REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-831/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva, Sektora za naknadu oduzete imovine, Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., klasa: UP/II-942- 01/21-01/314, urbroj: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 9. ožujka 2023., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, S., A. F., I., M. C. Š., Z., Z. C., I., M. C., Z., G. C., T., Općine P., P., zastupane po odvjetniku S. V., S., Hotela Ž. d.d., Ž., Porat 136, zastupanog po odvjetniku dr.sc. M. R. iz Odvjetničkog društva R. & partneri d.o.o., Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1388/23-14 od 10. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-1388/23-14 od 10. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/21-01/314, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 9. ožujka 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja S.-d. županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I- 944-07/97-01/493, urbroj: 2181/1-13/04/612-21-60 od 10. kolovoza 2021. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja A. F., M. C.-Š., Z. C., M. C. i G. C. utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za zemljište u k.o. Ž. i to čest.zem. 5497/2, čest.zem. 5498/4 i čest.zem. 5499/2 sukladno njihovim suvlasničkim omjerima, u ukupnom iznosu od 762,18 kn te obveznikom utvrđen tužitelj i odbijen zahtjev ovlaštenika naknade za naturalni povrat predmetnih nekretnina. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju da zainteresiranim osobama nadoknadi troškove upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je ovdje trebalo utvrditi jesu li donesena rješenja ili drugi propisani akti iz odredaba članka 2. stavka 1. točaka 5. i 6. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnosno je li doneseno koje od rješenja iz članaka 8. i 17. tog Zakona pri čemu upire na presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsInoi-17/20. Naime, ukoliko nije doneseno rješenje upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugi propisani akt važeći na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kojim je građevinskom zemljištu utvrđena namjena kampa te ukoliko na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije odnosno na dan 1. kolovoza 2010., kamp nije zatečen u prostoru predmetno zemljište je podobno za naturalni povrat. Stoga predlaže da se poništi presuda i rješenje prvostupanjskog suda.
3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su predmetne nekretnine temeljem Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 54/80.) pravomoćnim rješenjem SO M., broj UP-I-03-402/1-83 od 27. prosinca 1983. deposedirane stvarnim posjednicima te dane na korištenje neposrednom pogodbom uz naknadu Hotelsko turističkom poduzeću "M. r." M., OOUR Hoteli "N." iz Ž. u svrhu izgradnje istočnog dijela zone kampa i bungalova u Ž. predio "D.".
6. Proizlazi nadalje da je u postupku utvrđeno da predmetne nekretnine nisu u postupku pretvorbe i privatizacije procijenjene u vrijednost društvenog poduzeća HP Ž..
7. Također, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja proveden je očevid kojom prilikom je utvrđeno da su predmetne nekretnine unutar obuhvata autokampa D. ispod Jadranske turističke ceste južno od iste da se čest.zem. 5489/4 nalazi neposredno zapadno od trgovine, na njoj nije ništa izgrađeno te je ista u naravi borova šuma, čest.zem. 5499/2 nalazi se jugoistočno od čest.zem. 5489/4 te je preko 20 m[2] njenog sjevernog dijela prošao asfaltni put, iznad kojeg je jedno stablo masline, a čest.zem. 5497/2 se nalazi južno od prethodnih neposredno iznad plaže i starog puta uz more te nema vidljive gradnje, a na zemljištu se nalazi stablo masline.
8. Prema podacima spisa predmeta predmetne nekretnine su se na dan 11. listopada 1996., nalazile unutar obuhvata Prostornog plana općine Makarska (Sl. glasnik br. 8/86.) i to unutar granica građevinskog područja turističko funkcionalnih urbanističkih cjelina, a na dan 1. kolovoza 2010. su se nalazile unutar obuhvata Prostornog plana uređenja općine Podgora (Sl.gl.br. 4/07., 1/10.) i to unutar granica građevinskog područja izvan naselja, ugostiteljsko turističke namjene te T3-kamp, a i sada se sukladno Prostornom planu uređenja Općine Podgora (Sl.gl.br. 4/07., 1/10., 7/11., 7/13., 7/14., 8/16., 6/17.) nalaze unutar granica građevinskog područja izvan naselja, ugostiteljsko-turističke namjene T3- kamp.
9. Prema odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo prijašnjem vlasniku ukoliko postoji neka od iznimaka od vraćanja propisanih tim odredbama Zakona.
10. Naime, nakon podnošenja zahtjeva i tijekom postupka donesen je Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 50/20. dalje: ZONGZ) zbog čega su osnovano zaključila upravna tijela da se u ovom slučaju radi utvrđenja postojanja uvjeta za povrat predmetnih nekretnina u naravi treba primijeniti naprijed navedeni Zakon.
11. I po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nema mjesta povratu predmetnih nekretnina u naravi pri čemu osnovano tuženik i prvostupanjski sud upiru na odredbu članka 16. ZONGZ-a. Naime, odredbom članka 16. stavka 2. tog Zakona, propisano je da neovisno o vlasničkopravnom statusu iz stavka 1. ovog članka zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske smatra se izgrađenim građevinskim zemljištem u smislu Zakona o naknadi („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) koje s građevinama u kampu čini jedinstvenu poslovno-funkcionalnu-tehnološku cjelinu u smislu članka 55. stavka 4. navedenog Zakona i ne vraća se u vlasništvo ovlašteniku naknade.
12. Dakle, zemljište u kampu koje nije procijenjeno u društveni kapital u postupku pretvorbe, kao što je u konkretnom predmetni slučaj, u vlasništvu je Republike Hrvatske i za njega vrijedi presumpcija izgrađenosti pa to zemljište zajedno s građevinama koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala čini poslovno- funkcionalnu i tehnološku cjelinu u smislu članka 55. stavka 4. Zakona o naknadi kojim je propisana iznimka od vraćanja u vlasništvo i posjed imovine čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa. Takvo zemljište je sukladno naprijed navedenoj odredbi ZONGZ-a izuzeto od povrata u naravi.
13. Kako je u konkretnom slučaju, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno da su se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, broj 92/10.) nalazile unutar granica kampa kako je to i bilo određeno mjerodavnim dokumentom prostornog uređenja unutar granica građevinskog područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene T3-kamp, za izgradnju kojeg je i izdana pravomoćna građevinska dozvola od 7. studenoga 1985., to je osnovano prvostupanjski sud rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
14. Pozivanje tužitelja na drugu odluku prvostupanjskog suda nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari jer je ta odluka donesena nakon ocjene relevantnih činjenica u tom pojedinačnom predmetu u stvari drukčije činjenične naravi.
15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić, v.r.