REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-988/2015-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "Codding" d.o.o. iz Osijeka, Sv. Josipa Radnika 37, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Batarelo, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1495/2014-3 od 14. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6720/2012-80 od 28. studenoga 2013., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1495/2014- 3 od 14. travnja 2015. te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6720/2012-80 od 28. studenoga 2013., pa se predmet vraća navedenom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj platiti tužitelju iznos od 234.505,11 kn, te troškove parničnog postupka u iznosu od 67.984,56 kn sve sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2013. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/15 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti ili odbiti.
5. Revizija je osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je zbog carinskog prekršaja došlo do privremene zapljene hrastovih i jasenovih trupaca u carinskoj uspostavi u Zagrebu, da je protiv trgovačkog društva Sinan d.o.o., kao kupca i nalogodavca otpreme, te trgovačkog društva Klan-Star, uvoz-izvoz otpremništvo d.o.o. Zagreb vođen postupak zbog carinskog prekršaja.
7. Tužitelj (prodavatelj zaplijenjenih trupaca) tvrdi da je on vlasnik oduzete robe jer da je prodao trupce trgovačkom društvu Sinan d.o.o. sa zadržanjem prava vlasništva dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti (čl. 540. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO), te da je legitimiran tražiti naknadu štete od tuženice koja nije držala zaplijenjene trupce u odgovarajućim uvjetima, zbog čega su trupci propali.
8. Nižestupanjski sudovi smatraju utvrđenim da je tužitelj zbog razloga koje sam navodi, ovlašten tražiti naknadu štete, te je tužbeni zahtjev prihvaćen na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96 i dr.).
9. Zaključak o zadržanju prava vlasništva od strane tužitelja temelji se na odredbi čl. 4 ugovora o kupoprodaji te na iskazima svjedoka FS, direktora tužitelja, te ĐS (nije jasno zašto nije predloženo pribavljanje podataka o eventualnoj isplati odnosno neisplati cijene od poduzeća Sinan d.o.o.).
10. Međutim, u konkretnom slučaju izvoznik trupaca (nalogodavac otpreme) je bilo poduzeće Sinan d.o.o., a prema odredbi čl. 4. kupoprodajnog ugovora između tužitelja i poduzeća Sinan d.o.o. kupac može raspolagati robom nakon isplate iste u cijelosti, a prije otpreme (list 19 spisa).
11. Prema tome, ako je ugovoreno da će tužitelj otpremiti robu nakon što cijena bude plaćena u cijelosti, a nije sporno da je roba (trupci) otpremljena, onda je jedini logičan zaključak da je poduzeće Sinan d.o.o. platilo cijenu trupaca u cijelosti, te stekla pravo vlasništva trupaca. Ako je to tako tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti naknadu štete.
12. Treba dodati da je čl. 6. istog kupoprodajnog ugovora ugovoreno da stranke mogu mijenjati ugovor samo uz pisanu suglasnost obiju ugovorenih strana, a takve suglasnosti u konkretnom slučaju nema.
13. Prema tome, navodne izmjene ugovorne odredbe čl. 4. ugovora (ako je tužitelj trupce otpremio suprotno čl. 4., dakle, iako cijena nije plaćena), nema pravni učinak jer su strane pravovaljanost takve izmjene uvjetovale pisanom formom (čl. 70. st. 2. ZOO).
14. Zbog navedenog upitan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj legitimiran tražiti naknadu štete.
15. Dakako, postavlja se i pitanje je li tuženica morala ili mogla znati za obveznopravnu kombinatoriku između poduzeća Sinan d.o.o. i tužitelja, dakle, podatke koji tuženici nisu bili dostupni iz priloženih isprava, dakle, je li tuženica bila dužna istraživati da li je stvarni vlasnik trupaca bio tužitelj iako to ne proizlazi iz ugovora o prodaji niti iz činjenici da je izvoznik trupaca bilo poduzeće Sinan d.o.o. 16. Osim navedenog, potpuno je nejasan zaključak drugostupanjskog suda kako je "logično za zaključiti da postoji pristanak da se vlasniku nanese šteta" čemu tuženica u reviziji osnovano prigovara.
17. Zbog izostanka razloga koji se odnose na sporna pitanja iznesena u razlozima ovog rješenja ocijenjeno je da presude nižestupanjskih sudova ne sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama, zbog čega se te presude ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP što predstavlja revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. točka 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
18. Postupak treba nastaviti imajući u vidu sve izloženo, eventualno izvesti i dodatne dokaze (ako za to postoje procesnopravne pretpostavke), te na kraju donijeti zakonitu odluku.
19. Odluka o troškovima revizije (st. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
