REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2013/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Maji Šutalo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Končar-Inženjering za energetiku i transport d.d. Zagreb, Fallerovo šetalište 22, OIB 29898970552, zastupan po punomoćniku VE, dipl. prav. radi isplate otpremnine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1229/2023-2 od 28. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-725/2022-7 od 28. travnja 2023., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1229/2023-2 od 28. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovi broj Pr-725/2022-7 od 28. travnja 2023. pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novineˮ, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) čl. 29. - pravo na pravično suđenje u vidu zabrane arbitrabilnosti, te pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu - čl. 49. Ustava.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu sa čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženik navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.1. Sud prvog stupnja je u pogledu tumačenja pojma plaće kao iznosa bruto plaće iznio detaljne razloge koje sud drugog stupnja pobijanom odlukom nije doveo u pitanje.
6.2. Pritom, sud prvog stupnja ističe da je prema odredbama Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pročišćenog teksta Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavaca za društva u koncernu KONČAR (dalje: KU) iz 2008. plaća definirana kao iznos bruto plaće. Nadalje, sud prvog stupnja ističe da je u KU iz 2008 navedeno da stupanjem na snagu tog KU prestaje vrijediti KU iz 2004. a na koji se i odnosi tumačenje Zajedničke komisije, kao i da je tuženik prilikom obračuna naknade za bolovanje i isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenom KU obračun vršio polazeći od iznosa bruto plaće.
6.3. Ovakvo tumačenje pojma plaće od strane nižestupanjskih sudova u skladu je i sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 225/2021-2 od 9. ožujka 2021., Revr 261/11-2 od 9. studenog 2011. i dr.).
6.4. Nadalje, povodom tumačenja pojma plaće u smislu istog KU i u odnosu na iste navode iz prijedloga iznijete u obliku postavljenih pitanja ovaj sud je odbacio prijedlog za dopuštenje revizije (Revd 2583/2021-2 od 19. listopada 2021.) a pravno shvaćanje iz pobijane odluke je podudarno pravnom shvaćanju koje je bilo zauzeto u tom predmetu.
7. Također tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bilo povrijeđeno pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu (čl. 49. Ustava). Upravo je tuženik prilikom sklapanja KU sa socijalnim partnerima mogao drugačije definirati pojam plaće ukoliko je to zaista bila namjera ugovornih stranaka prilikom sklapanja KU. Nadalje, u vrijeme otkaza ugovora o radu tužiteljici KU bio na snazi više od 10 godina (pročišćeni tekst), a kako je cijelo to razdoblje i prema odredbama ZR bilo propisano da se plaćom smatra iznos bruto plaće ugovorne strane su imale legitimna očekivanja da će se na taj način tumačiti i sadržaj iznosa plaće prilikom obračuna otpremnine prema odredbama KU, osobito s obzirom na činjenična utvrđenja suda prvog stupnja da je prilikom obračuna naknade za bolovanje i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora tuženik polazio od iznosa bruto plaće.
8. Stoga je temeljem čl. 389.a. st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
