REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-285/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica S. S. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-775/2020-2 od 27. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-168/2018-29 od 24. veljače 2020., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB … , Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju M. K., OIB … , S., isplati bruto iznos od 34.073,48 kn na ime razlike plaće za ostvareni prekovremeni rad za razdoblje od 1. studenog 2013. do 30. studenog 2018. i to:
- na iznos od 535,63 kn od 15. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 884,35 kn od 15. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 1.768,69 kn od 15. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 3.368,93 kn od 15. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 2.419,22 kn od 15. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 846,10 kn od 15. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 1.615,27 kn od 15. listopada 2015. do isplate
- na iznos od 1.615,27 kn od 15. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 2.317,56 kn od 15. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 846,10 kn od 15. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 3.240,39 kn od 15. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 2.549,87 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 1.622,65 kn od 15. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 1.665,10 kn od 15. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 1.741,80 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 1.622,15 kn od 15. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 1.776,63 kn od 15. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 878,98 kn od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 1.010,83 kn od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 1.757,96 kn od 15. listopada 2018. do isplate,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim iznosima, sve u roku od osam dana.
2. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB … , Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju M. K., OIB … , S., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 288,00 kn, u roku od 8 dana.“.
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„I. Žalba tuženice prihvaća se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 168/2018-29 od 24. veljače 2020.:
a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. 1. izreke,
b) ukida u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. 2. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška za sastav žalbe, odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci o troškovima postupka.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica zbog pitanja:
„Je li u radnom sporu koji je pokrenut stupnjevitom tužbom isključivo radi isplate razlike manje isplaćene plaće po pravnoj osnovi neplaćenih prekovremenih sati rada izvršena preinaka tužbe specificiranjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i na isplatu razlike manje isplaćene plaće po pravnoj osnovi neplaćenih dodataka na plaću na prekovremene sate rada, te je li tužitelj u pogledu dijela tako specificiranog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu neplaćenih dodataka na plaću na prekovremene sate rada bio u obvezi sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora protiv tuženice Republike Hrvatske, koja je stupila u spor tijekom postupka odnosno nakon podnošenja tužbe, kao pravni slijednik tuženika?“,
koje je dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4229/2021-2 od 6. lipnja 2023.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena i samo u dijelu u kojem se pobija sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice za isplatu razlike manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, kao i za isplatu neisplaćenog dodataka na plaću za posebne uvjete rada na odrađene sate prekovremenog rada.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj tužbu podnio 12. prosinca 2018. protiv Hrvatskog centra za razminiranje (HCR), da je tužitelj radio kao pirotehničar- nadglednik, kao i da je na temelju odredbe čl. 73. st. 1., 2. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 118/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. HCR prestao sa radom, a Ministarstvo unutarnjih poslova preuzelo je sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima, koji su danom preuzimanja postali državni službenici, preuzeta je i pismohrana i druga dokumentacija, sredstva za rad, nekretnine, prava i obveze i financijska sredstva HCR-a, a preuzeti radnici su do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova nastavili raditi poslove utvrđene dosadašnjim ugovorima o radu, te zadržali pravo na plaću i druga prava iz radnog odnosa, kao i obveze i odgovornosti. Tužitelj je kao tuženicu označio Republiku Hrvatsku, Ministarstvo unutarnjih poslova na ročištu 4. lipnja 2019.
9. Iz stanja spisa slijedi da, tužitelj u tužbi od 12. prosinca 2018. nije naznačio novčani iznos koji potražuje od tuženice, već je naveo da će visinu tužbenog zahtjeva moći odrediti tek nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Kako u tužbi nije bio određen iznos koji tužitelj potražuje, već je tek u podnesku na listu spisa 236. i 237. postavio tužbeni zahtjev kojim od tuženice potražuje iznos od 34.073,48 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate i to, po osnovi neplaćenih odrađenih prekovremenih sati i dodataka na plaću na prekovremene sate rada.
10. Prigovor tuženice tijekom postupka, a on slijedi i iz pitanja zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju sastoji se u tvrdnji da je sud prvog stupnja tužbu trebao djelomično odbaciti za dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu neisplaćenih dodataka na prekovremene sate rada, jer da tužitelj nije prethodno podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, isti nisu osnovani.
11. Odredbom čl. 191. ZPP-a propisano je:
„Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.“.
12. Dakle, kako je tužitelj stupnjevitom tužbom naznačio da potražuje neodređeni iznos samo po osnovi prekovremenog rada, a naknadno je utužio i obuhvatio tužbenim zahtjevom i potraživanje s naslova dodataka na koji mu pripadaju na osnovnu satnicu s naslova prekorenog rada, on je preinačio tužbu sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a pa je time i odgovoreno na prvi dio pitanja.
13. Glede drugog dijela pitanja koje se odnosi na tumačenje odredbe čl. 186.a ZPP-a kojom odredbom je propisano:
„Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.
Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci.
Podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje.
Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ima svojstvo ovršne isprave.
Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.
Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.
Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.
Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Kad osoba iz stavka 8. ovoga članka nagodbom preuzima obvezu prema Republici Hrvatskoj, takva nagodba je ovršna isprava kada dužnik ovjeri svoj potpis. Kada Republika Hrvatska nagodbom preuzima obvezu prema drugoj stranci, takva je nagodba ovršna isprava kada je potpiše ovlaštena osoba u nadležnom državnom odvjetništvu i kada se njezin potpis ovjeri pečatom toga državnog odvjetništva.
Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja dokaza.“.
14. Dakle, teza tuženice je da kako je tužitelj uz postojeći tužbeni zahtjev u tužbi, istaknuo dodatni zahtjev što predstavlja sukcesivnu preinaku tužbe ali i novi tužbeni zahtjev, tužitelj je da bi mu zahtjev bio procesno dopušten i za taj dio zahtjeva prethodno se obratiti tuženici radi mirnog rješenja spora pod prijetnjom posljedica iz čl. 186.a st. 6. ZPP-a.
15. Prema ocjeni ovog suda svrha i cilj odredbe čl. 186.a ZPP-a nije bila postavljanje pred stranke nerazumnih procesnih prepreka radi ostvarivanja prava u građanskom postupku, već je svrha te odredbe smanjenje sporova pred sudom u kojima je jedna od stranka Republika Hrvatska, a koju zastupa u takvim sporovima neovisno pravosudno tijelo - Državno odvjetništvo, koje je ovlašteno spor riješiti ako za to postoje uvjeti mirnom putem, sklapanjem nagodbe koja ima svojstvo ovršne isprave, dakle izjednačena u svojoj snazi sa pravomoćnom sudskom presudom.
16. S druge strane, kada je postupak već pokrenut, jer nije došlo do mirnog rješenja spora, svrha odredbe čl. 186.a je otpala i u takvoj parnici do koje je došlo upravo zato što nije došlo do sklapanja nagodbe između stranaka, po ocjeni ovog suda tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev sukcesivnom kumulacijom tužbenih zahtjeva bez da za taj dio tužbenog zahtjeva pokreće postupak sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a.
17. Time je odgovoreno i na drugi dio pitanja iz revizije.
18. Kako je sud drugog stupnja o prigovoru tuženice odlučio sukladno pravnom shvaćanju ovog suda (točke 12. i 16. obrazloženja) to je revizija odbijana i odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
