REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1976/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. u. T. d.d. u likvidaciji, OIB ... L., zastupani po punomoćniku I. V., odvjetniku u L., protiv tuženika L. N., OIB ... iz P., zastupanog po punomoćnicama Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Z. i I. Z. B., odvjetnicama u L., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1258/15-2 od 17. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-1154/15-9 od 7. travnja 2015., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1258/15-2 od 17. ožujka 2017. u dijelu izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku L. N. da tužitelju I. u. T. d.d. u likvidaciji isplati daljnji iznos od 655.791,21 kn / 87.038,45 € u roku od 15 dana.

II. Prihvaćanjem revizije tuženika L. N. preinačuje se dio izreke presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1258/15-2 od 17. ožujka 2017. koji se odnosi na visinu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i sudi:

„Nalaže tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 655.791,21 kn / 87.038,45 € isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. travnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom revizije.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja I. u. T. d.d. u likvidaciji (dalje: tužitelj) i naloženo je tuženiku L. N. (dalje: tuženik) da tužitelju isplati 42.681,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do isplate (toč. I., izreke) toč. II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 655.791,21 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, toč. III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, toč. IV. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 17.315,40 kn, dok je toč. V. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev za daljnjih 655.791,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do isplate, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak od 19.560,00 kn, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova, a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadu troškove žalbenog postupka od 20.234,37 kn.

3. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove postupka.

5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije te podnosi zahtjev za naknadom troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana u pogledu glavnice, dok je djelomično osnovana u odnosu na visinu stope zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice.

7. Kako je povodom revizije vrijednost predmeta spora 655.791,21 kn, revizija je dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

8. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 698.473,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do isplate, a koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku na ime naknade štete temeljem presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-518/06-87 od 16. srpnja 2008. potvrđene presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2664/09-2 od 18. listopada 2010.

10. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku da tužitelju isplati 42.681,82 kn na ime nepripadno isplaćenog parničnog troška. Naime, kako su naprijed citirane presude ukinute presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1036/11-2 od 3. rujna 2013, sud prvog stupnja zaključuje da je isplata izvršena poštenom stjecatelju po pravomoćnoj presudi na poziv tuženika, dobrovoljno i bez pokretanja ovršnog postupka i prije nego li je donijeta odluka o reviziji, pa da se stoga temeljem čl. 1117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) radi o iznimci od povrata stečenog bez osnove po kojoj pošteni stjecatelj nije obvezan vratiti stečeno na temelju osnove koja je naknadno otpala.

11. Sud drugog stupnja primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti primljene iznose temeljem presuda koje su naknadno ukinute, a da je tuženik primitkom odluke povodom revizije Vrhovnog suda Republike Hrvatske postao nepošten te je od tada obvezan tužitelju isplatiti kamatu na primljeni iznos, a temeljem čl. 1117. st. 2. ZOO.

12. U konkretnom slučaju tuženiku je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-518/06-87 od 16. srpnja 2008., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-518/06-91 od 24. srpnja 2009. (potvrđene presudom Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-2664/09-2 od 18. listopada 2010.) dosuđena naknada štete od 154.865,77 kn zbog nemogućnosti dovršetka kuće, te 239.934,56 kn zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom, kao i da mu isplaćuje godišnju rentu od 13.329,67 kn i to za razdoblje od 1. listopada 2007. do 30. rujna 2008., a nadalje od svakog 15.tog siječnja za prethodnu godinu, a uslijed posljedica zadobivenih ozljeda koje je tužitelj pretrpio na radu kao zaposlenik tuženika 11. svibnja 1989. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem Rev-1036/11- 2 od 3. rujna 2013. prihvatio reviziju tuženika i preinačio prethodno citiranu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 154.865,77 kn sa zateznom kamatom i taj zahtjev odbio, dok je u preostalom dijelu ukinuo nižestupanjske presude.

13. Tužitelj je tuženiku prema pravomoćnoj presudi isplatio iznos dosuđene materijalne štete (glavnicu) 6. svibnja od 434.789,34 kn, 42.681,82 kn na ime parničnog troška, a 11. svibnja 2011. 181.012,86 kn zatražene zatezne kamate. Nadalje, 13. siječnja 2012. tužitelj je tuženiku isplatio 13.299,67 kn godišnje rente, a isti iznos je isplaćen i 15. siječnja 2013. i 15. siječnja 2014.

14. Punomoćnik tuženika je revizijsku odluku primio 14. travnja 2014. od kada je nepošten stjecatelj ukupnog iznosa koji mu je isplaćen temeljem pravomoćne presude koja je naknadno ukinuta.

15. Tuženik u reviziji osporava naprijed iznijeto pravno shvaćanje suda drugog stupnja navodeći da u konkretnom slučaju, kada je plaćanje izvršeno temeljem pravomoćnih presuda na ime naknade štete zbog povrede tjelesnog zdravlja, ne postoje zakonske pretpostavke za povrat stečenog temeljem ove osnove pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 222/14 prema kojoj u ovakvog situaciji postojala obveza vraćanja primljenog bez osnove ali samo na ime zateznih kamata, ne i glavnice.

16. Ovakvo pravno shvaćanje tuženika nije u skladu sa sadržajem zakonskih odredbi, i to iz slijedećih razloga.

17. Člankom 1111. ZOO je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. ZOO.

18. Prema čl. 1117. st. 1. ZOO ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, prema čl. 1117. st. 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

19. Ovo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka ovog suda pa tako Rev 168/2021- 2 od 23. veljače 2021., Rev 1321/2014-2 od 9. srpnja 2019. i dr.).

20. Nadalje, na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2023. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„Na odnos stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. (u kojem odnosu se otpadanje osnove dogodilo nakon 1. siječnja 2006.) primjenjuju se pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz članka 1111. i 1117. ZOO/05, neovisno o tome što je štetni događaj nastao u vrijeme dok je bio na snazi ZOO/91 i što je u presudi temeljem koje je izvršena isplata primijenjen taj materijalnopravni propis.“

21. Stoga je revizija tuženika u pogledu ovog dijela pobijane presude odbijena te je temeljem čl. 393. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke.

22. Međutim, u odnosu na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava a u odnosu na dio odluke koja se odnosi na visinu kamate na dosuđeni iznos glavnice pobijana presuda suda drugog stupnja kojom je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena zatezna kamata po stopi HNB uvećana za pet postotnih poena za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate revizija tuženika je osnovana.

23. Naime, čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/2015) izmijenjen čl. 29. ZOO u pogledu stope zatezne kamate i propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

24. Nadalje, za razdoblje od 1. siječnja 2023. visina kamatne stope određena je čl. 29. st. 2. ZOO (temeljem čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 114/22 ispravljeno u „Narodne novine“ 156/22) na način da se iste određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 155/2023 - dalje: ZIDZOO/23) izmijenjena je visina stope zatezne kamate propisana čl. 29. st. 2. ZOO na način da je ista određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te je dodan stavak 8. kojim je propisano da se referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

25. Slijedom navedenog, kako su djelomično (u pogledu visine stope zakonske zatezne kamate) osnovani revizijski navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane suda drugog stupnja, revizija je u tom dijelu prihvaćena i pobijana presuda je u tom dijelu preinačena te je odlučeno kao pod toč. II. izreke a temeljem čl. 395. st. 1. ZPP.

26. Kako je revizija tuženika djelomično prihvaćena i to samo u odnosu na točno navođenje visine stope dosuđene zakonske zatezne kamate koja proizlazi iz odredbi samog zakona, temeljem čl. 154. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

27. Obzirom da sastav odgovora na reviziju nije nužni trošak potreban za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP i odlučeno je kao pod toč. IV. izreke.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.