REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1974/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PN iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, 2. Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Zagreb, Dežmanova 10, 3. Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Lučićeva 6, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika i to: 1. RN iz [adresa], 2. ON iz [adresa], 3. AN iz [adresa], 4. ČN iz [adresa] i 5. ŠN iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivi Damjanoviću, odvjetniku u Solinu, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-406/2024 od 16. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-4877/2015 od 31. listopada 2018. godine, u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-406/2024 od 16. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, stalna služba u Supetru broj P-4877/2015 od 31. listopada 2018.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda temelji se na razlozima da "... tužitelj tijekom postupka, (a niti istaknutim žalbenim prigovorima) nije dokazao da je zastarijevanje prekinuto prije podnošenja tužbe (protiv tuženice) u ovoj pravnoj stvari, eventualnim priznanjem tražbine ili na bilo koji drugi zakonom propisani način ...". U tom smislu materijalnopravno pitanje tužitelja koje se odnosi na prekid zastare u okolnostima kada je tuženik priznao dug ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tužitelj se u razlozima prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojim su povrijeđena njegova temeljna prava. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek