REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-60/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja PRAKSA d.o.o., Osijek, Sv. Josipa Radnika 6/A, OIB 33594182203, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, Ulica S. Radića 10, protiv tuženika ZORANA PAPIĆA, vl. obrta za usluge u šumarstvu MALI iz Karlovca, Turanj 66, OIB 55662224406, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1613/2020 od 12. siječnja 2023., 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1613/2020 od 12. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-808/2019 od 30. kolovoza 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 5.839,80 EUR / 44.000,00 kn s pripadajućim s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2019. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 296,97 EUR / 2.237,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2019. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud ukinuo navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 53,09 EUR / 400,00 kn s pripadajućim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2019. do isplate te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 160,51 EUR / 1.209,38 kn s pripadajućim kamatama (točka II. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 467,18 EUR / 3.520,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) na temelju kojeg je tužitelj kao prodavatelj predao tuženiku stvari koje su predmet prodaje, a tuženik kao kupac nije isplatio tužitelju ugovorenu cijenu, dok tuženik nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku dokazao da je prigovarao tužitelju u pogledu kvalitete primljene robe, a kamoli da je to učinio u rokovima iz članka 403. stavka 1. i članka 404. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik ne navodeći žalbene razloge; s obzirom na to da iz žalbe nije vidljivo koji dio presude tuženik pobija žalbom, ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku smatra da tuženik žalbom ne pobija točku II. izreke presude jer je u tom dijelu uspio u sporu. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi kako dug nije plaćen jer roba nije odgovarala kvalitetom i nije zadovoljavala tražene specifikacije te je u nekoliko navrata kontaktirao telefonski tužitelja i žalio se na navedeno, a na što se tužitelj oglušio i nije htio komunicirati niti je htio povrat robe. Ta je roba još kod tuženika te predstavlja problem jer tuženiku zauzima prostor. Žalitelj moli sud da poništi presudu i omogući da se roba vrati a traženi dug poništi.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi nesporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora u kupoprodaji iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima na temelju kojeg je tužitelj (putem prijevoznika Lagermax Aed Croatia d.o.o.) prema potvrdi o dostavi sa str. 22. spisa 8. ožujka 2019. predao tuženiku stvari (4 gume 4 x 23,1-26), a uvidom u tu potvrdu o dostavi proizlazi da je u njoj navedeno da je roba preuzeta u ispravnom stanju i da je potpisana od strane tuženika. S obzirom na to da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) sa str. 9. spisa naveo da dug nije plaćen iz razloga jer roba nije odgovarala kvalitetom i nije zadovoljavala tražene specifikacije, a tužitelj nije htio povrat robe koja se nalazi kod tuženika, između stranaka je sporno jesu li stvari koje su bile predmet kupoprodaje doista imale materijalne nedostatke i, ako su ih imale, je li tuženik o tim nedostacima uredno i pravovremeno izvijestio tužitelja.

U podnesku od 8. rujna 2020. kojim se očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je osporio navode tuženika smatrajući ih usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka i izbjegavanje obveza prema tužitelju te se pozvao na odredbu članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ističući da je tuženik prigovorio kvaliteti tek nakon donošenja rješenja o ovrsi. U kasnijem tijeku postupka tuženik nije predložio sudu izvođenje niti jednog dokaza kojim bi dokazao činjenicu da je tužitelju prijavio nedostatke kupljene stvari, a osobito da bi to učinio pravovremeno u smislu odredbi članka 403. stavka 1. i članka 404. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski je sud održavši na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.839,80 EUR / 44.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama pravilno obvezao tuženika na ispunjenje preuzete ugovorne obveze isplate cijene. Naime, s obzirom na to da je tužitelj svoju ugovornu obvezu predaje stvari tuženiku nesumnjivo ispunio 8. ožujka 2019. te da je tuženik prema potvrdi o dostavi sa str. 22. spisa robu preuzeo u ispravnom stanju, tuženik se više ne može pozivati na vidljive nedostatke preuzete stvari (4 komada guma 4 x 23,1-26); ovo stoga što je odredbom članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati (...) čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i kod trgovačkog ugovora o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Nadalje, čak i u slučaju kada bi se radilo o skrivenim nedostacima stvari, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostataka stvari jer je on prema članku 404. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima o tom eventualnom nedostatku morao obavijestiti tužitelja bez odgađanja odmah nakon što je nedostatak otkrio, a (stavak 2. istog članka Zakona o obveznim odnosima) najkasnije u roku od šest mjeseci od predaje stvari. Međutim, tuženik u ovom sporu nije ni istaknuo činjenicu kada je (eventualno) obavijestio tužitelja o nedostacima kupljene stvari; osim toga, budući da je tuženik prigovor (odgovor na tužbu) podnio 3. prosinca 2019. (dakle, nakon više od šest mjeseci od preuzimanja stvari), to čak i u slučaju kada bi se radilo o skrivenim nedostacima stvari, tuženik je prema članku 404. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima prekludiran u pravu na isticanje tog nedostatka.

Naime, upravo zato što je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor materijalnih nedostataka kupljene stvari, on je u smislu odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku morao predložiti izvođenje određenih dokaza kojima bi dokazao da je to učinio u rokovima iz odredbe članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (ako bi se radilo o vidljivim nedostacima) odnosno iz članka 404. stavaka 1. i 2. istoga Zakona (ako bi se eventualno radilo o skrivenim nedostacima), a što nije učinio.

Prema tome, iz navedenih odredbi Zakona o obveznim odnosima proizlazi da je tuženik kao kupac kod trgovačkog ugovora morao odmah nakon što je uočio nedostatke kupljene stvari o tim nedostacima kupljene stvari bez odgađanja obavijestiti tužitelja kao prodavatelja jer je u protivnom izgubio pravo pozivati se na te nedostatke i sukladno tome na (eventualno) sniženje cijene u smislu odredbe članka 410. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, pa tako niti u žalbi, nije istaknuo da je pravodobno izvijestio tužitelja o nedostacima isporučene stvari, a što je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

6. Osim toga, ovaj sud napominje da čak i u slučaju da je tuženik pravovremeno reklamirao nedostatke čim je te nedostatke uočio, tuženik je u obavijesti o nedostatku morao potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, a što je kod trgovačkog ugovora u smislu odredbe članka 406. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima bio dužan učiniti. Naime, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da nije dovoljno da je kupac samo obavijestio prodavatelja da prodana stvar ima materijalne nedostatke, već je dužan prodavatelju detaljno opisati te nedostatke i pozvati ga da stvar pregleda. Međutim, u konkretnom predmetu, tuženik tijekom cijelog postupka nije ni iznio činjenicu da je tužitelju detaljno opisao nedostatke kupljenih guma i da je tužitelja pozvao da te gume pregleda.

Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud, održavši na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.839,80 EUR / 44.000,00 kn s pripadajućim kamatama, pravilno obvezao tuženika na ispunjenje preuzete ugovorne obveze isplate cijene tužitelju. Stoga je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi točke I. i III. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak

Broj zapisa: 9-30867-ad46b

Kontrolni broj: 0316d-82637-466d1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.