REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-726/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika ATLANTIC CEDEVITA d.o.o., Zagreb, Planinska 15, OIB 03830001847, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5132/2020-4 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2046/2015 od 28. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5132/2020-4 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2046/2015 od 28. listopada 2020.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući da ovaj sud „ne usvoji prijedlog za dopuštenost revizije tužitelja i ne dopusti podnošenje revizije“.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog radnje ozlijeđene radnice, koja je bila propisno upoznata i osposobljena za izvršavanje poslova koje je obavljala. Time je drugostupanjski sud, cijeneći odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici prouzročena ozljedom na radu kroz odredbe Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 116/08 i 75/09) odgovornost za štetu raspravio po načelu objektivne odgovornosti, našavši razloge za oslobođenje tuženika (poslodavca) za nastanak štetnog događaja pa pitanje koje postavlja tužitelj ne proizlazi iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka. Shodno navedenom, niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje u dovoljnoj mjeri ne koincidiraju s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
