REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1468/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Katarini Jakopič odvjetnici u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK BAD RADKERSBURG-KLOCH EGEN, OIB 42678741814, Austrija, 8490 Bad Radkersburg, Halbenreiner Str 2, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-352/2020-7 od 15. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1566/16-70 od 3. travnja 2020., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-352/2020-7 od 15. prosinca 2022. radi slijedećeg pravnog pitanja:

„Je li sud nakon odluke o primjeni prava obvezan i navesti razloge o tome koje se pravo ima primijeniti na konkretan slučaj?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 352/2020-7 od 15. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1566/16-70 od 3. travnja 2020. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je u postupcima u kojem se traži utvrđivanje ništetnim ugovora o kreditu sud dužan utvrditi vještačenjem zakonitost ugovorene kamatne stope, način na koji se visina kamatne stope mijenjala i da li se vršio obračun kamate na kamate ukoliko tužitelj tvrdi da su ugovorene kamate nezakonite, da je kamatna stopa jednostrano mijenjana te da su obračunavane kamate na kamatu te ukoliko je tužitelj radi utvrđivanja tih okolnosti predložio vještačenje i predujmio trošak za isti?

2. Da li je sud dio dužan temeljem samog zakona i propisa koji se primjenjuje utvrditi zakonitost ugovorene kamate u ugovoru o kreditu čija se ništetnost traži u sporu kojem je postavljen zahtjev radi utvrđivanja ništetnim ugovora o kreditu i poziva se na ništetnost ugovora iz razloga nezakonitih ugovorenih kamata i promjenjive kamatne stope?

3. Da li ugovor o kreditu može opstati bez pojedinih ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kamatama(ugovorna kamata, naplaćivanje kamate na kamatu, ugovaranja promjenjive kamatne stope)?

4. Da li sud može ništetnu odredbu ugovora (odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odredbu kojom je ugovorena veća kamatna stopa od dopuštene zakonom) zamijeniti dopunskom odredbom i održati ugovor na snazi?

5. Da li su odredbe o kamatnoj stopi, posebno one da se kamatna stopa mjenja jednostranom odlukom banke, odredbe o visini kamatne stope koje nisu u skladu s zakonom bitni sastojci ugovora?

6. Da li je sud bio dužan ispitati jesu li odredbe sadržane u ugovoru o kreditu nepoštene, osnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 05. travnja 1993 a sve obzirom je na ništetnost pravnih poslova dužan paziti po službenoj dužnosti?

7. Da li je nacionalni sud obavezan ispitati po službenoj dužnosti nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to?

8. Da li je sud trebao utvrditi da li je ugovorena kamata dopuštena, odnosno zakonita,odnosno da li je ista u skladu s propisima u sporu u kojem se traži utvrđivanje ništetnim ugovora o kreditu?

9. Da li je sud bio dužan primijeniti austrijsko pravo prilikom utvrđivanja ništetnim predmetnog ugovora o kreditu?

10. Da li je sud obzirom je zaključio kako je potrebno primijeniti austrijsko pravo isto trebao primijeniti na način da navede koje je propise austrijskog prava primijenio, odnosno razloge o tome koji se propisi imaju primijeniti i njihov sadržaj?

11. Da li je sud trebao uzeti u obzir vještačenje u kojem je utvrđeno da kamata nije obračunavata u skladu s zakonom prilikom donošenja odluke o ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu?

12. Da li je utvrđenje od strane vještaka da kamata nije zakonito obračunavata od utjecaja na odluku o ništetnosti ugovora o kreditu?

13. Da li sud na glavnoj raspravi treba saslušati vještaka kako bi usmeno obrazložio svoje mišljenje ukoliko je dao samo pisani nalaz a postojali su prigovori stranaka na pisani nalaz?

14. Da li nalaz i mišljenje vještaka mora osim pisanog nalaza biti i obrazloženo na glavnoj raspravi?

15. Da li sud vještaku koji je izradio pisani nalaz i mišljenje treba dostaviti prigovore stranka?

16. Da li je sud trebao cijeniti dio nalaz vještaka u kojem je utvrđeno kako je vršena naplata kamate na kamatu i tu činjenicu uzeti kao relevantnu prilikom utvrđivanja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu?

17. Da li je sud bio dužan primjeniti odredbu austrijskog građankog zakona, odredbu čl.998. koja propisuje zabranu naplate kamate na kamatu?

18. Da li je sud, ukoliko se tužitelj pozvao na razlog ništetnosti zbog neutvrđene kreditne sposobnosti, bio dužan utvrditi kreditnu sposobnost kroz nalaz sudskog vještaka?

19. Da li je sud bio dužan navesti razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev odnosno zaključio da ugovor nije ništetan te navesti koje je propise austrijskog prva primijenio?

20. Da li je sud bio dužan odgovoriti na sve razloge ništetnosti na koje se pozivao tužitelj, a sve s obzirom da se tužitelj pozivao na niz propisa RH i prava Europske unije (Zakon o potrošačkom kreditiranju, Zakon o obveznim odnosima, Odluke Europskog suda C-154/2015, C-307/2015, Zakon o devizno poslovanju, Direktiva EU Suda 93/13, C-211/2017, C-70/17, C-179/17, Direktiva 2008/48/EZ?“ pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj navodi da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Hrvatske („Narodne novineˮ, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to čl. 48. pravo vlasništva, čl. 14 - pravo na jednakost svih pred zakonom i čl. 29. – pravo na pravično suđenje te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

3. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga, predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci kao nedopušten podredno odbije.

4. Postupajući u skladu sa čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja, a koje proizlazi iz sadržaja pitanja pod rednim brojem 9., 10. i 19. prijedloga ispunjava pretpostavke propisane čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP.

5. Sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj ističe kako kroz postavljena pravna pitanja, tako i u pogledu navoda da su mu pobijanom presudom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, da iako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude naveo da se u ovom sporu primjenjuje austrijsko pravo da nije naveo temeljem kojih odredbi toga prava ja odlučio o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da se ocjena suda drugog stupnja da tužbeni zahtjev nije osnovan temelji na primjeni hrvatskog prava (čl. 322. i 323. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.)

6. Nadalje, tužitelj se osnovano poziva da ovakvo postupanje nižestupanjskih sudova odstupa od pravnog standarda načina obrazlaganja primjene mjerodavnog prava za razrješenje spora između stranaka prihvaćenog od strane revizijskog suda (Rev 3313/2015-2 od 7. srpnja 2020.).

7. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci, dok se u odnosu na ostala pravna pitanja kao i povrede temeljnih prava smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa