Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-96/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. P., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-58/2023-9 od 19. rujna 2023., na sjednici održanoj 15. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog K. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja pogrešno je naveo broj Narodnih novina 130/20), odbio prijedlog okrivljenog K. P. da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji službena zabilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad Ivanec od 22. ožujka 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik K. P., po branitelju M. H., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog okrivljenika za izdvajanjem iz spisa nezakonitog dokaza pobliže navedenog u izreci pobijanog rješenja ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U smislu čl. 495. u svezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-769/2023-3 od 2. studenoga 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., čije ostvarenje nalazi u tome što se u pobijanom rješenju obrazlaže da predmetna službena zabilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad Ivanec od 22. ožujka 2023. uopće ne predstavlja dokaz na kojem bi bilo moguće temeljiti presudu u kaznenom postupku, a što je u suprotnosti sa sadržajem predmetne optužnice u kojoj se predmetna službena zabilješka navodi kao dokaz na kojem se ista temelji.

Uz to drži da je prvostupanjski sud, ukoliko već smatra da predmetna službena zabilješka ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku, trebao istu izdvojiti iz spisa.

5.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, prije svega valja primijetiti da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, između ostalog, postoji kada je izreka presude (rješenja) proturječna njezinim razlozima te kada su razlozi koji se o odlučnim činjenicama navode u obrazloženju pobijane odluke nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, dok žalitelj ustvari upire na proturječnost između izreke pobijanog rješenja i njezinih razloga u odnosu na sadržaj optužnice, a u kojem slučaju se ne radi o ostvarenju citirane povrede.

5.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj ne slaže sa zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, što se međutim također ne podvodi pod citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6. Isto tako, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da prvostupanjski sud propušta uočiti da predmetna službena zabilješka u sebi sadrži elemente dokaza, konkretno vještačenja, koji je kao takav izričito predviđen u ZKP/08, a budući da je taj dokaz pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, to se po mišljenju žalitelja radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08.

6.1. Iz takvih žalbenih navoda jasno proizlazi da žalitelj ostvarenje citirane povrede nalazi kao posljedicu toga što je prvostupanjski sud, po njegovom mišljenju, izveo pogrešne zaključke o činjenicama odlučnim za odgovor na sporno pitanje - da li predmetna službena zabilješka predstavlja dokaz u kaznenom postupku, a u kojem slučaju se također ne radi o argumentaciji koja se podvodi pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već o žalbenim navodima koji ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Slijedom navedenog, a polazeći od sadržaja žalbe, ovo žalbeno vijeće, zaključuje da se u istoj suštinski izlaže argumentacija koja ulazi u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24), ovo vijeće ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

8. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi sadržajno upire da je činjenično stanje na kojem prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku pogrešno utvrđeno.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica izveo pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu u smislu odredbe iz čl. 10. ZKP/08.

8.2. Prije svega, na ovom mjestu valja primijetiti kako žalitelj očito ispušta iz vida da se dokazima u kaznenom postupku smatraju samo oni dokazi koje su tijekom kaznenog postupka ili prije njegovog započinjanja, sukladno pravilima propisanim ZKP/08, pribavila tijela kaznenog progona ili sud povodom sumnje, odnosno osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela.

8.3. Žalitelj u žalbi upire da je u predmetnoj službenoj zabilješci sadržana i izjava psihologinje S. F., koja u sebi sadrži elemente vještačkog nalaza i mišljenja, međutim, pritom očito ispušta iz vida da takva izjava nije pribavljena od strane nadležnih tijela progona ili suda, povodom sumnje, odnosno osnovane sumnje na počinjenje kaznenog dijela, već u sklopu drugog postupka koji se vodio pred Zavodom za socijalnu skrb Ivanec, tako da slijedom argumentacije izložene u točki 8.1. ove odluke, ista ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku.

8.4. Naime, iz svega prethodno rečenog, proizlazi da bi izjava spomenute psihologinje, kao i druge izjave predstavljale dokaz u kaznenom postupku samo uz uvjet da su pribavljene tijekom kaznenog postupka ili prije njegovog započinjanja od strane nadležnih tijela progona ili suda, sukladno pravilima o njihovom izvođenju propisanim ZKP/08, a povodom sumnje, odnosno osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela, konkretno provođenjem dokazne radnje ispitivanja svjedoka (čija pravila su propisana u odredbama čl. 283. do 300. ZKP/08) ili dokazne radnje vještačenja (koja je regulirana odredbama čl. 308. do 329. ZKP/08.).

8.5. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju u pravu kada u pobijanoj odluci zaključuje da predmetna službena zabilješka i izjava, koja je u njoj sadržana, uopće ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku, već samo informaciju o tome da je Hrvatski zavod za socijalnu skrb u Ivancu, sukladno svojim ovlastima , proveo određeni postupak (što nikako nije kazneni postupak), a u sklopu kojeg je, između ostalog, pribavljena i izjava te mišljenje ranije spomenute psihologinje.

8.6. Budući da sadržaj predmetne isprave nije dokaz u kaznenom postupku, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključak da ista niti ne može imati svojstvo nezakonitog dokaza u smislu čl. 10. ZKP/08..

9. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima žalitelj sugerira da je prvostupanjski sud, ukoliko je već zauzeo takav stav, bio dužan predmetnu službenu bilješku izdvojiti iz spisa, valja primijetiti da iz odredbe čl. 86. ZKP/08 proizlazi da zakonodavac obvezu izdvajanja iz spisa službenih zabilježaka, odnosno zapisnika propisuje samo glede onih koje u sebi sadrže obavijesti koje je policija, povodom sumnje na počinjenje kaznenog djela , prikupila od građana (čl. 208. st. 1. ZKP/08), obavijesti koje je prikupio državni odvjetnik u smislu čl. 208.g ZKP/08 te izjave koje je državni odvjetnik pribavio od podnositelja kaznene prijave u situaciji kada iz same kaznene prijave ne može zaključiti za koje kazneno djelo se prijava podnosi (čl. 205. st. 7. ZKP/08), a kakve obavijesti, odnosno izjave predmetna službena zabilješka evidentno ne sadrži.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz 494. st. 4. ZKP/08-24, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko v.r.