REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-632/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB … , kojega zastupaju punomoćnici Ž. O. i I. P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-858/2022-2 od 13. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1415/2022-10 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je naveo da u prijedlogu naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu i da zato tužitelju ne bi trebalo dopustiti reviziju.
3.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:
„Kada temeljem provedenog prekršajnog postupka, prometnog vještačenja, saslušanih svjedoka i sudionika nije dokazana krivnja niti jednoga od sudionika prometne nezgode tj. nije dokazano da bi itko od njih prošao kroz crveno svjetlo na semaforu, te je ujedno tužitelj prekršajno oslobođen, da li tada vlasnici odgovaraju na jednake dijelove?
Da li je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je umjesto odredbe čl. 1072. st. 3. ZOO-a kojom se uređuje situacija kada ne postoji krivnja niti jednog sudionika u prometu primijenio odredbu stavka 1. istog članku kojim se uređuje načelo krivnje?
Primjenjuje li se odredba čl. 1072. St. 3. ZOO-a ako oba sudionika tvrde da su ušla u križanje na znak zelenog svjetla, a tehničkim putem nije moguće utvrditi kome je od sudionika bilo upaljeno crveno svjetlo?“.
3.2. Niti jedno od naznačenih pitanja nije važno za odluku u sporu, pa samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi. Tužitelj njima problematizira pravilnost primjene materijalnoga prava prikazujući činjenično stanje drukčijim nego što je ono u postupku utvrđeno. Naime, u prvostupanjskoj je presudi navedeno (točka 19. obrazloženja) da „analiza provedenih dokaza upućuje na zaključak da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriv tužitelj koji je ušao na raskrižje dok mu je bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu“ i „da je osiguraniku tuženika bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu“.
4. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava ni na čemu su utemeljene tužiteljeve tvrdnje, pa kako tužitelj te tvrdnje nije učinio vjerojatnima, odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
