REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-638/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P.S.K. B. A. W. O. P. AG, B., Austrija, F. G., G., OIB:..., koju zastupa punomoćnica S. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B., L., M., S. u Z., protiv tuženika N. A. iz S., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu D., G., D. B. u Č., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 1734/2022-2 od 9. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1734/2022-2 od 9. veljače 2023. pod točkama I., II. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku patiti tužiteljici 38.506,92 EUR u protuvrijednosti u kunama sa pripadajućom zateznom kamatom, te u točki II. izreke kojom je odlučeno o trošku postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I. Nalaže se tuženiku N. A. da tužitelju B. P.S.K. B. A. W. O. P. AG, na ime kredita plati iznos od 38.506,92 € prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od 1. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja obveze na štedne uloge po viđenju u stranoj valuti EUR, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini zakonske zatezne kamate koja se određivala za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena isplate, dok se za više zatraženo, za iznos od 23.247,94 € tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku N. A. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju B. P.S.K. B. A. W. O. P. AG, parnični trošak u iznosu od 80.940,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 20. lipnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 38.506,92 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3220/2020 od 20. lipnja 2022.:

- potvrđuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 72.100,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu točke II. izreke (odluci o trošku) kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.840,35 kn na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

IV. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.247,94 EUR-a, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2748/2023-2 od 25. listopada 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1734/2022-2 od 9. veljače 2023. pod točkama I. do III. izreke, radi pravnih pitanja:

"1. Na kojoj od parničnih stranaka jest teret dokazivanja činjenice vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis?

2. Jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja u slučaju kada sud nije proveo dokaze koje je stranka na okolnost iste činjenice predložila?".

4. Tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda drugog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužiteljici naložiti da mu naknadi troškove postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 62.088,55 EUR s osnova kredita realiziranog Ponudom za kredit broj 86240-624-313 s Izjavom o prihvaćanju od 28. veljače 2001.

9. Sud prvog stupnja ocijenio je da je tužitelj, kao vjerovnik, u obveznom odnosu ovlašten od tuženika, kao dužnika, zahtijevati ispunjenje obveze u iznosu od 38.506,92 EUR, dok je za iznos od 23.247,94 EUR tužbeni zahtjev odbijen jer je sud prigovor zastare tražbine ocijenio osnovanim. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik nije dokazao da novac po kreditu nije isplaćen njemu jer smatra nelogičnim i neživotnim da bi banka u Republici Austriji isplaćivala veću svotu novca po kreditu bez uvida u osobnu dokumentaciju ili osobi koja nije navedena kao korisnik kredita. Ističe da se, već letimičnim i nestručnim uvidom u potpis na isplatnicama, te usporedbom istog s potpisom tuženika na zapisniku od 3. veljače 2020., vidi da se radi o istom potpisu. Pritom sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu tuženika da se provede grafološko vještačenje na okolnost da se na isplatnicama ne nalazi njegov potpis.

10. Sud drugog stupnja je prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ocjenjujući da je, neovisno o tome što prvostupanjski sud nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika na ispravama, za zaključiti da se na istima nalazi upravo njegov potpis. To stoga jer je isplatnica na 300.000,00 ATS potpisana kad i Izjava o prihvaćanju od 28. veljače 2001., te je tuženik isto priznao, kao i da tuženik u dovoljnom stupnju izvjesnosti ne dokazuje istinitost tvrdnje da iznos od 200.000,00 ATS nije isplaćen njemu.

11. Tuženik u reviziji podnesenoj po dopuštenju obrazlaže da je od početka postupka isticao da nije primio utuženi iznos i da nije potpisao isplatnice, te je na tu okolnost predlagao provođenje grafološkog vještačenja koje nije provedeno. Navodi da je postupanje i argumentacija sudova u ovom postupku protivna pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odlukama broj Revt 170/2006-2 od 7. listopada 2008., broj Rev-x 159/2016-2 od 2. ožujka 2016. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. Nadalje navodi da su sudovi u ovom predmetu odlučili primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, premda se nisu izrijekom na istu pozvali, na štetu tuženika jer na temelju izvedenih dokaza nisu mogli sa sigurnošću utvrditi spornu činjenicu je li tuženik potpisao ispravu ili nije, pa su o postojanju te činjenice zaključili pogrešnom primjenom pravila o teretu dokazivanja. To stoga jer su ocijenili da tuženik nije dokazao da nije primio novac odnosno da potpis na isplatnicama nije njegov potpis, premda je on tvrdio da novac nije primio i da isplatnice nije potpisao, te je predlagao izvođenje dokaza na te okolnosti. Kao primjer različite prakse navodi odluke revizijskog suda broj Rev 1199/2021. od 3. studenoga 2021. i broj Rev 950/2021-2 od 14. rujna 2021.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Revt 170/2006-2 od 7. listopada 2008., broj Rev-x 159/2016-2 od 2. ožujka 2016., broj Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. ispravljenoj rješenjem broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022.) u slučaju kad tuženik ospori da je potpis na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja njegov potpis, na tužitelju je teret dokaza da je sporni potpis tuženikov, u smislu odredbe čl. 219. ZPP.

13. U ovoj pravnoj stvari osnovanost tužiteljeva zahtjeva ovisi o činjenici je li potpis na spornim isplatnicama tuženikov ili nije. Iz spisa proizlazi da je tuženik izrijekom osporio vjerodostojnost potpisa na obje isplatnice, pa je teret dokaza je li tuženik vlastoručno potpisao isplatnice i potvrdio primitak novca, na tužitelju, a ne na tuženiku što je ujedno odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.

14. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda izraženog u odluci ovog suda broj Rev 1199/2021-2 od 3. studenoga 2021., pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kad sud izvede i ocjeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje.

15. Slijedom iznesenoga, nižestupanjske odluke su utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u navedenim odlukama, pa je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. ZPP i čl. 221.a ZPP što je utjecao na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda, te su na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinute obje nižestupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem i imajući u vidu navedena pravna shvaćanja revizijskog suda donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.