REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-660/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženika ANTENAL d.o.o., OIB 11979216514, Novigrad, Antenal 9A, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Selak, odvjetnica u Puli, Giardini 3, radi isplate iznosa od 1.088.748,99 eura, odlučujući o tužiteljičino i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-109/2021-45 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-109/2021-45 od 24. studenog 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da zatezne kamate teku od 1. siječnja 2016. do 19. ožujka 2021., po kamatnoj stopi koja do 30. lipnja 2016. iznosi 8,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. iznosi 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. iznosi 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. iznosi 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. iznosi 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 19. ožujka 2021. iznosi 5,75% godišnje, u točki II. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 145.322,94 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do isplate te za iznos od 918.770,69 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do isplate te u točkama III. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-109/2021-45 od 24. studenog 2023. u točki II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 11.300,00 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda Pazinu poslovni broj P-109/2021-45 od 24. studenog 2023. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 13.355,37 eura sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do isplate. Točkom II. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.180.075,60 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do isplate. Točkom III. izreke presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 114.988,51 eura, a točkom IV. izreke presude odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 16.526,47 eura.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik, bez sklopljenog ugovora s tužiteljicom, koristio u 2015. godini tužiteljičine nekretnine površine od 28.382 m2, u 2016. godini površine od 9.155 m2, u 2017. godini površine od 22.910 m2 i u 2018. godini površine od 1.477 m2. Vještačenjem je utvrđena visina naknade za korištenje tuđe stvari u iznosu od 185.772,00 kn. Primjenom odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), sud je prihvatio prigovor zastare potraživanja naknade za 2015. godinu u iznosu od 85.146,00 kn jer je tužba podnesena 19. ožujka 2021., a zastara je za to potraživanje počela teći 1. siječnja 2016. Prihvaćen je tužbeni zahtjev za iznos od 100.626,00 kn prema odredbi članka 1111. ZOO-a.

3. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

4. Protiv označene presude žalbu su podnijeli tužiteljica i tuženik. Tužiteljica je podnijela i dopunu žalbe u kojoj predlaže ispravak žalbe na stranici 3. zadnja rečenica tako da umjesto „tužitelj“ treba stajati „tuženik“.

5. Tužiteljica presudu pobija u točkama II. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nepotrebno do točke 52. obrazloženja, prepisuje sve navode stranaka, da nije pravilan stav suda o zastari potraživanja iz 2015. godine i savjesnosti tuženika. Ističe da su dva procjenitelja koristila dijametralno suprotne metode izračuna visine zakupnine pa je sud neosnovano odbio prijedlog za izvođenje novog vještačenja čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 13.141,55 eura.

6. Tuženik presudu pobija u točki I. izreke u dijelu zateznih kamata od 1. siječnja 2016. do 19. ožujka 2021. te u točki IV. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine presudu u tom dijelu. U žalbi navodi da je pošteni posjednik i stoga zatezne kamate teku od podnošenja tužbe, a ne od 1. siječnja 2016. kako je odlučio prvostupanjski sud. Pobija odluku o parničnom trošku u točki IV. izreke presude. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 781,25 eura.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

9. Žalba tuženika nije osnovana.

10. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda djelomično nepravilna i nije osnovana na zakonu.

11. Predmet spora je zahtjev za plaćanje naknade za korištenje tužiteljičinih nekretnina u 2015., 2016., 2017. i 2018. godini bez pravne osnove. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na institutu stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tuženik koristio tužiteljičine nekretnine i to u 2015. godini površine od 28.382 m2, u 2016. godini površine od 9.155 m2, u 2017. godini površine od 22.910 m2 i u 2018. godini površine od 1.477 m2,

- da tužiteljici nije plaćao naknadu niti je sklopljen ugovor o korištenju nekretnina,

- da je tuženik prethodno za korištenje predmetnih nekretnina imao sklopljen ugovor s Gradom Novigradom kao vlasnikom nekretnina, koji je obavijestio tuženika 25. veljače 2014. da je vlasnik predmetnih nekretnina postala tužiteljica,

- da je tužiteljica uz tužbu dostavila Procjedbeni elaborat izrađen od strane Virtus projekt d.o.o. Rijeka koji elaborat nije prihvatio tuženik,

- da je sud na prijedlog tužiteljice odredio vještačenje rudarske struke čiji je zadatak bio izračunati visinu naknade za korištenje predmetnih nekretnina,

- vještak je kao relevantnu jediničnu cijenu korištene površine spornih čestica uzeo iznos od 3,00kn/m2 godišnje kako je bilo ugovoreno i ugovorom o zakupu s Gradom Novigradom, smatrajući da nema opravdanog razloga za promjenu iznosa jedinične cijene. Nakon usmenog očitovanja vještaka nije bilo primjedbi na nalaz vještaka.

13. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev primjenom pravila o stjecanju bez osnove.

14. Naime, pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvanugovorni obveznopravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravo priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opće pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, nepostojanje odgovarajuće osnove, činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja, odnosno protupravna radnja, jer bi u tom slučaju nastala obveza odgovornosti za štetu.

15. Neosnovano tužiteljica navodi da je počinjena bitna povreda jer sud nije odredio novo vještačenje visine naknade za korištenje predmetnih nekretnina. Naime, upravo je tužiteljica predložila izvođenje vještačenja na okolnost visine naknade, jer se tuženik protivio Procjembenom elaboratu koji je tužiteljica dostavila uz tužbu. Time, što je tužiteljica nezadovoljna nalazom i mišljenjem vještaka ne znači da je sud trebao odrediti novo vještačenje, jer je vještak odgovorio na sve primjedbe stranaka i jasno naveo jediničnu vrijednost m2 nekretnine koju je koristio prilikom vještačenja.

16. Međutim, osnovano tužiteljica navodi kako nije pravilna odluka suda u pogledu zastare potraživanja za 2015. godinu.

17. Člankom 186.a ZPP-a u stavku 8. propisano je da se odredbe prethodnih stavaka na odgovarajući način primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj. Stavkom 1. istog članka propisano je da se osoba u konkretnom slučaju tužiteljica prije podnošenja tužbe mora obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora a ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. U konkretnom slučaju tužiteljica je putem Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola podnijela zahtjev za mirno rješenje spora poslovni broj N-DO-24/2020 od 23. prosinca 2020.

18. Sukladno odredbi članka 186.a stavka 3. ZPP-a podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje što znači da se vrijeme zastoja ne ubraja u rok zastare.

19. Prema odredbi članka 238. stavka 2. ZOO-a ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

20. Zahtjev za mirno rješenje spora dostavljen je tuženiku 23. prosinca 2020., tuženik se o zahtjevu očitovao 12. ožujka 2021., a tužba je podnijeta 19. ožujka 2021. Zahtjev za mirno rješenje spora podnijet je devet dana prije nastupanja zastare (1. siječnja 2021.) i zastoj je trajao do 12. ožujka 2021. kada je tuženik dostavio tužiteljici odgovor o zahtjevu. Kako je tužiteljica tužbu podnijela osmog dana od dana primitka odgovora tuženika, tužbu je podnijela dan prije nastupa zastare.

21. Stoga je osnovan tužiteljičin navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor zastare pa je djelomično valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a.

22. Neosnovano tuženik navodi da je sud nepravilno odredio tijek zatezne kamate. Naime, prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik od strane ranijeg zakupodavca Grada Novigrada obaviješten 2014. godine o promjeni vlasništva predmetnih nekretnina i da time prestaje ugovor o zakupu s Gradom Novigradom, a tuženik s tužiteljicom nije sklopio novi ugovor o zakupu nekretnina, po ocjeni ovog suda smatra se nepoštenim stjecateljem pa je prvostupanjski sud pravilno odredio tijek zateznih kamata.

23. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

24. Pravilne su i zakonite i odluke o parničnom trošku. Niti tužiteljica niti tuženik ne osporavaju obračun parničnog troška.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30867-bcff7

Kontrolni broj: 0d378-b3660-02459

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.