REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-329/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2751/2022-2 od 27. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-366/19-25 od 30. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu, broj 5140030242-27000047673/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10. lipnja 2005. (u daljnjem tekstu: Ugovora o kreditu) u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji ugovor je zaključen između parničnih stranaka, te da stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane, pod stavkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF na dan plaćanja anuiteta tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu, te da stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane, pod stavkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.924,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod stavkom III. izreke) od dospijeća do isplate, a pod stavkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznos od i 18.040,49 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod stavkom IV. izreke) od dospijeća do isplate. Pod stavkom V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 770,15 kn sa zateznim kamatama, pod stavkom VI. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.309,66 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko iznosa od 11.309,66 kn do iznosa od 13.709,66 kn, a pod stavkom VII. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-366/19-25 od 30. lipnja 2022. u stavcima I., II., III., IV. i VII. izreke te u dijelu stavka VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.309,66 kn/1.501,04 eura .

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1480/2023-2 od 19. rujna 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08, 96/08., 123/08, 57/11, 148/11., 25/13, 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude te ukine presude nižestupanjskih sudova, uz uputu da se u ponovljenom postupku provedu dokazni prijedlozi tuženika-saslušanje djelatnika tuženika.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja (potrošača) za utvrđenje ništetnim dijela odredbe članka 3. (glavnica vezana uz CHF-valutna klauzula) i dijela odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) sklopljenog između stranaka 10. lipnja 2005., kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 2.924,60 kn i valutnoj klauzuli u iznosu 18.040,49 kn.

9. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je između ostalih proveo dokaz financijskim vještačenjem radi visine preplaćenog dijela u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate, kao i saslušanjem tužitelja kao stranke, a odbio je tuženikov prijedlog za saslušanje svjedoka (zaposlenika tuženika) JŠB, UŠ, ZŠ i HŠ, uz obrazloženje da te osobe nisu neposredno sudjelovale prilikom zaključenja ugovora o kreditu.

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da se o spornim odredbama (valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, kojima mu je nametnuta obveza koju tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, ocijenili da stoga takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga zaključujući da su te odredbe ništetne, drugostupanjski sud je prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu (dijela čl. 3. i dijela čl. 4. Ugovora o kreditu), kao i za isplatu iznosa 2.924,60 kn (s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope), te iznosa 18.040,49 kn (s osnove preplaćenog iznosa valutne klauzule) s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Pri tom su se sudovi pozvali na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu „Potrošač“ (poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) koje se odnose na tuženika, a sve s obzirom na iznesena utvrđenja u tim postupcima i zakonske odredbe čl. 502.a i čl. 502.c ZPP, odredbe tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., 46/07., 79/07. - dalje: ZZP/03) i to odredbe čl. 81., 84. i 87., zatim odredbe čl. 138. u vezi sa čl. 131. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP/07), koje su identične odredbama čl. 118. u vezi sa čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, te odredbe čl. 104. i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO).

10.2. Odgovarajući na žalbene navode tuženika drugostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 502.a st. 1. i čl. 502.c ZPP pri čemu je, s obzirom da su dijelovi odredbi čl. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu (valutna glavnica u CHF i ugovorna kamata) sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnima (Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017), te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, zaključio da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne i da protivno žalbenim navodima tuženika da na te okolnosti sud nije bio dužan provoditi personalne dokaze (saslušanje djelatnika banke i javnog bilježnika) predložene po tuženiku.

11. Tuženik, naznačenim pitanjima u odnosu na koji je dopuštena revizija, u suštini osporava pravilnost primjene odredbe čl. 502.c ZPP i odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama. U vezi s tim tuženik ukazuje da je predložio saslušanje svjedokinje RŠ (koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu) već u odgovoru na tužbu te tijekom cijelog postupka i to na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu.

11.1. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost, odnosno pravo na jednakost oružja i pravo na pristup sudu, te se pritom pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

12. O pravnim pitanjima zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku u činjenično i pravno „sličnim“, ali ne i podudarnim predmetima i to u predmetima:

a) Rev 544/2022-2 od 23. travnja 2024. ovaj sud je, na tamo prvo postavljeno pravno pitanje, a koje je suglasno s prvo postavljenim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku, reafirmirajući pravno shvaćanje navedeno u odlukama ovog suda broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr., izrazio slijedeće pravno shvaćanje: „Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“;

b) Rev 1079/2023-2 od 14. veljače 2024. ovaj sud je na tamo postavljeno prvo pravno pitanje, a koje je suglasno s drugo postavljenim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„U individualnoj parnici radi naknade štete, koja se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF i koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sud nije ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je tuženica ili njen pravni prednik propustio tužitelja informirati o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF u slučaju ako je banka kao tuženica tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom slučaju, te je predložila adekvatne dokaze na tu okolnost koje sud nije proveo.“.

13. Međutim, u ovom predmetu nije moguće primijeniti pravna shvaćanja izražena u naprijed navedenim odlukama. Navedeno stoga što tuženik neosnovano navodi da je već u odgovoru na tužbu i tijekom postupka predložio saslušanje svoje djelatnice koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu - svjedokinje RŠ i to na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu.

13.1. Naime, iz sadržaja spisa - odgovora na tužbu (list 37-42 spisa) proizlazi da je tuženik između ostalog naveo da je ...pri sklapanju Ugovora o kreditu tužitelju predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljive prava i obveze ugovornih strana, kao i da je tužitelja obavještavao o promjeni kamatne stope i dostavljao mu izmijenjeni otplatni plan..., te je predložio kao dokaz saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, pri čemu je naveo da će podatak o osobi svjedoka bit dostavljen najkasnije na pripremnom ročištu, što međutim tuženik nije učinio ni na pripremnom ročištu (zapisnik s pripremnog ročišta - list 203-204 spisa), kao ni do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.

14. Stoga, u situaciji kada tuženik nije (iako u reviziji tvrdi da jest) predložio saslušanje svoje zaposlenice svjedokinje RŠ (za koju navodi da je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu) na okolnost obaviještenosti tužitelja o značajkama predmetnog ugovora o kreditu, to su neosnovane tvrdnje tuženika da je postupanjem sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Rev 74/2024- 2 od 10. travnja 2024.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina