REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3082/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB …, Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-201/2023-2 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Pn-87/2021-96 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-201/2023-2 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Pn-87/2021-96 od 21. prosinca 2022. u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li sud, u slučaju ukoliko se odlučna činjenica na kojoj se temelji presuda (koji iznosi su isplaćeni s naslova glavnice, zateznih kamata i troškova zastupanja) može dokazati i drugim dokazima osim vještačenjem (u ovom slučaju aktuarskim), dužan iznijeti razloge zbog kojih te dokaze nije proveo?
2. Jesu li počinjene apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354 st.2 točka 11 ZPP-a, u slučaju kada sud drugog stupnja svoju odluku o odlučnoj činjenici za utvrđivanje pravnog osnova temelji na pogrešnom citiranju dokazne građe?
3. Je li sud, u smislu načela procesne ravnopravnosti stranaka dužan iznesene dokazne prijedloge tretirati na jednak način, te voditi računa da u situaciji kada se odlučna činjenica ne može dokazati jednim dokaznim sredstvom (od predloženih nekoliko) odbijanjem provođenja daljnjeg dokazivanja ne naruši načelo jednakosti oružja?“,
a koja pitanja da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, pri čemu je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (odluka broj Rev- 1260/2014 od 14. veljače 2018.) te prakse viših sudova (odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž-257/2019 od 21. prosinca 2020.).
1.1. Tuženik u prijedlogu tvrdi da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što je pravo na pravično suđenje i načelo jednakosti oružja.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Uz navedeno tuženik je propustio, u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti žalbu i druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
4. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
5.1. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
7. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
