Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-218/2022-92

Zadar, Dr. Franje Tuđmana

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE Središnja služba, Zagreb, Radnička 1, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Gugić, Kovačić & Krivić iz – odvjetničkom društvu iz Zagreba, protiv tuženika DE GEORGIIS d.o.o. u stečaju Zadar, Ulica Bože Peričića 14, OIB: 94254533029, zastupanog po stečajnom upravitelju Drašku Lambaši iz Šibenika, radi osporavanja tražbine tuženika, 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika DE GEORGIIS d.o.o. u stečaju Zadar, Ulica Bože Peričića 14, OIB: 94254533029 u visini koja je osigurana založnim pravom upisanim dana 11. 4. 1994. godine pod brojem Z-3171/94, na nekretnini u vlasništvu Damira Jurjevića iz Vira, Miljkovica IV 19, a koja nekretnina dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k.o. Zadar, zk. ul. br. 13433, označena kao zk. č. br. 1403/1, u naravi zgrada i dvor ukupne površine 327 m2, od čega zgrada površine 153 m2 i dvor površine 174 m2, odnosno u visini od 398.900,00 DEM, u protuvrijednosti u kunama, koja se obračunava po srednjem tečaju NBH, na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 7 posto godišnje, s rokom otplate od pet godina, uključujući i grace period, s interkalarnom kamatom u visini redovne kamate i zateznom kamatom.

II Utvrđuje se da tražbina tuženika DE GEORGIIS d.o.o. u stečaju Zadar, Ulica Bože Peričića 14, OIB: 94254533029 osigurana založnim pravom upisanim dana 11. 4. 1994. godine pod brojem Z-3171/94, na nekretnini u vlasništvu Damira Jurjevića iz Vira, Miljkovica IV 19, a koja nekretnina dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k.o. Zadar, zk. ul. br. 13433, označena kao zk. č. br. 1403/1, u naravi zgrada i dvor ukupne površine 327 m2, od čega zgrada površine 153 m2 i dvor površine 174 m2, postoji u iznosu od 77.408,61 eura.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 35.059,30 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom iznosu od 16.151,00 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 25. siječnja 2018., u bitnome, navodi kako je radi osiguranja tražbine koju tužitelj ima prema društvu Kamen d.d. 23. travnja 1999. uknjižena hipoteka u drugom prvenstvenom redu pod br. Z-1368/99 na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. Hipoteka u korist tužitelja upisana je nakon hipoteke u korist tuženika koja je pod br. Z-3171/94 upisana 11. travnja 1994. Tuženik je nakon upisa založnog prava promijenio tvrtku i iz tog razloga je založno pravo upisano u korist društva Merkur-Zadar d.o.o. Tražbina tuženika koja je osigurana naprijed navedenim založnim pravom potječe iz Ugovora o investicijskom kreditu iz sredstava HKBO br. 100-21-000008-7/06 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) sklopljenog između društva Nova banka d.d. i Zadarkomerc d.o.o. u stečaju 8. rujna 1994. na iznos kunske protuvrijednosti od 398.900,00 DEM prema srednjem tečaju HNB-a. 11. prosinca 2003. društvo Nova banka d.d. i Zadarkomerc d.o.o. u stečaju sklopili su nagodbu temeljem koje su suglasno utvrdili da potraživanje iz Ugovora o kreditu na dan otvaranja stečajnog postupku nad društvom Zadarkomerc d.o.o. u stečaju odnosno na dan 7. kolovoza 2002., iznosi ukupno 583.235,16 kuna. U stečajnom postupku nad društvom Zadarkomerc d.o.o. u stečaju koji se vodi pod ovim sudom pod brojem St-7/02 društvo Nova banka d.d. prijavilo je svoje potraživanje iz Ugovora o kreditu te je isto priznato u iznosu od 583.235,16 kuna kao potraživanje općeg isplatnog reda. 15. prosinca 2003. društvo Nova banka d.d. i tuženik su sklopili Ugovor o cesiji kojim je tražbina po osnovi Ugovora o kreditu prenesena na tuženika. Budući da dužnik tužitelja, društvo Kamen d.d., nije podmirio svoju tražbinu tužitelj je pokrenuo ovrhu na založnoj nekretnini te je Općinski sud u Zadru 28. svibnja 2010. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2132/10. Na drugoj javnoj dražbi 7. srpnja 2016. Ana Lovinčić kupila je predmetnu nekretninu za iznos od 1.581.375,00 kuna. Na ročištu za diobu kupovnine tuženik se, iako uredno pozvan kao založni vjerovnik, nije pojavio. S obzirom na navedeno, a budući da se prema čl. 117. st. 3. Ovršnog zakona visina tražbine vjerovnika koji ne dođe na ročište za diobu uzima prema stanju koje proizlazi iz zemljišne knjige, tužitelj je nakon specificiranja svog potraživanja osporio potraživanje tuženika budući da je iznos tražbine prijavljene u stečajnom postupku znatno manji od iznosa navedenog u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenoga, rješenjem Općinskog suda u Zadru od 3. siječnja 2018. posl. br. Ovr-2461/14 tužitelj je upućen u roku od petnaest dana pokrenuti parnicu protiv tuženika. Tužitelj svoj pravni interes da se u ovoj parnici utvrdi koliko iznosi tražbina tuženika pravda činjenicom da o iznosu osporavane tražbine ovisi namirenje tužiteljeve tražbine u ovršnom postupku.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 20. veljače 2019. u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je kako nigdje iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja ne proizlazi da ne postoji tražbina tuženika osigurana založnim pravom upisanim pod brojem Z-3171/94. Dapače, iz pojedinih navoda tužitelja i dostavljenih isprava proizlazi da tražbina tuženika postoji pa je očito da je neosnovan kako glavni tužbeni zahtjev tako i ostali eventualni postavljeni tužbeni zahtjev. Kasnije u tijeku postupka tuženik ističe prigovor aktivne legitimacije jer tužitelj ni u kom slučaju ne može biti vjerovnik na temelju sporazuma o osiguranju osporavanog potraživanja. Tuženik smatra da bi predmetnu tužbu trebalo odbaciti iz razloga što istom nije obuhvaćen kao tuženik ovršenik iz ovršnog postupka. Opreza radi istakao je i prigovor zastare, prigovor prekluzije i prigovor presuđene stvari. U odnosu na tužiteljevo inzistiranje da tuženik dostavi dokumentaciju, tuženik ističe da je teret dokaza na tužitelju i da nije jasno koju bi to dokumentaciju tuženik trebao dostaviti.

3. Ovaj postupak bio je prekinut ovosudnim rješenjem posl. br. P-15/2018- 55 od 20. srpnja 2022. zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Postupak je nastavljen ovosudnim rješenjem posl. br. P-218/2022-58 od 24. studenog 2022.

4. Nakon nastavka postupka tuženik je istakao da tužitelj nije podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom kao dužnikom, a budući da je čl. 167. Stečajnog zakona određeno da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati samo u stečajnom postupku, smatra da je tužitelj bio dužan podnijeti prijavu tražbine u stečajnom postupku.

5. Međutim, sud smatra kako tužitelj ni nije morao prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom jer tužitelj ovim postupkom ni ne traži utvrđenje ili isplatu tražbine koju bi imao prema tuženiku već utvrđenje nepostojanja tražbine koju tuženik ima prema ovršeniku u ovršnom postupku Općinskog suda u Zadru i temeljem koje tražbine je uknjiženo založno pravo u korist tuženika (prednika tuženika) na nekretnini prodanoj na javnoj dražbi u navedenom ovršnom postupku.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-2461/14 (ranije Ovr-2132/10), Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl. br. K-DO-624/17, Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž ZK-5/17, ovosudni stečajni spis posl. br. St-549/13, proveo je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Anti Mrčeli koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje 1. rujna 2023. te je i iznio usmeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom 19. prosinca 2023.

7. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi nepostojanje tražbine tuženika koja je osigurana založnim pravom u visini koja je upisana u zemljišnoj knjizi odnosno utvrđenje da ta tražbina postoji u iznosu od 77.408,61 euro. 11. Uvidom u Ugovor o cesiji utvrđeno je kako je isti sklopljen 15. prosinca 2003. između društva Nova banka d.d. kao cedenta i društva Merkur-Zadar d.o.o. kao cesionara. Ugovorne strane su suglasno utvrdile kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-02/2064 od 28. lipnja 2002. izvršena promjena tvrtke i sjedišta cedenta (ranije Dalmatinska banka d.d.). Također, ugovorne strane su suglasno utvrdile da su cedent kao banka i društvo Zadarkomerc d.o.o., sada u stečaju (kao cesus) kao korisnik kredita 8. rujna 1994. sklopili Ugovor o investicijskom kreditu iz sredstava HKBO na iznos kunske protuvrijednost od 398.900,00 DEM prema srednjem tečaju HNB-a i Aneks toga ugovora od 27. listopada 1994. Nadalje, radi osiguranja cedentove tražbine prema cesusu s osnova Ugovora o kreditu cedent, cesus i Ante Jurjević (odnosno hipotekarni dužnik) sklopili su 8. studenoga 1994. pred Općinskim sudom u Zadru Sporazume radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem hipoteka na nekretninama u vlasništvu hipotekarnih dužnika. Isto tako, povrh tih hipoteka uknjižene su i nadhipoteke u korist Hrvatske kreditne banke za obnovu Zagreb. Ugovorne strane su suglasne da je cedent radi namirenja svoje tražbine pokrenuo ovršne postupke radi prodaje nekretnina te da je podnio prijavu svojih potraživanja temeljem ugovora o kreditu u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zadru pod posl. br. St-7/02 koje su prema prijavi na dan otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom iznosile ukupno 589.390,00 kuna i koje su bile prvotno osporene od cesusa da bi naknadno, temeljem nagodbe ovo potraživanje bilo utvrđeno u iznosu od 583.235,16 kuna na dan otvaranja stečajnog postupka uvećano za kamate i troškove kao potraživanje općeg isplatnog reda. Tim ugovorom je cedent cedirao svoje potraživanje prema cesusu na cesionara uz naknadu u iznosu od 500.00,00 kuna. Ugovorne strane su suglasne da je radi osiguranja podmirivanja tražbine cedenta prema cesusu u korist cedenta zasnovano založno pravo na nekretninama hipotekarnog dužnika. Nakon sklapanja toga ugovora i po isplati ugovorene naknade cedent ustupa cesionaru pored svog potraživanja prema cesusu i sva sporedna prava, uključivo i založna prava koja su uknjižena na nekretninama hipotekarnog dužnika. Cedent se obvezuje na dan uplate naknade za ustup tražbine pismeno obavijestiti cesusa o izvršenom ustupanju i to putem preporučene poštanske pošiljke.

12. Po stavu ovoga suda, upravo da obavještavanje cesusa sukladno naprijed iznesenom i nije izvršeno, dovoljna je i činjenica provedbe ugovora (promjena založnog vjerovnika u zemljišnim knjigama) budući da se radi o javnom upisniku gdje je navedeno vidljivo.

13. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru koji se vodi pod posl. br. Ovr- 2132/10 utvrđeno je kako je rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika (Damira Jurjevića) doneseno povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, temeljem ovršne javnobilježničke isprave – Sporazuma o osiguranju potraživanja od 25. listopada 1999.,a kojim je zasnovana nadhipoteka na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a sve radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja proizašle iz dospjelog duga korisnika kredita po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 115/99-Z.

14. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-2461/2014-97 od 3. siječnja 2018. proizlazi, u bitnome, da se istim upućuje ovrhovoditelj (Hrvatski zavod za zapošljavanje) protiv založnog vjerovnika De Georgisa d.o.o. u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi osporavanja postojanja te visine njegove tražbine prema upisu u zemljišnoj knjizi. Naime, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u tom je postupku sud prodao nekretninu ovršenika. Po pravomoćnosti rješenja o dosudi i uplati kupovnine održao je ročište radi diobe kupovnine na kojem je ovrhovoditelj založnom vjerovniku De Georgis d.o.o. osporio postojanje i visinu tražbine. Zbog svega navedenoga, budući da tražbina založnog vjerovnika prema upisu u zemljišnoj knjizi ima prvenstveno pravo namirenja iz iznosa kupovnine te da ovrhovoditelj nije osporavanje dokazao nikakvom ispravom taksativno navedenom u odredbi čl. 111. Ovršnoga zakona, sud je ovrhovoditelja uputio u parnicu.

15. Uvidom u ovosudni stečajni predmet posl. br. St-549/13 utvrđeno je, u bitnome, da je doista sklopljena Nagodba između društva Zadarkomerc d.o.o. u stečaju – kao dužnika, i Nove banke d.d. – kao vjerovnika te je istom nagodbom utvrđeno kako Nova banka d.d. ostaje vjerovnik za iznos od 583.235,16 kuna i to kao vjerovnik općeg isplatnog reda temeljem Ugovora o kreditu te kako nakon realizacije Nagodbe nemaju više međusobnih obveza i potraživanja.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Ante Mrčele dostavljenog sudu 1. rujna 2023. u bitnome proizlazi kako je na temelju zadatka suda, dokumentaciju koja mu je bila na raspolaganju i činjenica koje su navedene u nalazu vještva utvrdio da na dan otvaranja stečajnog postupku nad dužnikom Zadarkomerc d.o.o. u stečaju 2. ožujka 2000. egzistira potraživanje tuženika koje je njegov prednik Merkur-Zadar d.o.o. stekao Ugovorom o cesiji od društva Nova banka d.d. u ukupnom iznosu od 583.235,16 kuna (77.408,61 euro). Također, ističe kako pregledom cjelokupne dokumentacije nije uočio dokaze da bi dužnik Zadarkomerc d.o.o. u stečaju izvršio određena plaćanja po osnovi potraživanja iz navedenog Ugovora o kreditu.

17. Tužitelj je istakao kako je suglasan sa utvrđenom visinom potraživanja tuženika, ali smatra da je za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučno utvrditi je li predmetna tražbina namirena u cijelosti ili u nekom dijelu u stečajnom postupku nad dužnikom Zadarkomerc d.o.o., a što tužitelj ne može utvrditi jer nije imao uvid u cjelokupni spis stečajnog postupka nad dužnikom Zadarkomerc d.o.o.

18. Tuženik je prigovorio visini tražbine koju je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju kao prenisko označenoj.

19. Na ročištu održanom 19. prosinca 2023. stalni sudski vještak Ante Mrčela je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na prigovore tužitelja da nije imao uvid u cjelokupni spis stečajnog postupka istakao je kako je za izradu nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na eventualna plaćanja po osnovi obveza koje Zadarkomerc d.o.o. u stečaju ima prema društvu Nova banka d.d. Isto tako nije istina da nije moguće utvrditi je li tražbina tuženika namirena u stečajnom postupku. U odnosu na prigovor tuženika o tome da je utvrđena visina predmetnog potraživanja prenisko označena ističe kako je detaljno objasnio na temelju čega je tu visinu utvrdio.

20. Tužitelj je nakon isticanja prigovora na okolnost nemogućnosti vršenja uvida u stečajni spis nad dužnikom Zadarkomerc d.o.o. pozvan raspravnim rješenjem izvršiti uvid u taj spis te dostaviti eventualne prijedloga o priklopu dijelova stečajnog spisa koji po stavu tužitelja nisu priklopljeni ovom spisu, a trebali su biti. Do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari tužitelj takve prijedloge sudu nije dostavio pa tako sud nije dalje provodio dokaze u tom smjeru. Naime, tužitelj je isticao prigovor da je sud (pa tako i vještak) izvršio uvid u samo određene dijelove stečajnoga spisa što nije bilo dovoljno za predmetno utvrđenje. U odnosu na izneseno je sud pozvao tužitelja da dostavi prijedlog u smjeru činjenice u koje bi to dijelove stečajnoga spisa još trebalo izvršiti uvid, jer je istina da je izvršen uvid samo u dio stečajnoga spisa, ali upravo u onaj dio za koji je sud odnosno vještak smatrao potrebnim za provođenje vještačenja i odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Kasnije u tijeku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da sada navodi kako je predmetna nekretnina u vlasništvu Ane Lovinčić. Toj preinaci se usprotivio tuženik navodeći kako je vlasništvo predmetne nekretnine promijenjeno puno prije u tijeku ovoga postupka i to čak dvije godine prije podnošenja predmetne tužbe pa je tako tužitelj ranije mogao izvršiti učinjenu preinaku. Doista, uvidom u zemljišnu knjigu za predmetnu nekretninu sud dolazi do zaključka kako je Ana Lovinčić postala vlasnicom iste davno prije zaključenja prethodnog postupka pa je tužitelj na ovaj način mogao urediti tužbeni zahtjev do toga vremena. Neovisno o navedenome, budući da je Ana Lovinčić predmetnu nekretninu na javnoj dražbi kupila još 2016., a koje godine je, potom, došlo do promjene uknjiženog vlasništva pa nije jasno zašto je tek podneskom od 21. ožujka 2024. na ovaj način uredio tužbeni zahtjev. Međutim, oznaka vlasnika nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude nikako ne utječe na mogućnost realizacije i provedbe odnosno krajnjeg učinka tužbenoga zahtjeva, jer se ovdje ne radi o vlasničkoj tužbi pa da bi provedba izreke presude eventualno zbog svoje nepreciznosti bila neprovediva u zemljišnoj knjizi, već isključivo o tužbi radi utvrđenja visine potraživanja koje će po svojoj pravomoćnosti biti temelj za odlučivanje o diobi kupovnine u ovršnom postupku.

22. Najprije je bitno istaći kako su neosnovani tuženikovi prigovori aktivnoj legitimaciji tužitelja, prigovor prekluzije, zastare i presuđene stvari kao i prigovor da se iznos tuženikovog potraživanja može utvrditi uvidom u ovršni spis. Naime, tužitelj je upućen pokrenuti ovu parnicu rješenjem ovršnoga suda – odatle proizlazi aktivna legitimacija – i u roku iz tog rješenja – odatle proizlazi neosnovanost prigovora prekluzije. Nadalje, prigovor presuđene stvari je neosnovan, jer na ovaj način između ovih stranaka s ovom činjeničnom i pravnom osnovom nije vođen ni jedan parnični postupak, a navedeno tuženik nije ni pokušao dokazati. Također, prigovor zastare nije osnovan jer nije jasno na koju zastaru tuženik ukazuje. Naime, zastara prava zahtijevati utvrđenje nepostojanja tražbine bi mogla nastupiti eventualno nakon isteka općeg zastarnog roka od pet godina od podmirenja potraživanja, a sam tuženik tvrdi kako potraživanje nije podmireno. Zaključno, nije osnovan ni navod da se visinu potraživanja tuženika moglo utvrditi uvidom u ovršni spis najprije zato što predmet toga spisa nije potraživanje tuženika, tuženik nije stranka u spisu a i upravo radi raspravljanja o visini potraživanja tuženika je tužitelj (tamo ovrhovoditelj) i upućen pokrenuti ovaj parnični postupak.

23. Također, tuženik je predložio prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-680/17 navodeći kako je predmet toga postupka utvrđenje ništetnosti Sporazuma koji je osnova potraživanja temeljem kojeg se vodi ovršni postupak iz kojeg je proizašao i ovaj postupak, jer da bi usvajanjem tog tužbenog zahtjeva ovdje tužitelj izgubio pravni interes za ovu tužbu. Međutim, ovaj sud je smatrao taj prijedlog neosnovanim, jer ne smatra ishod tog parničnog postupka direktno vezanim za pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka, odnosno sud smatra kako ni ne postoji izravni utjecaj tog parničnog postupka na ovaj postupak.

24. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

25. Naime, iz svega naprijed navedenoga proizlazi kako je tuženik svoje potraživanje koje je osigurano založnim pravom uknjiženom na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude stekao temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog 15. prosinca 2003. od društva Nova banka d.d. Društvo Nova banka d.d. je to preneseno potraživanje stekla temeljem Ugovora o investicijskom kreditu sklopljenog sa društvom Zadarkomerc d.o.o. u stečaju. U tijeku stečajnoga postupka nad dužnikom Zadarkomerc d.o.o. u stečaju društvo Nova banka d.d. i stečajni dužnik sklopili su Nagodbu temeljem koje je i prijavljeno potraživanje društva Nova banka d.d. u stečaju prema kojoj potraživanje društva Nova banka d.d. prema stečajnom dužniku iznosi upravo 583.235,16 kuna te kako nakon sklopljenog sporazuma ta dva društva više nemaju međusobnih potraživanja. Budući da je stalni sudski vještak utvrdio kako tijekom stečajnoga postupka (a to je jedino temeljem kojega je istome i naloženo utvrditi sporne činjenice te stranke nisu ni iznosile druge dokazne prijedloge za dokazivanje sporne činjenice) nije niti u najmanjem dijelu podmireno potraživanje društva Nova banka d.d. od strane stečajnoga dužnika, odnosno da to potraživanje i dalje iznosi 583.235,16 kuna, ovaj sud je odlučio kako je osnovan tužbeni zahtjev pod točkom I prema kojem potraživanje tuženika doista ne postoji onakvo kakvo je uknjiženo u zemljišnoj knjizi te kako je osnovan i tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II prema kojem se utvrđuje da tražbina tuženika osigurana založnim pravom uknjiženom na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude postoji upravo u iznosu 583.235,16 kuna odnosno 77.408,61 eura.

26. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska od po 1517 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 11. travnja 2019., 10. rujna 2020., 19. prosinca 2023. i 30. travnja 2024. od po 1517 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), a prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uz pripadajući PDV te uz predujam i naknadu troškova obavljenog financijskog vještačenja u iznosu od 926,80 eura ukupno iznosi 35.059,30 eura.

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka valjalo je odbiti za preostali iznos od 16.151,00 eura prvenstveno uz primjenu odredbi Tarife prema kojoj stranka ima pravo na naknadu troška sastava najviše četiri obrazložena podneska u postupku (Tbr. 8. toč. 1.) pa je tako odbijen trošak sastava preostalih obrazloženih postupaka. Također jer valjalo i odbiti trošak zastupanja na ročištu za objavu jer ovaj sud smatra kako se tu ne radi o trošku koji je potreban za vođenje parničnoga postupka, sve primjenom odredbi čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 15. svibnja 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.

Broj zapisa: 9-30867-b9cb8

Kontrolni broj: 02658-88eb0-ab647

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.