Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-565/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, OIB: 02958272670, zastupan po voditelju A P i punomoćniku J B, mag. iur., protiv 1. tuženika Ž Č, OIB:…, iz K, i 2. tuženika G L, vlasnika limarskog obrta L, K, OIB:…, obojica zastupani po punomoćniku A M, odvjetniku iz K, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-624/2019-21 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-624/2019-21 od 26. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-624/2019-21 od 26. veljače 2021., suđeno je:
" .Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 01.04.2018.g. sklopljen 30. 03.2018. i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2019. sklopljen 29. ožujka 2019.g., a koje su sklopili Ž Č i G L vl. limarskog obrta "L" ništetni" .
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kuna, u roku od 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetni ugovori o radu i to ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme 30. ožujka 2018. i ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 29. ožujka 2019.
5.1. Tužitelj tvrdi da su predmetni ugovori o radu prividni, te da su ih tuženici sklopili s ciljem ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstva tužitelja, a ne s ciljem obavljanja radnog odnosa, jer u vrijeme sklapanja ugovora o radu prvotuženik nije bio radno sposoban
6. U postupku je utvrđeno da su tuženik ad.1. kao radnik i tuženik ad.2. kao poslodavac zaključili ugovore o radu i to 30. ožujka 2018. na određeno vrijeme do 31. prosinca 2018. i 21. listopada 2019. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta limara, a koje poslove je tuženik ad.1. obavljao za tuženika ad.2. više od 20 godina temeljem tako zaključenih ugovora, te da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. K L L, spec. medicine rada, proizlazi da u trenutku zaključivanja spornih ugovora prvotuženik Ž Č nije bio sposoban za rad i zapošljavanje na poslovima limara.
6.1. Uzimajući u obzir da tužitelj tvrdi da su sklopljeni ugovori o radi prividni ugovori, a da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu, prvostupanjski je sud već na temelju samo tih činjenica pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev odbio kao neosnovan, a pozivajući se na članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj.
8. Člankom 285. stavak 1. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinak među ugovornim stranama, što znači da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu – da takav ugovor nema pravnog učinka, pa se radi o nepostojećem pravnom poslu. Povezujući isto sa člankom 247. ZOO prema kojemu je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što bi u konkretnom slučaju (prema tvrdnjama tužitelja) značilo da između tuženika kao ugovornih strana ugovora o radu nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu, jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor, nego nešto drugo, što sadržaju ugovora o radu ne odgovara i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Stoga takav ugovor kao pravno neegzistirajući nema učinka među strankama ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva", pa slijedom toga niti ništetan u smislu članka 322. stavak 1. ZOO koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti.
9. Ne ulazeći u daljnje žalbene navode kojima tužitelj ustraje u tvrdnu da su ugovori sklopljeni radi ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelj odbio kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković v.r.
