REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-784/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz K., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u Z., protiv tužene E.&S…. d.d., R., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-702/2022- 2 od 21. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-358/2021-20 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-702/2022-2 od 21. lipnja 2022. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-358/2021-20 od 29. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 21.848,45 kn s pripadajućim kamatama (stavak I.), utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u svoti od 1.665,80 kn s pripadajućim kamatama (stavak II.) te je naloženo tuženoj tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 9.900,48 kn (stavak III. Izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4318/2022-2 od 21. prosinca 2022. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja:
„1. Primjenjuje li se odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje: ZZP/07) u pojedinačnim
Rev-784-23-2
sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku) kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali), bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni sami pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora?
2. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?“.
4. Po navedenom dopuštenju protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik s prijedlogom ovom sudu da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno da preinači pobijanu presudu u okviru istaknutih razloga u reviziji.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. U postupcima pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine primjene te valutna klauzula, pa su sudovi naložili tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka u ukupnom iznosu od 21.848,45 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od kada su plaćeni pa do isplate.
8. Da bi se odgovorilo na prvo postavljeno pitanje, valja prvo odgovoriti može li se tužitelj pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredaba u predmetnom postupku pozivati na izvornu primjenu pravnih zaključaka iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-712/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te zbog toga, može li sud u individualnom postupku ne provesti personalne dokaze predložene po tuženoj na okolnost pojedinačnog pregovaranja prije sklapanja ugovora.
9. Prema stajalištu ovog suda u postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaju tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca. Obzirom na navedeno u povodu pojedinačne tužbe potrošača sud u okviru šireg zaključka i kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja. Stoga tužena osnovano tvrdi da joj sud mora omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu
Rev-784-23-2
dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
10. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje.
11. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju zbog toga što sudovi nisu proveli personalne dokaze predložene po tuženoj, tuženoj je onemogućeno dokazivanje činjenica iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), dok odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13) koja propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, vezuje sud u postupku, u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, međutim, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos.
12. U odnosu na drugo postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću donio je presudu poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u kojem je zauzeto pravno shvaćanje „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
