita sredstva, a koja je pripala tuženiku i koju posjeduje tuženik, zatezna kamata na uložena sredstva od dana podnošenja tužbe sudu 29. 6 1999.g. do isplate kako je i utuženo, ili od dana donošenja prvostupanjske presude 31. 3 2021.g.?
5) Pripadaju li tužitelju parnični troškovi u predmetu kojeg je pokrenuo ovom tužbom na isplatu protiv tuženika koji se od početka parnice protivi isplati, a za sve investirane radove koje je investirao pošteno posjedujući potkrovlje zgrade i uz suglasnost pok. M. S. ih u procjenom iznosu i izveo, s obzirom da je nekretnina sa svim uloženim u nju, kasnije pripala u vlasnost i posjed tuženika.?
6) Treba li tužitelju koji utužuje na isplatu uloženog u nekretninu priznati i popisani i na vrijeme predani parnični trošak?"
2. Tužitelj u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razloge za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
6. Međutim, uz to što su postavljena pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tužitelj dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se tužitelj izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka sadržajno poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
7. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
