REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2466/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenula tužiteljica S. J. W., iz Nj., koju zastupaju opunomoćenici u povezanim odvjetničkim uredima I. P. i T. P., u R., protiv tuženika Medicinskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, Braće Branchetta 20, kojeg zastupa službena osoba N. C., radi prestanka statusa studenta, 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Medicinskog fakulteta u Rijeci, KLASA: 034- 08/2301/07, URBROJ: 2170-1-42-04-1-23-1 od 3. listopada 2023. godine.

II. Prekida se upravni postupak utvrđivanja prestanka tužiteljičinog statusa studentice po osnovi propuštanja upisivanja u višu godinu studija, do pravomoćnog dovršenja upravnog postupka povodom zahtjeva tužiteljice za hitni ispis od 29. rujna 2022. godine.

III. Nalaže se tuženiku Medicinskom fakultetu u Rijeci da tužiteljici S. J. W. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.604,89 eura (dvije tisuće šest stotina četiri eura i osamdeset devet centi), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: 034-08/23-01/07, URBROJ: 2170-1-42- 04-123-1 od 3. listopada 2023., utvrđeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje status studenta na sveučilišnom integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju Medicina na engleskom jeziku. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužiteljica propustila upisati se u višu godinu studija u za to propisanom roku.

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoju komunikaciju s tuženikom i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prije donošenja osporavane odluke, ni do danas, tuženik nije odlučio o zahtjevu tužiteljice za hitnim ispisom od 29. rujna 2022., podnesenim slijedom otvorene mogućnosti njezina studiranja u Njemačkoj. Odlučivanje o potonjem zahtjevu čini prethodno pitanje u odnosu na odluku sadržanu u osporavanom rješenju tuženika od 3. listopada 2023. godine. Trenutak prestanka studentskog statusa bitan je i s aspekta obveze tuženika da tužiteljici vrati primljenu školarinu, o čemu se vodi spor pred redovnim sudom. Tuženik se poziva na mišljenje Ministarstva znanosti i tehnologije, koje nije ovlašteno tumačiti propise. Uz to, konkretno se mišljenje tiče krajnjeg roka za dovršetak studija, dok je ovdje riječ o prestanku statusa studenta, pa se primjenjuje propis koji vrijedi u vrijeme donošenja osporavane odluke. Tužiteljici je status studenta prestao 29. rujna 2022., primjenom predmnjeve usvajanja zahtjeva stranke. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.854,89 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. U dotičnom slučaju primjenjuju se propisi koji su vrijedili u vrijeme upisa tužiteljice na studij kod tuženika, što proizlazi iz mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije, kao predlagatelja zakona mjerodavnih na ovom području i ovlaštenog izdavatelja naputaka o njihovoj primjeni. Ugovor sklopljen između tužiteljice i tuženika primjenjuje se na cijelo razdoblje studiranja, a ne samo na pojedinu akademsku godinu. Zahtjevu tužiteljice za ispis nije se moglo udovoljiti, jer tužiteljica nije u cijelosti platila školarinu. O tom zahtjevu još uvijek nije odlučeno, ali je u tom pogledu tužiteljici na raspolaganju bila zaštita zbog šutnje uprave. Tužiteljica je pristala na uvjete studiranja, što uključuje i pristanak na primjenu općih akata tuženika. Ishod odlučivanja ne bi bio drukčiji ni da su primijenjeni opći akti važeći u razdoblju na koje upire tužiteljica. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi stranaka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 8. svibnja 2024., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Javnopravno tijelo je o zahtjevu stranke dužno riješiti najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva urednog zahtjeva (članak 101. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP).

7. Nesporno je da je, prije pokretanja upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika od 3. listopada 2023., tužiteljica 29. rujna 2022. podnijela zahtjev za hitni ispis. Nesporno je i da o tom zahtjevu nije odlučeno u propisanom roku, ni do danas. Nedvojbeno je da bi moguće usvajanje tog zahtjeva utjecalo na odlučivanje u predmetu u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, bez obzira na to što su posrijedi zasebne upravne stvari (ispis sa studija na zahtjev studenta, odnosno utvrđivanje prestanka statusa studenta po službenoj dužnosti), koje stvari se rješavaju u zasebnim upravnim postupcima. Istodobno, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je zahtjev tužiteljice od 29. rujna 2022. neuredan.

8. Tuženik osnovano ukazuje na ovlast tužiteljice da svoja prava u pogledu zahtjeva od 29. rujna 2022. ostvaruje putem zaštite predviđene za šutnju uprave. S druge strane, na umu je potrebno imati i sljedeće.

8.1. Tuženik navodi da o tužiteljičinom zahtjevu od 29. rujna 2022. nije moglo biti udovoljeno jer tužiteljica nije u cijelosti platila školarinu. Čak i pod pretpostavkom da tužiteljica doista nije ispunila neku od svojih obveza prema tuženiku, to može biti razlog za odbijanje zahtjeva ili za pozivanje tužiteljice da ispuni svoju obvezu, ali ni u kojem slučaju ne može činiti valjanu osnovu za propuštanje odlučivanja o zahtjevu tužiteljice u propisanom roku.

8.2. Tuženik o zahtjevu tužiteljice od 29. rujna 2022. nije odlučio ni do danas, više od 19 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva.

9. U takvim okolnostima Sud je dužan voditi računa i o primjeni načela dobrog upravljanja. Na to se načelo ukazuje u konvencijskoj i domaćoj ustavnosudskoj praksi, s obzirom na posebnu važnost koja se tom načelu pridaje u demokratskom društvu.

To načelo podrazumijeva, ponajprije, jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti, te osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme, te na prikladan i dosljedan način (primjerice, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske: U-III-247/2017 od 26. rujna 2019.; U-III-11/2018 od 8. studenoga 2018.; U-III-308/2016 od 20. veljače 2020.).

Popuštanjem odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za ispis ne samo u propisanom roku, već ni u višestruko dužem roku, te propuštanjem odlučivanja o tome zbog pravno posve neutemeljenog razloga, tuženik je, bez obzira na zaštitu predviđenu u slučaju šutnje uprave, na štetu tužiteljice ozbiljno odstupio od načela dobrog upravljanja. Sud je u takvom slučaju dužan pronaći način zaštite prava stranke. U predmetnom slučaju za to je najprikladnija odgovarajuća primjena odredaba o prethodnom pitanju i o prekidu upravnog postupka (članak 55. i članak 56. ZUP-a). Općenito, da postoje slučajevi u kojem tuženiku u upravnome sporu nije dovoljno pozvati se na nekorišenje prava koja tužitelj ima slijedom šutnje uprave proizlazi i iz prakse Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (npr. presuda, posl. br. Usž-484/18-2 od 8. ožujka 2018.).

10. Za primjenu predmnjeve usvajanja zahtjeva stranke (članak 102. ZUP) jedna od kumulativnih pretpostavki je odredba posebnog zakona, koje ovdje nema. Međutim, neosnovanost s time povezanog tužbenog navoda ne utječe na rješavanje spora, budući da i bez toga postoji osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva.

11. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, te je prekinuo predmetni upravni postupak do pravomoćnog dovršenja upravnog postupka povodom zahtjeva tužiteljice za hitni ispis od 29. rujna 2022. (članak 58. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). U tom je pogledu Sud točkom II. izreke presude sam riješio stvar. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž- 3220/2020, Usž-

1388/2020, Usž-2881/2021, Usž-1919/2022, Usž-3216/2022, Usž-1319/2023 i Usž2082/2023). U izvršenju ove presude tuženik je dužan postupiti sukladno izreci presude, te je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (članak 81. stavak 1. i 2. ZUS-a).

12. U drugoj, povezanoj upravnoj stvari, u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice od 29. rujna 2022. i dalje traje šutnja uprave, koju je tuženik, prema odredbama ZUP-a, dužan okončati. Dokle god traje šutnja uprave u tome predmetu, tužiteljici su na raspolaganju i pravna sredstva predviđena za šutnju uprave. Nakon što rješenje doneseno povodom tužiteljičinog zahtjeva od 29. rujna 2022. postane pravomoćno, tuženik će dovršiti prekinuti postupak. Bude li u drugom postupku navedeni zahtjev usvojen, ili zbog drugog razloga prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka utvrđivanja prestanka statusa studenta, tuženik će obustaviti predmetni postupak (članak 46. stavak 5. ZUP-a). Bude li, pak, u drugom postupku zahtjev tužiteljice odbijen, tuženik će donošenjem meritornog rješenja dovršiti predmetni postupak. Bude li pri tome utvrđeno da su ispunjene pretpostavke propisane za utvrđivanje prestanka statusa studenta, te imajući u vidu deklaratoran karakter utvrđivanja prestanka statusa studenta, tuženik će biti ovlašten odlučivati u odnosu na razdoblje u kojem je odlučivao i poništenim rješenjem od 3. listopada 2023. godine.

13. Premda to, zbog prethodno iznesenog, nije bilo odlučno za rješavanje ovoga spora, Sud dodatno naglašava sljedeće u pogledu pitanja propisi i drugi opći akti iz kojeg razdoblja su mjerodavni u konkretnom slučaju. Ništa u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 119/22) ne upućuje na primjenu prijašnjeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17) u pogledu općeg položaja ranije upisanih studenata. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ovlašteno je izdavati mišljenja o primjeni propisa iz svojeg djelokruga. Ta mišljenja ne obvezuju sudove. No, ovdje je važno i to što mišljenje navedenog Ministarstva (KLASA: 011-02-22-01-00068, URBROJ: 533-04-22-0002 od 25. studenoga 2022.) na koje upire tuženik ionako nije primjenjivo u predmetnom slučaju. To se mišljenje, naime, odnosi na prava zatečenih studenata u pogledu rokova završetka cjeline studija, a ne na utvrđivanje prestanka studija zbog propuštanja pravodobnog upisivanja više godine studija. Ne samo da je riječ o različitoj materiji, nego se potonje pitanje ne odnosi na pravo studenta.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79.

ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Tome je potrebno pridodati troškove prijevoda dokumentacije, koji, prema priloženim računima, iznose 104,89 eura. Tužiteljici je, stoga, dosuđena naknada troškova spora u ukupnom iznosu od 2.604,89 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (članak 80. stavak 1. ZUS-a). Nije prihvaćen dio troškovnika tužiteljice koji se odnosi na sastav podneska od 21. travnja 2024., sadržaj kojeg podneska je mogao biti iznesen i na raspravi, za pristup na koju je tužiteljici dosuđena naknada troška zastupanja. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora.

U Rijeci 15. svibnja 2024.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.