REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-617/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice VĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice RĐ, rođ. VĐP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ostavinske imovine i ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji prvo i drugotužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1165/2017-2 od 7. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4961/16 od 24. veljače 2017., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija prvo i drugotužiteljica.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da ½ dijela od upisanih 13/72 dijela čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina] [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] upisanih na ime AĐ (ABC) ABC pok.V rođ.ABC i ½ dijela od upisanih 3/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina] [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] upisanih na ime NĐ pok.V (ABC (IĐ) ABC pok.V rođ.NĐ) ne ulaze u ostavinsku masu iza smrti pok. AĐ (ABC) ABC, umrle dana **.**.2007., a iza čije smrti se pred Općinskim sudom u Splitu vodi ostavinski postupak pod brojem O-75/08, niti se uračunava u nasljedni dio tužiteljica; dok se za više zatraženi dio predmetnih nekretnina zahtjev tužiteljica odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju od 9. ožujka 1994. godine, ovjeren pred Općinom Split, Sekretarijatom za opće upravne poslove, dana 5. travnja 1994. godine, sklopljen između SĐ, kao darovatelja, te RĐ, kao daroprimatelja, stana u [adresa], ulaz I, kat 4, broj stana 000, izgrađenog na kat. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], g. č. [katastarska općina]

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbijaju se žalbe tužiteljica: 1. VĐ i VĐP, i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4961/16 od 24. veljače 2017. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke i pod točkama II. i III. izreke.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1293/2020-2 od 23. lipnja 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Predstavlja li predaja u „posredan posjed“ nekretnine pravu predaju u posjed nekretnine u smislu odredbe paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljice su podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud usvoji predmetnu reviziju i ukine pobijanu presudu i prvostupanjsku presudu uz dosudu parničnog troška tužiteljicama uz usvajanje tužbenog zahtjeva, podredno da ukine pobijanu presudu, kao i prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tuženica je u odgovoru na reviziju tužiteljica predložila da se odbija revizija tužiteljica kao neosnovana.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 9. ožujka 1994. ovjerenog pred Općinom Split, Sekretarijatom za opće upravne poslove, 5. travnja 1994., sklopljenog između SĐ, kao darovatelja, te RĐ (tuženice), kao daroprimatelja, u odnosu na stan u [adresa], ulaz I, kat 4, izgrađenog na kat. č. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina]. 8. Prvostupanjski sud je, u odnosu na zahtjev tužiteljica pod točkom I. izreke (kojim se traži utvrđenje da idealni dio od 4/12 nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] ne ulaze u ostavinsku masu iza smrti pok. AĐ) ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan jer je pok. AĐ u korist svog sina BĐ, oca tužiteljica, ugovorom o darovanju od 13. ožujka 2007. raspolagala manjim dijelom svojih nekretnina, a da je predmet darovanja ½ od njenog dijela od 4/12 dijela nekretnina označenih kao [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], tj. dvostruko manje nego ugovorom o darovanju koji je raskinut, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao djelomično osnovan, a djelomično odbijen kao neosnovan.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su SĐ (sada pokojni djed tužiteljica i otac tuženice) i tuženica 9. ožujka 1994. zaključili ugovor o darovanju stana u [adresa], a da je u članku 4. tog ugovora navedeno da tuženica u posjed nekretnina koje su joj darovane stupa nakon smrti SĐ,

- da je predmetni ugovor zaključen u pisanoj formi, da je ovjeren potpis SĐ darovatelja, te je prijavljen Upravi prihoda radi porezne procedure,

- da tuženica ne spori da u smislu stanovanja već dugi niz godina nije živjela u predmetnom stanu s roditeljima, da se iz istog odselila kad se udala (1975.), a da su u stanu ostali živjeti otac i majka tuženice,

- da je otac tuženice preminuo 1995., majka 2007., a kćer tuženice da je u stan doselila 2000.,

- da je tuženica nakon darovanja bila u posrednom posjedu predmetnog stana, da je mogla dolaziti kod roditelja kako je htjela, boraviti u stanu, živjeti s roditeljima, useliti svoju kćer, dakle nesmetano izvršavati posjedovne čine, što je tuženica i radila,

- da je tuženica čitavo vrijeme s roditeljima bila u suposjedu predmetnog stana, iako u istom nije stanovala i boravila 24 sata dnevno, pa da predaja u smislu da se roditelji nakon darovanja isele iz stana nije uvjet valjanosti predmetnog ugovora,

- da je sam otac tužiteljica (sada pok. BĐ) u ostavinskom postupku iza smrti svog oca (pok. SĐ) naveo da priznaje ovaj ugovor za istinit i pravno valjan, kao što je to napravila i pok. IĐ, koja bi u stvarnosti bila suvlasnica tog stana, jer je isti predstavljao bračnu stečevinu.

8.2. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tuženica nakon darovanja bila u posrednom posjedu predmetnog stana, pa da nije potrebna predaja darovanog stana na način da se darovatelj iseli iz istog, što čini predmetni ugovor valjan, iako nije sačinjen kod suda u formi sudskog zapisnika, slijedom čega je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 9. ožujka 1994. sklopljenog između pok. SĐ kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja predmetnog stana (točka II. izreke prvostupanjske presude).

8.3. Pri tom je prvostupanjski sud ocijenio da se Zakon o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93 - dalje: ZJB) ne primjenjuje na ovaj slučaj s obzirom da je predmetni ugovor o darovanju zaključen 9. ožujka 1994., a da se ZJB počeo primjenjivati od 31. ožujka 1994., pa s obzirom na utvrđenje da je predmetni ugovor o darovanju zaključen u pisanoj formi, da je tuženica čitavo vrijeme bila u posjedu stana s roditeljima, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni ugovor o darovanju valjan i da proizvodi pravne učinke, a što potvrđuje činjenica da je sam otac tužiteljica sada pokojni BĐ u ostavinskom postupku iza smrti oca pok. SĐ naveo da priznaje predmetni ugovor za istinit i pravno valjan, kao što je to napravila i sada pokojna IĐ, supruga SĐ, koja bi u stvarnosti bila suvlasnica toga stana, jer je isti očito predstavljao bračnu stečevinu.

9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je djelomično odbijen (za ½ dijela) tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice tražile utvrđenje da idealni dio predmetnih nekretnina (pobliže opisanih pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti pok. AĐ (IĐ) ABC, umrle dana **.**.2007., a iza čije smrti se pred Općinskim sudom u Splitu vodi ostavinski postupak pod brojem O-75/08, niti da se uračunava u nasljedni dio tužiteljica, a sve s obzirom na to da su tužiteljice rješenjem ostavinskog suda broj O-75/08 od 10. ožujka 2009. upućene u parnicu radi utvrđenja da im se dar od 2/12 dijela predmetnih nekretnina koje je pravni prednik tužiteljica njihov otac, sada pokojni BĐ, dobio od ostaviteljice temeljem Ugovora o darovanju od 13. ožujka 2007. ne uračunava u njihov nasljedni dio.

9.1. Nadalje, polazeći od utvrđenja:

- da tužiteljice, u smislu odredbe čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 i 163/03 - dalje: ZN), nisu upućene u parnicu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o darovanju od 9. ožujka 1994., sklopljenog između SĐ, kao darovatelja, te tuženice, kao daroprimatelja, u odnosu na stan u [adresa], ulaz I, kat 4, izgrađenog na kat. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te

- da je SĐ umro 1995. i da je nakon njegove smrti pravomoćno okončan ostavinski postupak,

drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljice sada ne mogu tražiti utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju kojeg je on sklopio 1994.

9.2. Pri tom je, polazeći od utvrđenja da je darovani stan predan u posjed tuženici, te da je ugovor o darovanju izvršen, drugostupanjski sud zaključio da predmetni ugovor o darovanju nije ništetan, zbog čega je potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju od 9. ožujka 1994. zaključenog između pok. SĐ kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja predmetnog stana u [adresa].

10. Tužiteljice u podnesenoj reviziji smatraju da, bez obzira na navode drugostupanjskog suda da tužiteljice nisu upućene u parnicu radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora o darovanju i da to što nisu upućene u parnicu, ne znači da predmetni ugovor nije ništav i ne znači da tužiteljice ne mogu tražiti utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o darovanju. Također navode da nije točno da je predmetni stan predan tuženici na valjan i zakonit način, slijedom čega da se ukazuje da tuženica nije posjedovala predmetni stan niti je imala faktičnu vlast nad istim jer tuženica nije stanovala u predmetnom stanu nakon zaključenja pobijanog darovnog ugovora.

10.1. Tužiteljice smatraju da su sudovi donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenili materijalno pravo - pravna pravila iz Općeg građanskog zakonika i to paragraf 943 kojim se navodi da je za valjanost ugovora o darovanju nekretnine bez prave predaje potreban poseban oblik ugovora i to oblik sudskog zapisnika, pa s obzirom da je čl. 290. Zakona o obveznim odnosima (čl. 70. ranijeg ZOO) propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, smatraju da je predmetni ugovor o darovanju ništav.

11. Prije svega treba reći da su u činjeničnim navodima tužbe tužiteljice između ostalog navele da su ostaviteljica pokojna IĐ i njen suprug SĐ (darovatelj) u više navrata izjavljivali da je njihova stvarna volja da stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa] pripadne njihovoj kćeri ovdje tuženici, kao i da prednik tužiteljica njihov otac, sada pok. BĐ u ostavinskom postupku, koji se vodio iza smrti njegovog oca (i oca tuženice) sada pok. SĐ, nije tražio da predmetni stan u [adresa], a kojeg je tuženica stekla darovanjem od njihovog oca, uračuna u njen nasljedni dio, a da njihov otac to nije tražio jer mu je bila dobro poznata volja njegovih roditelja da taj stan pripadne njegovoj sestri (ovdje tuženici).

12. U konkretnom slučaju među strankama nije bilo sporno da su SĐ (sada pokojni djed tužiteljica i otac tuženice) te tuženica dana 9. ožujka 1994. zaključili ugovor o darovanju stana u [adresa], da je potpis darovatelja na tom ugovoru ovjeren od strane Općine Split, kao i da je u čl. 4. tog ugovora navedeno da tuženica u posjed nekretnina koje su joj darovane stupa nakon smrti SĐ.

12.1. Također nije sporno niti to da je darovatelj pokojni SĐ umro 1995., kao i da je nakon njegove smrti pravomoćno okončan ostavinski postupak u kojem postupku je otac tužiteljica, sada pokojni BĐ (iza smrti svog oca SĐ - darovatelja) naveo da priznaje predmetni ugovor o darovanju (sklopljen između SĐ kao darovatelja i tuženice kao daroprimateljice) za istinit i pravno valjan, a isto je u tom postupku učinila i IĐ (supruga pokojnog SĐ).

13. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u revizijskom stupnju postupka sporno je predstavlja li predaja u „posredan posjed“ nekretnina pravu predaju u posjed nekretnine u smislu odredbe paragrafa 943 Općeg građanskog zakonika.

14. Revizijski sud u više odluka donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943 bivšeg OGZ (koji se primjenjivao na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenim prije 6. travnja 1941. - „Narodne novine“, broj 73/91) zauzeo je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju bez prave predaje treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93), a kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari.

15. U predmetnom postupku iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je predmetni ugovor o darovanju zaključen u pisanoj formi, da je potpis darovatelja na tom ugovoru ovjeren od strane Općine Split, da je tuženica nakon darovanja bila u posrednom posjedu predmetnog stana (da je mogla dolaziti kod roditelja kako je htjela, boraviti u stanu, živjeti s roditeljima, useliti svoju kćer, dakle nesmetano izvršavati posjedovne čine, što je tuženica i radila), da je tuženica čitavo vrijeme bila u suposjedu stana s roditeljima, iako u istom nije stanovala i boravila 24 sata dnevno, kao i da je ugovor o darovanju izvršen jer je predmetni stan predan u posjed tuženici.

16. S obzirom da se posjed stvari može izvršavati neposredno ili posredno putem treće osobe koja tada neposredno posjeduje stvar ali voljom i uz pristanak i znanje izvornog posjednika, stoga ako se posjed stvari izvršava posredno voljom darovatelja tada se i takvo izvršavanje posjeda predajom stvari posrednom posjedniku koji posjed izvodi iz očitovanja volje darovatelja ima smatrati pravom predajom u smislu odredbe paragrafa 943 OGZ-a.

17. Stoga, u situaciji kada je u postupku utvrđeno (a koja utvrđenja se u revizijskom stupnju ne mogu preispitivati u smislu odredbe čl. 385. ZPP), da je tuženica nakon sklopljenog ugovora o darovanja bila u posrednom posjedu predmetnog stana (jer je utvrđeno da je mogla nesmetano izvršavati posjedovne čine, što je tuženica i radila), da je tuženica čitavo vrijeme s roditeljima bila u posjedu predmetnog stana, iako u istom nije stanovala i boravila 24 sata dnevno, kao i da je ugovor o darovanju izvršen jer je darovani stan predan u posjed tuženici, kraj činjenice da je ostavinski postupak iza pok. SĐ pravomoćno okončan a u kojem su prednik tužiteljica, njihov pokojni otac BĐ, kao i pok. IĐ priznali za istinit i pravno valjan predmetni ugovor o darovanju, to u takvoj situaciji prema ocjeni ovog suda od odgovora na predmetno dopušteno pravno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, s obzirom da u okolnostima konkretnog slučaja predaja u „posredan posjed“ tuženice predstavlja pravu predaju, što je u ovom predmetu i utvrđeno. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pitanje.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju prvo i drugotužiteljica, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina