REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-618/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. J., odvjetnica u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2023- 2 od 15. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-159/2021-26 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2023-2 od 15. ožujka 2023. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-159/2021-26 od 31. siječnja 2023. i rješava:

Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. smetao tužitelja A. H. d.o.o. u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Z., opisana kao zk.č.br. 1138/7 Č.-M., stambeno-poslovna zgrada ...,... ...-... površine 2376 m , upisana u zk. ul. 26068, k.o. 335649, T. i to na način da je tuženik provukao svoje optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade te je na takav način tužitelju onemogućeno neometano korištenje kanalica pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da tuženik ukloni provučene optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade, sve u roku od 8 dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., OIB: ..., Z., ..., da tužitelju A. H. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 1.317,32 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. H. d.o.o. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. smetao tužitelja A. H. d.o.o. u posljednjem mirnom posjedu kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Z., opisana kao zk.č.br. 1138/7 Č.-M., stambeno-poslovna zgrada ...,... ...-... površine 2376 m2, upisana u zk. ul. 26068, k.o. 335649, T. i to na način da je tuženik provukao svoje optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade te je na takav način tužitelju onemogućeno neometano korištenje kanalica pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da tuženik ukloni provučene optičke kabele kroz kanalice tužitelja koje se protežu od prizemlja do 6. kata stambene zgrade te kroz ormarić tužitelja u prizemlju stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., ..., da tužitelju A. H. d.o.o., Z., ..., OIB: ... naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana."

II Nalaže se tužitelju A. H. d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka T. H. d.o.o. u svoti od 331,81 EUR / 2.500,02 kn1 u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. H. d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-159/2021-26 od 31. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A. H. d.o.o. za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 202,40 eur/1.525,00 kn[1] ."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3266/2023-2 od 8. studenoga 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2023-2 od 15. ožujka 2023. u odnosu na pitanje:

"Mogu li kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade te koje služe zaštiti telekomunikacijskih kabela biti samostalni predmet posjedovanja?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjska rješenja te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i obvezati tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu i dosuditi mu trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na telekomunikacijsku opremu – kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi ... u Z. uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, uklanjanjem postavljenih kabela kroz kanalice tužitelja, te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

9. Pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da su predmetne kanalice plastične, a poklopac na njima se otvara rukom,

- da su postavljene na zidove unutar predmetne stambene zgrade,

- da je kanalice s telekomunikacijskim kabelima u predmetnoj zgradi postavio tužitelj, a u tim kanalicama je i tuženik postavio svoje kabele,

- da je predstavnik suvlasnika stambene zgrade suglasnošću od 15. srpnja 2021. dopustio tuženiku na njegov trošak postaviti, koristiti i održavati svjetlovodne kabele u postojeće kanalice.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), jer tužitelj nije posjednik, niti je riječ o stvari na koji ima samostalni posjed, a tuženik je postupao s odobrenjem suvlasnika predmetne zgrade. Naime, sud prvog stupnja je zaključio da su kanalice u faktičnoj vlasti suvlasnika predmetne zgrade jer su trajno povezane s njom i dostupne svima njima, da oni odlučuju o njihovoj uporabi i namjeni te kanalice služe nekretnini, a da postavljanje kanalice ne predstavlja faktičnu vlast. Pritom se sud poziva i na odredbe čl. 10. st. 1. i 4., čl. 12. i čl. 21. ZVDSP.

11. Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak suda prvog stupnja u dijelu u kojem se navodi da postavljanje kanalica samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalica, te da su i prema ocjeni drugostupanjskog suda kanalice pripadak zgrade u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZVDSP, neovisno o tome tko ih je postavio. Prema toj odredbi, pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako inače dijele odvojeni dijelovi stvari (čl. 6. st. 2. ZVDSP). Osim toga, drugostupanjski sud ukazuje i na sadržaj odredbe čl. 5. st. 2. i 3. ZVDSP te smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije stekao posjed kanalica, pa ni u smislu odredbe čl. 10. st. 4. ZVDSP, jer nije stekao faktičnu vlast, odnosno pravo i mogućnost faktičnog raspolaganja kanalicama u koje su položeni kablovi. Konačno, drugostupanjski sud upućuje i na sadržaj odredbe čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17).

12. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

13. Ovaj sud je u činjenično i pravno identičnom predmetu broj Rev 549/2024-2 od 6. veljače 2024. u odnosu na identično pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i u ovom postupku osloncem na odluku Rev 69/2024 od 13. veljače 2009. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje koje glasi: "Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017)", odgovorio na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, a koji odgovor glasi:

"Kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova mogu biti samostalan predmet poslovanja.".

14. Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje, proizlazi da su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu pripadaju zatraženi troškovi prvostupanjskog postupka i to: trošak jednokratne naknade za zastupanje (Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 265,45 EUR, PDV na navedeni iznos 66,36 EUR, trošak pristojbe na tužbu 26,54 EUR, trošak pristojbe na prvostupanjsko rješenje također 26,54 EUR, te predujam za troškove očevida 49,78 EUR (ukupno 434,67 EUR).

16. Tužitelj je u konačnosti uspio i sa žalbom pa mu pripada i trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe (Tbr. 10.3. Tarife), kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 202,40 EUR. Nadalje, uspio je i s revizijom, pa mu je valjalo dosuditi troškove revizije, i to: trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10.6. Tarife) u iznosu 159,27 EUR, PDV 39,82 EUR i trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije 53,08 EUR, kao i trošak sastava revizije (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 300,00 EUR, PDV 75,00 EUR i trošak pristojbe na reviziju 53,08 EUR, odnosno ukupno 680,25 EUR revizijskog troška.

17. Slijedom navedenog, riješeno je kao u toč. II. izreke.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim – toč. III. izreke (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.