Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2224/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. S. B., , Savezna Republika Nj., OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. M. W. C. d.o.o., Z., protiv tuženika J. B., N., sa boravkom u W., Republika Nj., zastupanog po punomoćnici J. Č. odvjetnici iz Z., radi izdavanja tabularne isprave i sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine,rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-615/2020-34 od 17. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-615/2020-34 od 17. rujna 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. I. odbijen je prvopostavljeni-glavni tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik izda ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na nekretnini upisanoj u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, k.o. N. I, zk. ul. …. i to kč. br. ….-kuća i dvorište J. ukupne površine 584 m2, od čega kuća J. površine 199 m2 i dvorište J. površine 385 m2, koju ispravu za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti te ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva i na kč. br….-pašnjak J. ukupne površine 512 m2, upisane u zk. ul. … k.o. N. I, koju ispravu za slučaj neizdavanja zamjenjuje presuda. Točkom I. II. izreke odbijeni su zahtjevi da se tuženiku naloži da je dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama, da se naloži tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretnine iz točke I izreke presude, slobodne od svih osoba i stvari, sve u roku od 15 dana, zahtjev da se tuženiku naloži da na ime naknade štete tužitelju isplatili iznos od 4.500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te zahtjev za naknadu parničnih troška.

2. Točkom II. I.-V. izreke odbijen je i drugopostavljeni-eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži donošenje odluke da Pismo namjere/priznanica nadomješta Ugovor o kupoprodaji nekretnina sadržaja pobliže navedenog u izreci koji se odnosi na kupoprodaju navedenih nekretnina, zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva koju u protivnom zamjenjuje presuda, da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim i drugim javnim knjigama, da mu se nalaže predati tužitelju u posjed navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari u roku od 15 dana, da mu se naloži da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 4.500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i zahtjev da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Točkom III izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 175.150,00 kn u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to kč. br. … kuća i dvorište J. upisane u zk. ul. … te kč. br. … pašnjak J. upisane u zk. ul. … sve k.o. N. I te da mu te nekretnine preda u posjed slobodne od osoba i stvari, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se donesene presuda kojom se nadomješta Pismo namjere/priznanica sa ugovorom o kupoprodaji koji se odnosi na kupoprodaju navedenih nekretnina i njihov upis u zemljišnim knjigama te predaja slobodnih od osoba i stvari u posjed tužitelju kao i zahtjev za naknadu štete.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa sljedeće:

- navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisane su kao vlasništvo tuženika u cijelosti,

- stranke su preko zajedničkog poznanika tijekom 2019. stupile u kontakt vezano uz kupoprodaju navedenih nekretnina jer je tuženik, koji kao i tužitelj živi u Republici Njemačkoj odlučio po smrti supruge te nekretnine prodati,

- dana 14. ožujka 2019. tužitelj koji je odvjetnik, sačinio je Pismo namjere/priznanicu u kojem je navedeno kako je dogovoreno da gore navedene nekretnine tuženik proda tužitelju ili jednom od društava koje on predstavlja kod javnog bilježnika u P., prema terminu koji će dogovoriti i to početkom rujna 2019.,

- da je dogovorena ukupna kupoprodajna cijena od 285.000,00 eur te da je plaćen depozit u gotovini od 5.000,00 eur koju ispravu su uz stranke potpisala i djeca tuženika sinovi J. i M. B. te kćerka K. B.,

- daljnja komunikacija putem e-maila vezana uz predmetni dogovor vršena je između tužitelja i sina tuženika J. B., uz pristanak tuženika kao starije osobe sa zdravstvenim problemima,

- sklapanje kupoprodajnog ugovora u navedenom roku je odgođeno a tužitelj je putem e-maila sinovima tuženika dostavio nacrt kupoprodajnog ugovora u čijem sadržaju je navedena kupoprodajna cijena od 280.000,00 eur s time da se 200.000,00 eur odnosi na kuću i zemljište a 80.000,00 eur na inventar i opremu, da je kupoprodajna cijena isplaćena na račun prodavatelja kod banke, da tuženik kao prodavatelj dozvoljava da se tuženik u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik istih te da se kao mjerodavno pravo na predmetni ugovor primjenjuje njemačko pravo,

- 8. rujna 2019. sin tuženika J. B. izvijestio je tužitelja da je primio prijedlog izmijenjenog ugovora te da će po povratku sa godišnjeg odmora isti pregledati sa odvjetnikom kojeg je tuženik u međuvremenu angažirao kako bi se dogovorili oko prihvaćanja takve izmijenjene ponude za sklapanje ugovora ali da je to iza 21. rujna 2019., tuženik je u međuvremenu radi daljnje komunikacije sa tužiteljem angažirao odvjetnike iz Odvjetničkog ureda H., D. i J. iz W. te je sin tuženika o tome izvijestio tužitelja a isti je i od strane navedenih odvjetnika upozoren da se daljnja prepiska vodi preko tog ureda,

- u korespondenciji između tog Odvjetničkog ureda u zastupanju tuženika i tužitelja, isti je upozoren na više navoda iz prijedloga odnosno nacrta kupoprodajnog ugovora sa kojima se tuženik kao prodavatelj ne može složiti, a osobito da se kupoprodajna cijena razdijeli na navedeni način jer pokretnine nisu bile predmet dogovora, da bi eventualno bio suglasan da se na ime inventara uzme vrijednost od 20.000,00 eur, a ne 80.000,00 eur kao što je predloženo, uz upozorenje da je to vjerojatno radi toga da bi platio razmjerno manji porez na promet nekretnina uz pretpostavku da se kao i u Republici Njemačkoj porez ne odnosi na pokretnine, upozoren je i na to da bi glede isplate kupoprodajne cijene trebalo biti navedeno da će se predmetne nekretnine u posjed i vlasništvo tužitelja prenijeti tek po isplati kupoprodajne cijene te da bi u ugovoru trebao biti naveden rok u kojem je to u obvezi učiniti,

- uz to navodi se kako je zgrada prije četrdeset godina nakon udara groma imala sanaciju te je tada proširen krov (drugi kat) u stambene svrhe i radi korištenja terase a za to nije dobiveno odobrenje (tada) nadležnog dijela, pa da bi se u tom dijelu radilo o "nezakonitom stanju",

- uz to iznijete su i primjedbe u odnosu na primjenu mjerodavnog prava i nadležnosti suda uz upozorenje da se radi o stvarnim pravnima na nekretnini i da u tom kontekstu treba biti i sudska nadležnost, osim toga upozoren je da tuženiku nisu jasni razlozi zbog kojih bi tužitelj naručio radnike radi izvođenja radova kada predaje u posjed niti isplate kupoprodajne cijene pa ni dogovora glede svih elemenata koji se odnose na kupoprodaju nije bilo,

- konačno u e-mailu od 14. listopada 2019. odvjetnici iz navedenog Odvjetničkog društva obavještavaju tužitelja da tuženik ne može prihvatiti sklapanje ugovora prema dostavljenom nacrtu te da se nije očitovao o nacrtu ugovora koji su oni dostavili, posebno da nije riješeno pitanje kupoprodajne cijene te napomene vezane uz utvrđenje pravnih nedostataka, a u e-mailu od 17. listopada 2019. da je tuženik u njega potpuno izgubio povjerenje, uz izričito napomenu da je bila dogovorena kupoprodajna cijena od 285.000,00 eur za kuću i zemljište a da o cijeni inventara nije razgovarano niti je to od strane tuženika na bilo koji način prihvaćeno već da je to prvi puta naveo u pismu iz srpnja 2019., očito radi izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnine na cjelokupni iznos, pa da tuženik odustaje od prodaje predmetne nekretnine te da su dobili nalog od klijenta (tuženika) da obustave komunikaciju s tužiteljem da će mu iznos od 5.000,00 eur vratiti te da iznese iz objekta stvari koje je prethodno donio,

- početkom 2020. ponovo su stranke komunicirale putem e maila ali tužitelj sada putem punomoćnika uz navode da Pismo namjere ima sve potrebne dijelove glavnog ugovora, iznosi neslaganja s odnosom tuženika prema podjeli kupoprodajne cijene i isključenju garancije, tako da konačni dogovor nije postignut pa je tužitelj pokrenuo predmetni sudski postupak

9. Sud prvog stupnja analizirajući navedeno kao i sadržaj preostale dokumentacije priložene u spis, utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta te provedenog vještačenja, kao i iskaza stranaka te svjedoka D. Č., M. B., Đ. S. L., J. B. i K. M. zaključuje da je tužitelj samoinicijativno promijenio dogovor naveden u Pismu namjere/priznanici pa da takav dogovor ne egzistira niti obvezuje stranke. Nacrt ugovora koji je tužitelj dostavio tuženiku u njihovoj daljnjoj komunikaciji putem njihovih punomoćnika da predstavlja novi prijedlog vezan uz kupoprodaju prijeporne nekretnine, jer da je to pod drugačijim uvjetima u odnosu na one koje su stranke u ožujku 2019. pregovarale. Tuženik se očitovao o novom prijedlogu odnosno ponudi tužitelja za sklapanje kupoprodajnog ugovora, ali uz odgovarajuće uvjete u odnosu na vrijeme zaključenja ugovora, stupanja u posjed i isplate kupoprodajne cijene kao i navode u odnosu na dio objekta koji je izgrađen bez odgovarajuće građevinske dozvole, ali da se tužitelj na te njegove prijedloge u zadanom roku nije očitovao. Kako konačni dogovor o novom prijedlogu tužitelja nije postignut, tuženik je ponudio povrat ranije primljenog iznosa od 5.000,00 eur, pa zaključuje kako do realizacije ranije postignutog dogovora nije došlo krivnjom tuženika tako da iz toga za njega ne proizlaze nikakve obveze, a novu ponudu nije prihvatio pa sud ne može naložiti realizaciju iste.

10. Zaključuje kako Pismo namjere/priznanica prema svom sadržaju ne predstavlja predugovor pa da bi tuženika obvezivao. Kako tužitelj nije isplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu niti je uveden u posjed navedene nekretnine to utvrđuje neosnovanim njegov zahtjev da sud naloži tuženiku da mu izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedene nekretnine jer bi tu obvezu bio dužan ispuniti jedno za slučaj sklapanja glavnog ugovora, do čega u konkretnom slučaju nije došlo.

11. Utvrđuje neosnovanim i zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama da su mu nesklapanjem ugovora otkazani već sklopljeni ugovori o najmu i rezervacije za ljetnu sezonu 2020. te da je imao troškove priprema, s obzirom da konačni dogovor između stranaka vezan uz kupoprodaju i stupanje u posjed nikada nije bio postignut. Smatra da je tužitelj samovoljno unio u objekt neke stvari te ukoliko je pregovarao sa radnicima vezano uz preuređenje objekta i njegovo iznajmljivanje, da je to činio samoinicijativno i nekritično bez dozvole tuženika, a da je uz to za takvo nešto prethodno trebao ishoditi odobrenje za rad, što neprijeporno nije ishodio. Stoga odbija glavni tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 268., 304., i čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO). Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP- a te odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 dalje Tarifa).

12. Protivno tvrdnjama tužitelja donošenjem pobijane presude nije počinjena apsolutna bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za njeno donošenje iznio valjane i dostatne razloge tako da je presudu moguće ispitati. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno niti da bi njezinim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Provedenim dokazima činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o zahtjevima tužitelja je pravilno i potpuno utvrđeno pa je moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Prijeporno je i u fazi žalbenog postupka, na što tužitelj ukazuje u žalbi da li Pismo namjere/priznanica ima pravni značaj predugovora s obzirom na njegov sadržaj, te da li isti egzistira pa da bi za stranke imao pravne učinke i obveze. Stoga je u konkretnom slučaju kako analizom sadržaja Pisma namjere/priznanice tako i iskaze svjedoka i stranaka valjalo utvrditi pravnu kvalifikaciju iste, odnosno da li bi se radilo o ponudi, predugovoru ili sastavnom dijelu kupoprodajnog ugovora za što je relevantna namjera stranaka prilikom sklapanja takve isprave, odnosno suglasna volja stranaka pri poduzimanju te radnje i njihova namjera, a ne sam naziv.

14. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik imao namjeru prodati prijeporne nekretnine i da je tužitelj posredstvom zajedničkog poznanika stupio s njim u kontakt radi dogovora vezanog uz kupoprodaju tako da je u ožujku 2019. došao u N. radi pregleda nekretnine. Tužitelj je sastavio (ručno pisano) navedeno Pismo namjere/priznanicu 14. ožujka 2019. koje su uz stranke potpisala i djeca tuženika. U istoj je navedeno da je dogovorena prodaja navedenih nekretnina tužitelju ili jednom od društava koje on predstavlja, dogovorena je kupoprodajna cijena od 285.000,00 eur s time da je predan depozit od 5.000,00 eur u gotovi. S obzirom na daljnja utvrđenja suda prvog stupnja iz sadržaja komunikacije koja je uslijedila između stranaka, odnosno tužitelja i sina tuženika te njihovih punomoćnika proizlazi da je stvarna volja stranaka prilikom sastava Pisma namjere bila kupoprodaja navedenih nekretnina uz dogovorenu cijenu pa bi se prema mišljenju ovoga suda radilo o predugovoru, uz obvezu da se u rujnu sklopi glavni ugovor. Međutim, u istom nije naveden način i rok isplate kupoprodajne cijene, predaja u posjed, odnosno da li će kupac biti tužitelj ili jedno od društava koje on predstavlja, pa protivno stavu tužitelja isto ne predstavlja glavni ugovor, a neprihvatljiv je i stav suda prvog stupnja da se ne bi radilo o predugovoru jer da bi za slučaj takve namjere isti nazvali predugovor, a ne Pismo namjere. Međutim, pravilni su daljnji zaključci pored utvrđenja da nije određen način isplate kupoprodajne cijene, niti je tužitelj istu isplatio tuženiku, da stoga nije ovlašten tražiti od tuženika ispravu podobnu za upis vlasništva u zemljišnim knjigama, niti na zahtjev da bi tuženik bio dužan trpjeti upis njegova vlasništva u zemljišnim knjigama, jer nije sklopljen glavni ugovor.

15. To se odnosi i na daljnja utvrđenja iz sadržaja komunikacije stranaka i njihovih punomoćnika, te nacrta kupoprodajnog ugovora koji je tužitelj dostavio tuženiku, da je tužitelj odustao od predugovora. Takav zaključak proizlazio bi i iz utvrđenja suda prvog stupnja da je potpisivanje kupoprodajnog ugovora bilo dogovoreno za rujan 2019., da je isto odgođeno, odnosno da je tužitelj prema sadržaju nacrta ugovora o kupoprodaji dostavio novu ponudu, pa da predugovor ne obvezuje tuženika u smislu odredbe čl. 268. ZOO-a.

16. Međutim, sve ukoliko bi predugovor egzistirao, prema mišljenju ovoga suda niti tada ne bi bili ispunjeni uvjeti za prihvaćenje tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, predmet ovog predugovora prema njegovom sadržaju nije obveza tuženika da tužitelju preda u posjed predmetne nekretnine i dozvoli mu upis vlasništva u zemljišne knjige, niti je utvrđen rok u kojem je tužitelj u obvezi isplatiti kupoprodajnu cijenu, već sklapanje glavnog ugovora (kod javnog bilježnika u rujnu 2019.), radi kupoprodaje navedenih nekretnina uz dogovorenu kupoprodajnu cijenu. Naime, predugovor se sklapa u situaciji kada je prije sklapanja glavnog ugovora potrebno još razjasniti određena pitanja ili za sklapanje glavnog ugovora nisu ispunjene sve bitne pretpostavke. U konkretnom slučaju prilikom sastava predugovora prema utvrđenjima suda prvog stupnja iz iskaza stranaka i svjedoka te sadržaja priložene dokumentacije, tijekom ljetne sezone 2019. tuženik je trebao iznajmljivati kuću turistima, nije bilo izvjesno tko će biti kupac da li tužitelj ili neko društvo koje on predstavlja, nije utanačen način i rok isplate kupoprodajne cijene i izdavanje clausule intabulandi te predaja u posjed, što je sve trebalo biti regulirano u budućem glavnom ugovoru.

17. Prema sadržaju nacrta ugovora o kupoprodaji tužitelj je dostavio novu ponudu za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina (iznos kupoprodajne cijene odvojeno za nekretnine i pokretnine, primjena mjerodavnog prava i ostalo) o kojoj ponudi je tuženik putem punomoćnika pregovarao ali konačni dogovor nije postignut. 18. Naime, neprijeporno je da je tužitelj sastavio nacrt glavnog ugovora te ga dostavio sinu tuženika J. B. radi dogovora o njegovu sklapanju, koji prema mišljenju ovoga suda predstavlja novu ponudu. U istom je navedeno da je kupoprodajna cijena nekretnina 200.000,00 eur, a vrijednost pokretnina 80.000,00 eur, na što tuženik nije pristao uz navode da prilikom pregovora vezanih uz kupoprodaju nisu razgovarali o tome da bi cijena pokretnina bila posebno navedena a cijena objekta i zemljišta odvojeno, niti da bi navedeni iznos odgovarao stvarnoj vrijednosti inventara kojim je objekt opremljen i koji tuženik ima namjeru ostaviti nakon prodaje u tom objektu. Osim navedenog, kao što sud prvog stupnja utvrđuje iz sadržaja korespondencije između stranaka te ostalih provedenih dokaza, tuženik je imao i druge primjedbe na sadržaj prijedloga nacrta ugovora te tražio od tužitelja, da uvažavajući te primjedbe dostavi novi prijedlog, odnosno izjasni se da li to prihvaća, po kojem zahtjevu tužitelj nije postupio. Nadalje, iz sadržaja e-maila punomoćnika tuženika – odvjetnika kojeg je isti angažirao u Republici Njemačkoj proizlazi da se tužitelj upozorava da je to sačinio isključivo radi plaćanja manjeg poreza na promet nekretnina, jer da pretpostavlja da se i u Hrvatskoj porez na promet plaća na nekretnine, a ne i na pokretnine te da se uskladi sa ranijim dogovorom, na koji se prema rezultatima dokaznog postupka, tužitelj nije određeno očitovao.

19. Odredbom čl. 268. st. 4. i 5. ZOO-a propisana je (vremenski ograničena) mogućnost podnošenja tužbe radi ispunjenja obveza iz predugovora. Dakle, tužitelj bi osnovano mogao zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze na izdavanje tabularne isprave radi upisa vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama za slučaj da predugovor egzistira i da je tuženik u obvezi sklopiti glavni ugovor te da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene, koji uvjeti neprijeporno nisu ispunjeni.

20. U takvoj situaciji i ovom sudu logične su tvrdnje tuženika da je izgubio povjerenje u tužitelja i njegove stvarne namjere jer unatoč tome što je odvjetnik, pa su mu očito poznate obveze vezane uz dogovore i kupoprodaju prijepornih nekretnina jer je sam sastavio Pismo namjere/priznanicu tuženiku dostavlja nacrt ugovora koji ne odgovora dogovoru postignutom prilikom sklapanja predugovora, osobito onom vezanom za kupoprodajnu cijenu nekretnine niti se detaljno i određeno o tome očituje u daljnjoj komunikaciji koja je vođena između punomoćnika tuženika – odvjetnika kojeg je tužitelj u međuvremenu angažirao, odnosno o tome kada će biti isplaćena kupoprodajna cijena, stupanje u posjed i izdavanje tabularne isprave.

21. S obzirom na izneseno pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu izda ispravu podobnu za upis vlasništva navedene nekretnine, odnosno da tu ispravu zamjenjuje presuda po pravomoćnosti. Ovo iz razloga što do sklapanja ugovora o kupoprodaji nije došlo, a tužitelj neprijeporno nije isplatio kupoprodaju cijenu za navedene nekretnine niti stupio u posjed istih (već samo u ljeto 2019. donio neke stvari koje su tamo pohranjene), jer bi tužitelj osnovano mogao tražiti od tuženika izdavanje tabularne isprave samo za slučaj da je, uz navedene uvjete, ispunio obvezu plaćanja kupoprodaje cijene što on neprijeporno nije učinio.

22. Pravilno je nadalje primijenjeno materijalno pravo i kod donošenja odluke o neosnovanosti drugopostavljenog - eventualnog tužbenog zahtjeva (čl. 188. st. 2. ZPP-a), jer iz naprijed navedenih razloga ne proizlazi utvrđenim da bi tuženik bio u obvezi sklopiti kupoprodajni ugovor, jer novu ponudu tužitelja nije prihvatio niti je ona u bilo kojem dijelu realizirana, te i iz razloga što zahtjev za donošenje presude koja nadomješta određeni ugovor može biti osnovan jedino za slučaj kada je to izričito propisano zakonom, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Pravilno je nadalje sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio i zahtjev tužitelja za predaju u posjed navedenih nekretnina te zahtjev za naknadu štete, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, koje tužitelj općenitim žalbenim navodima u odnosu na te zahtjeve, nije doveo u dvojbu.

23. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz primjenu odgovarajućih odredbi Tarife odmjerio tuženiku pripadajuće troškove zastupanja, dok je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

24. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković v.r.