Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-434/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tamara Klaić-Stetter, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hanza media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnica Barbara Živković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2813/22-43 od 29. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2813/22-43 od 29. studenog 2023. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL na ime naknade štete počinjene objavom informacije u medijima - članak „Prepad na zlostavljače“ na portalu tužene „Jutarnji list“ dana 10. kolovoza 2013. iznos od po 1.990,84 eura svakom od tužitelja, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje: ZOO) tekućom od 11. studenog 2013. pa do isplate, u roku 15 dana.

2. Nalaže tuženiku Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL na ime naknade štete zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 17. Opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka daljnji iznos od po 2.000,00 eura svakom, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom temeljem članka 29. stavka 2. ZOO-a tekućom od 11. studenog 2013. pa do isplate, u roku 15 dana.

II. Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos na ime naknade štete zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka od po 2.000,00 eura svakom od tužitelja za razdoblje od 11. kolovoza 2013. do 11. studenog 2013. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL troškove parničnog postupka u iznosu od 4.106,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom temeljem članka 29. stavka 2. ZOO-a tekućom 14. svibnja 2024. pa do isplate, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I.1. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL na ime naknade štete počinjene objavom informacije u medijima - članak „Prepad na zlostavljače“ na portalu tužene „Jutarnji list“ dana 10. kolovoza 2013. iznos od po 1.990,84 eura svakom od tužitelja, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje: ZOO) tekućom od 11. studenog 2013. pa do isplate.

Pod točkom I.2. odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženoj Hanza Media d.o.o. isplatiti 1. tužitelju CL i 2. tužitelju SL na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti i to prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 17. Opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka daljnji iznos od po 2.000,00 eura svakom, zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom temeljem članka 29. stavka 2. ZOO-a tekućom od 11. kolovoza 2013. pa do isplate.

Pod točkom I.3. izreke odbijen je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova postupka.

Pod točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.669,06 eura[1] /27.644,53 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura i pristojbe na žalbu u iznosu od 172,54 eura.

3. Žalba 1. i 2. tužitelja je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu štete radi povrede prava osobnosti, radi objave članka objavljenog na portalu jutarnji.hr pod naslovom „Prepad na zlostavljače Mučili psa, prijavili ih građani, policija otkrila ilegalni šinteraj u kući kod Velike Gorice“ te radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 17. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te stavljanju izvan snage Direktive 95/46/ EZ (dalje: Opća uredba o zaštiti podataka).

6. Tužitelji tužbeni zahtjev radi povrede prava dostojanstva, časti i ugleda temelje na odredbama članka 21. i članka 22. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11., 81/13., dalje: Zakon o medijima), koje propisuju odgovornost nakladnika za štetu koju informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome i dužnost da tu štetu naknadi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom, kao i naknadu štete objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je na portalu „jutarnji.hr“ dana 10. kolovoza 2013. objavljen članak pod naslovom „PREPAD NA ZLOSTAVLJAČE Mučili psa, prijavili ih građani, policija otkrila ilegalni šinteraj u kući kod Velike Gorice“ na portalu „jutarnji.hr“ kojega je nakladnik tuženik,

- da su 1. i 2. tužitelji pravodobno podnijeli tuženiku zahtjev za objavu ispravka objavljenih informacija glavnim urednicima tiskanog izdanja Jutarnjeg lista i uredniku portala Jutarnjeg lista kojeg je nakladnik tuženik,

- da navedeni ispravak objavljenih informacija nije objavljen iz razloga iz istog nije razvidno koje se informacije ispravljaju sa kojim drugim informacijama,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku od 3 mjeseca propisanom odredbom člankom 23. Zakona o medijima,

- da se u članku naslova „Prepad na zlostavljače Mučili psa, prijavili ih građani, policija otkrila ilegalni šinteraj u kući kod Velike Gorice“ te podnaslova „U kući kod [adresa] pronađeno 16 pasa koji su držani nelegalno, da su svi zbrinuti u Skloništu za životinje“ navodi da je nakon prijave građanke o zlostavljanju pasa, zagrebačka policija Inicijativom Županijskog državnog odvjetništva u petak razotkrila ilegalni šinteraj pokraj [adresa] u kojem se nalazilo 16 pasa koji su zatim premješteni u sklonište za pse,

- da je u predmetnom članku citirana izjava jedne C kojom prijavljuje dvojicu muškaraca koji su udarili psa i strpali ga u prtljažnik automobila bez zraka i vode, da je ista zapisala registraciju automobila, da je prijavila policiji zlostavljanje psa kojem je svjedočila i utorak poslijepodne na zagrebačkoj Savici. Dalje u članku autorica članka navodi da je osoba koja je prijavila zlostavljanje vidjela kako dva muškarca drže psa na užetu i doslovno ga vuku prema otvorenom prtljažniku auta, da se pas, očito iscrpljen odupirao, no da su ga muškarci udarili, podigli i strpali u prtljažnik, da je bilo sat vremena iza podneva i 40 stupnjeva Celzijevih, da je užasnuta žena uspjela zapisati registraciju i obavijestiti infocentar „Suza“ i policiju, da je svaki dan zvala policiju kako bi saznala jesu li otkrili zlostavljače i kako je pas, da su joj u policiji odgovorili da to nije hitan slučaj, da je za slučaj saznalo Županijsko državno odvjetništvo koje je posjetilo vlasnika automobila i njegova pomagača i da su imali što vidjeti, da su u obiteljskoj kući S. i L. u [adresa] pokraj [adresa] našli maltretiranog psa, ali i još 15 pasa koje su nelegalno držali u boksovima u dvorištu kuće, da su psi odmah po nalogu Veterinarske inspekcije premješteni u Sklonište u Pokupsko Cerje u [adresa], gdje će ostati do kraja istrage, da su, po navodima iz skloništa, svi psi dobro, a oni koji nisu cijepljeni su u karanteni, a što će biti s njima znat će se nakon istrage Veterinarske inspekcije, da su dvojica voditelja ilegalnog šinteraja kazneno prijavljeni za slučaj zlostavljanja psa pasmine škotski ovčar koje se dogodilo u utorak, a o kazni istih za ilegalno držanje pasa da će se znati nakon završetka istrage DORH-a i Veterinarske inspekcije,

- da je uz članak tuženik objavio 3 fotografije s parkirališta kao i fotografija na kojoj se nalazi kombi vozilo Skloništa za životinje Cerje i tri osobe,

- da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je na naprijed navedenoj adresi zatečeno 16 pasa različitih vlasnika, koji se na predmetnoj adresi nalaze do pronalaska udomitelja ili do povratka vlasnika 2 psa s godišnjeg odmora, da je pregledom čitačem mikročipa utvrđeno da je 11 pasa označeno mikročipom, dok ostali nisu, da se za pse brinuo 1. tužitelj kome je to izvor prihoda, te se kao Objekt za privremeni smještaj kućnih ljubimaca oglašavao na plakatima, iako za to ne posjeduje rješenje,

- da je veterinarski inspektor donio odluku o smještanju pasa u sklonište za napuštene životinje Veterinarske ambulante Pokupsko Cerje d.o.o., obzirom da o psima neće imati tko brinuti, jer će vlasnik nekretnine na adresi [adresa], završiti u zatvoru,

- da je protiv 1. i 2. tužitelja od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 27. prosinca 2013. odbačena kaznena prijava protiv 1. i 2. tužitelja zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona, kaznenog djela ubijanje ili mučenje životinje,

- da je 1. tužitelj nakon objave predmetnog članka bio izložen neugodnostima dolaskom policije u njegovu kuću, obavljanjem pretresa kuće,

- da su se 1. i 2. tužitelji nakon objave predmetnog članka osjećali nelagodno, da im je bilo neugodno izaći na ulicu jer se o navedenom članku govorilo i pisalo, da se godinu dana po pisanju članka osvrtao po ulici zbog komentara koje su pisali od toga da ih treba ubiti, smjestiti na goli otok i dr.

8. Sud prvog stupnja je pravilno iskaze 1. i 2. tužitelja ocijenio istinitim te utvrdio da se tužitelji bave udomljavanjem pasa, da su se oglašavali na plakatima kao Objekt za privremeni smještaj kućnih ljubimaca, da je 1. tužitelj surađivao s 13, 14 udruga na spašavanju pasa, da su na dan štetnog događaja nazvali iz Udruge Šapa da je pas za kojeg se u članku navodi da su ga zlostavljali pronađen zahvaljujući čipu kojeg je pas imao te su 1. i 2. tužitelji sa unukom 1. tužitelja otišli po njega u Siget, da je za vrijeme dok je na kratko 1. tužitelj otišao do trgovačkog centra po aranžman za groblje, pas bio vani no da su ga odveli u hladovinu pod stablo, da ga nitko nije udario a da je nevoljko išao natrag u prtljažnik no u kojem je već bila podignuta pregrada između prtljažnika i putničke kabine, a čim su ga doveli kući da su psu dali vode.

9. Imajući u vidu gornja utvrđenja prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je nepravilno u pobijanoj presudi utvrdio da je autorica članka LL poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija te da je postupala u dobroj vjeri. Naime, iz njenog iskaza (list 217) proizlazi da je predmetni članak temeljila na izjavi očevidca predmetnog događaja ŽL i na snimci video nadzorne kamere tržnice „Savica“ koja je snimila cjelovit događaj. Međutim, kako iz rješenja kojim je odbačena kaznena prijava protiv 1. i 2. tužitelja je razvidno da je upravo pregledom nadzorne kamere utvrđeno da tužitelji tom prilikom nisu ni na koji način udarili ili zlostavljali psa imena Ž, to proizlazi da je autorica članka predmetne informacije temeljila isključivo na izjavi očevidca ovog štetnog događaja ŽL.

10. Uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko-DO- 1676/13 od 27. prosinca 2103. je utvrđeno da je svjedok ŽL navedene informacije koje je dala tuženiku u svezi predmetnog štetnog događaja interpretirala na način kako ga je ona doživjela, a što nije potvrđeno u svojoj realnosti snimkom video nadzorne kamere tržnice „Savica“ koja je snimila cjeloviti događaj a iz kojeg proizlazi da su se 1. i 2. tužitelji 6. kolovoza 2013. dovezli osobnim automobilom na parkirališni prostor ispred tržnice „H“, da se s njima nalazio pas G koji je po zaustavljanju vozila razigrano izašao iz prtljažnika auta nakon čega ga je 2. tužitelj SL odveo prema prednjem dijelu automobila koji se nalazio u hladu i potom dalje od toga, s tim da pri tom vozačeva vrata ostavio otvorenima, da su nakon nešto više od sedam minuta svi zajedno došli prema automobilu, otvorili prtljažnik auta, te u tom trenutku je pas G veselo legao na pod„ sa sve četiri u zraku“ što je prirodna reakcija zadovoljnog psa spremnog za igru. Kako pas nije htio u prtljažnik 2. tužitelj ga je podigao i stavio pri čemu je pridržavao psa kako bi zatvorio vrata, i to s oprezom kako ga ne bi udario. Dakle, Općinsko državno odvjetništvo u rješenju o odbačaju kaznene prijave protiv 1. i 2. tužitelja je utvrdio da pregledom cjelokupne snimke nije uočeno da bi bilo 1. tužitelj bilo 2. tužitelj tom prilikom na bilo koji način udarili psa Ž.

11. Odredbom iz članka 21. stavka 1 i 2. Zakona o medijima propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim Zakonom dok je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

12. Nadalje, odredbom članka 21. stavka 4. točke 3. Zakona o medijima propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti a postoji opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

13. Odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08.) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri o odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Međutim sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju nepravilno odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti obzirom da nije proveo tzv. test razmjernosti/nužnosti radi utvrđenja je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, a za koje je onda ograničenje potrebno navesti relevantne i dostatne razloge (CLB i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.)

15. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je „sukob“ potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih.

16. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva radi povrede prava osobnosti zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva potrebno je voditi računa o načelnim stajalištima zauzetim u predmetu „Axel Springer AG protiv Njemačke“ (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) temeljem kojih se utvrđuje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu. Konkretno, kod ocjenjivanja je li postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, moraju se uzeti u obzir sljedeće okolnosti:

a) doprinos raspravi u javnom interesu;

b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi;

d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost;

e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije;

f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

17. Doprinos raspravi u javnom interesu

17.1. Informiranje javnosti o zlostavljanju životinja, pravo je i dužnost novinara te je od izuzetne društvene važnosti da novinari kada detektiraju navedeno, o tome pišu i utječu na javnost. Dakle, bez sumnje je riječ o informacijama koje su od javnog interesa.

17.2. U kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava? 17.2.1.Tužitelji nisu javne osobe. Sadržajem članka prenose se informacije da su tužitelji zlostavljači pasa, da su mučili psa, da još 15 pasa drže u nelegalnim boksevima u dvorištu kuće, da tužitelji drže ilegalni šinteraj, da su svi psi prema nalogu Veterinarske inspekcije premješteni u Sklonište za životinje Pokupsko Cerje u [adresa]. Navedeno svakako utječe na razinu zaštite privatnog života u kontekstu poštivanja/nepoštivanja zakona.

17.3. Prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi

17.3.1.U vrijeme objave spornih informacija a kako to proizlazi iz Očitovanja Ministarstva poljoprivrede, uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor veterinarske inspekcije od 3. prosinca 2014. utvrđeno je da se 1. tužitelj CL na adresi [adresa] u dvorištu obiteljske kuće, u razdoblju od svibnja 2012. do 9. kolovoza 2013. bavio privremenim smještajem i čuvanjem kućnih ljubimaca bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.

17.4. Metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost

Iz iskaza autorice teksta proizlazi da su joj objavljene informacije dojavljene od ŽL i nadzorne video kamere.

Međutim, iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva je razvidno da snimka nadzorne video kamere ne upućuje da bi 1. i 2. tužitelji zlostavljali psa. Također iz Očitovanja Službe veterinarske inspekcije od 3. prosinca 2014. je razvidno da je 9. kolovoza 2013. izvršen inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je na adresi [adresa] zatečeno 16 pasa različitih vlasnika koji se na predmetnoj adresi nalaze do pronalaska udomitelja ili do povratka vlasnika dva pasa sa godišnjeg odmora, da je jedanaest pasa označeno mikročipom, da se za pse brinuo 1. tužitelj CL kojem je to izvor prihoda te se kao Objekt za privremeni smještaj kućnih ljubimaca oglašavao na plakatima iako za to ne posjeduje rješenje. Kako su 1. i 2. tužitelji iz pritvora bili pušteni samo radi pretrage prostorija veterinarski inspektor je zaključio da se o životinjama neće imati tko brinuti te su psi privremeno smješteni u Sklonište za napuštene životinje Veterinarske ambulante Pokupsko Cerje d.o.o. Navedenim inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da se 1. tužitelj u razdoblju od svibnja 2012. do 9. kolovoza 2013 bavio privremenim smještajem i čuvanjem kućnih ljubimaca bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.

17.4.1. Kada novinari dobivaju informacije koje objavljuju od izvora informacije, moraju voditi računa o tome je li dobivena informacija vjerodostojna i potpuna i provjeriti istinitost takve informacije. Naime, u cilju potpune i objektivne informiranosti čitatelja obveza je novinara objaviti u cijelosti informaciju koja je od interesa javnosti. Da bi novinar ispunio navedenu obvezu dužan je prije objave priloga odnosno članka provjeriti informaciju koju će plasirati putem medija (audiovizualnih ili pisanih), između ostalog i tako da od suprotne strane traži, dakle tužitelja, očitovanje o informacijama i stavovima koje će objaviti, tako da javnosti na temelju objektivno iznesenih informacija formira svoj sud i mišljenje.

17.4.2. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da se može zaključiti da autorica teksta nije imala osnovan razlog za povjerovati da su objavljene informacije potpune i točne te da nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, odnosno da nije postupala u dobroj vjeri u smislu članka 21. stavka 4. alineje 3. Zakona o medijima.

17.5. Sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije

17.5.1. Iz konteksta spornog članka implicira se čitateljima da su 1. i 2. tužitelji „zlostavljači pasa“, da imaju šinteraj, dok je utvrđeno da se radi privremeni smještaju i čuvanju kućnih ljubimaca. Naime, sama riječ šinteraj u opće prihvaćenom shvaćanju označava nastambe pasa pretežno loših uvjeta gdje se smještaju psi lutalice prije nego što budu ubijeni. Isto tako iz članka proizlazi da su tužitelji mučili psa, da su ih prijavili građani, da je policija otkrila ilegalno držanje pasa u kući kod [adresa] koji su premješteni u sklonište za pse gdje će ostati do kraja istrage, gdje se implicira da su isti preseljeni zbog loših uvjeta i nebrige tužitelja, a ne zbog činjenice da su privremeno smješteni u Sklonište za napuštene životinje Veterinarske ambulante Pokupsko Cerje d.o.o. samo iz razloga jer su 1. i 2. tužitelji zbog prijave ŽL završili u pritvoru i o psima se nije imao tko brinuti.

17.5.2. Uz tekst su objavljene fotografije (članak čini sve naslov, podnaslov, fotografije i sadržaj) snimljene na parkingu ispred trgovačkog centra (3) i jedna u dvorištu tužitelja.

17.5.3. U članku autorica teksta odmah na početku navodi da je nakon prijave građanke o zlostavljanju pasa, zagrebačka policija inicijativom Županijskog državnog odvjetništva u petak razotkrila ilegalni šinteraj pokraj [adresa] u kojem se nalazilo 16 pasa, koji su zatim premješteni u sklonište za pse, te da je sve počelo telefonskom prijavom jedne C. Zatim citira navedeni telefonski razgovor koji glasi „Željela bih prijaviti dvojicu muškaraca koji su maloprije udarili psa i strpali ga u prtljažnik auta bez zraka i vode. Evo, uspjela sam, zapisati i registraciju automobila-prijavila je (podaci poznati redakciji) zlostavljanje psa kojem je svjedočila u utorak poslije podne na zagrebačkoj Savici.“

17.5.4. Sud prvog stupnja je utvrdio da je nakon objave predmetnog članka tužiteljima bilo neugodno izaći na ulicu jer žive u malom mjestu te su ljudi svašta govorili, te se 2. tužitelj skoro godinu dana nakon objave članka okretao po ulici, s obzirom na komentare na članak koji su bili npr „treba ih ubiti, smjestiti na goli otok i sl.“

17.5.5. Prema ocjeni ovog suda tuženik je objavljivanjem neistinitih informacija da su 1. i 2. tužitelji zlostavljači životinja umanjio ugled i čast 1. i 2. tužitelja.

17.6. Ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect)

17.6.1. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud zaključuje da sporni članak nije rezultat provjerenih činjenica jer autorica teksta nije poduzela sve mjere za provjeru njihove točnosti prije objave. Tako je mogla provjeriti informacije kod veterinarske inspekcije, pa stoga obzirom da sadržaj teksta koji tužitelje predstavlja kao zlostavljače životinja koji imaju šinteraj te se s tim bave što je objektivno podobno povrijediti pravo osobnosti na čast i ugled, ovaj drugostupanjski sud je dao prednost pravnoj zaštiti privatnosti 1. i 2. tužitelja u odnosu na tuženikovo pravo na slobodu izražavanja.

18. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovog suda da je miješanje utemeljeno na zakonu i teži legitimnom cilju jer svaka osoba temeljem članka 7. stavka 1. Ua ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. S obzirom na gornja utvrđenja glede potpunosti i istinitosti objavljenih informacija te na utvrđenje da te informacije nisu posljedica postupaka 1. i 2. tužitelja, ovaj sud smatra da je povreda prava 1. i 2. tužitelja na privatnost dovoljno ozbiljna da opravda miješanje u pravo na slobodu izražavanja kao nužno u demokratskom društvu, a za potrebe postizanja ravnoteže između prava na privatnost i prava na slobodu izražavanja kao dva ravnopravna prava.

19. Stoga ovaj sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga (pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti tužitelja i pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja i slobodu medija) i primjenu načelnih stajališta zauzetih u predmetu „Axel Springer AG protiv Njemačke“ (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) ESLJP-a temeljem kojih se utvrđuje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, odnosno je li postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava.

20. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da 1. i 2. tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to povrede časti, ugleda i dostojanstva i imena, jer je u članku neistinito prikazano da se radi o zlostavljačima životinja, da su mučili psa, da imaju šinteraj, iako tomu nije bilo tako.

20.1. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da tužitelji nisu mučili psa, da nemaju šinteraj već se bave privremenim smještajem i čuvanjem kućnih ljubimaca, da je odvoženje pasa sa adrese privremenog smještaja kod 1. tužitelja u sklonište Pokupsko Cerje uslijedilo zbog toga što su psi uslijed pritvaranja 1. i 2. tužitelja ostali bez nadzora i brige, a ne zato što bi uvjeti smještaja bili loši ili neadekvatni kao što to tuženik implicira u spornom članku. Autorica članka navedene činjenice nije provjerila na odgovarajući način.

20.2. Dakle, autorica teksta nije imala osnovan razlog za povjerovati da su sve objavljene informacije potpune i točne i nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, odnosno nije u potpunosti postupala u dobroj vjeri u smislu članka 21. stavka 4. alineje 3. ZM-a.

21. Valja reći a uvažavajući činjenicu da autorica članka ima pravo na vrijednosni sud za koji ne mora imati dokaze, međutim ista nije moga formirati mišljenje da se radi o tužiteljima kao zlostavljačima životinja samo na temelju prijave ŽL obzirom da nije imala osobnih i neposrednih saznanja o predmetnom događaju u vrijeme pisanja teksta.

22. Slijedom svega navedenoga, utvrđujući da je 1. i 2. tužiteljima objavom sporne informacije nastala štete a tuženik u smislu članka 21. stavka 6. ZM-a nije dokazao da postoje okolnosti iz članka 21. stavka 4. Zakona o medijima koje (u potpunosti) isključuju odgovornost nakladnika za štetu na način kako to tvrdi i dokazuje tuženik. 23. Nadalje, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi nepravilno utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika kao nakladnika za komentare trećih osoba.

24. Sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i mediji prema članku 10. Konvencije uživaju širok opseg zaštite. Kod utvrđivanja povreda prava na slobodno izražavanje, to pravo uvijek treba dovesti u vezu s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije.

24.1. Sloboda izražavanja odnosi se i na Internet kao sredstvo komunikacije (predmet Delfi AS protiv Estonije [Vv], br. 64569/09, § 131.), ali se Internet kao sredstvo komunikacije razlikuje od klasičnih medija te predstavlja veći rizik za prava zaštićena člankom 8. Konvencije (predmet ESLJP-a Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine, br. 41214/08 i 49440/08, § 63., presuda od 16. travnja 2019.).

25. Zakon o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 153/09., 84/11., 94/13., 136/13., dalje: ZEM), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da su sporni članak i komentari objavljeni 10. kolovoza 2013. na portalu jutarnji.hr za razliku od Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“, broj 111/21., 114/22.), koji je stupio na snagu 11. listopada 2022., nije propisivao odgovornost pružatelja elektroničke publikacije za sadržaj koji objavljuju korisnici kao ni registraciju korisnika ni upozorenje na pravila komentiranja.

26. No, prema pravnom shvaćanju komentari korisnika-čitatelja koji se objavljuju u medijskom prostoru nakladnika ne mogu biti izuzeti od pojma informacije iz članka 2. ZM-a (prema kojem je informacija „podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju“) za koju odgovara nakladnik, iz razloga jer se pojavljuju na domenama web mjesta tuženika. A upravo je nakladnik prema članku 21. stavku 1. ZM-a dužan naknaditi štetu informacijom objavljenoj u mediju, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-811/2022).

27. Naime, iz spisa je razvidno je tuženik je ispod teksta spornog članka objavljenog na internetskom portalu stavio čitateljima na raspolaganje forum za raspravu o tom članku i pozvao čitatelje da komentiraju članak objavom „Komentiraj“ Čitatelji su ispod članka, u to vrijeme bez utvrđenih i za nakladnika obvezujućih pravila komentiranja, mogli anonimno pisati komentare vidljive svima. Forumom za raspravu tuženik ima cilj privući što više komentara na objavljene članke, jer od toga ima financijsku korist. Kako tuženik radi stjecanja dobiti omogućava objavljivanje komentara na objavljeni sadržaj članka na domenama web mjesta u njegovom medijskom prostoru, to se upravo zbog toga ne može ekskulpirati odgovornosti za objavljeni sadržaj u komentarima čitatelja.

28. Slijedom navedenog komentari trećih osoba ispod objavljenog teksta, kao reakcija na sadržaj objavljenog teksta putem e-portala, predstavlja informaciju u smislu članka 21. stavka 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04., 84/11., 81/13.) zbog koje bi nakladnik portala mogao odgovarati za štetu.

29. Međutim, glede odgovornosti nakladnika portala vezano za komentare trećih osoba ispod objavljenog članka kao reakcija na sadržaj članka e-putem portala, polazeći od članka 8. Konvencije prema kojem je zaštita prava na dostojanstvo i ugled osobe (reputacija) kao dio prava na poštivanje osobnog života te imajući na umu predmet Delfi AS protiv Estonije ([Vv], br. 64569/09, § 137., presuda od 16. lipnja 2015.) da bi članak 8. Konvencije i članak 35. Ustava bili primjenjivi, napad na ugled i dostojanstvo osobe mora doseći određeni stupanj ozbiljnosti, kako po svojoj težini tako i po načinu tog napada.

30. Prema ocjeni ovog suda komentari trećih osoba u konkretnom slučaju kao što su „gamad koja se iživljava na životinjama, treba ih sve potući, to nisu ljudi“ ovo je za svaku osudu, maltretirati jadne životinje, kakav privatni šinteraj? Ne bi me začudilo ni da distribuiraju sirote životinje po mesnicama, „Ruke im se osušile dabogda! Smradovi jedni! (list 84-92 spisa) su zasigurno podrugljivi i bez poštovanja te predstavljaju govor mržnje i poticanje na nasilje, (predmet Delfi AS protiv Estonije). Prema tome ocjena je ovog suda da je u okolnostima konkretnog slučaja materijalno pravo primijenjeno na štetu 1. i 2. tužitelja.

31. Imajući u vidu sve prethodno izloženo, ovaj sud smatra da je temeljem članka 21. stavka 1. i 3. i članka 22. stavka 1. ZM-a u vezi s člankom 1100. ZOO-a valjalo prihvatiti zahtjev 1. i 2. tužitelja u cijelosti te dosuditi svakom od tužitelja pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.990,84 eura. Tužiteljima je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a počam od 11. studenog 2013. kao dana podnošenja tužbe, a kako su to tužitelji zatražili u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. rujna 2023.

32. Sud prvog stupnja je nepravilno postupio kada je odbio zahtjev 1. i 2. tužitelja osnova naknade štete radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Naime, iz spisa je razvidno da je rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka od 24. veljače 2022. utvrđeno da je zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka 1. tužitelja CL i 2. tužitelja SL djelomično osnovan te da je nepostupanjem po zahtjevu za brisanjem osobnih podataka CL i SL od strane društva Hanza Media d.o.o., a koji su i dalje javno dostupni putem medijskog članka pod nazivom „Prepada na zlostavljače“ - mučili psa, prijavili ih građani, policija otkrila ilegalni šinteraj u kući kod [adresa] došlo do povrede odredbi članka 17. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, te je tuženiku naloženo brisanje osobnih podataka 1. i 2. tužitelja.

33. Iako utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka ne dovodi automatski do nastanka nematerijalne štete te pravo na naknadu štete zbog te povrede nastaje samo ako takva šteta dosegne određeni „prag ozbiljnosti“ (presuda Suda Europske unije „Osterreicheisce Post“, svibanj 2023.) prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju se radi o šteti nanesenoj tužiteljima koja je dosegla određeni „prag ozbiljnosti“ da je zahtjev i u tom dijelu valjalo prihvatiti.

34. Prema članku 82. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te stavljanju izvan snage Direktive 95/46/ EZ – (dalje: Opća uredba i zaštiti podataka) svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu“. Iz teksta citirane odredbe jasno proizlazi da je postojanje „štete” ili „pretrpljene štete” jedan od uvjeta prava na naknadu štete predviđenog navedenom odredbom, kao i postojanje povrede Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i uzročne veze između te štete i te povrede, a ta su tri uvjeta kumulativne naravi. Povreda Opće uredbe o zaštiti podataka ne dovodi nužno do nastanka štete i, kao treće, da za nastanak temelja za naknadu štete mora postojati uzročna veza između predmetne povrede i štete koju su tužitelji pretrpjeli, ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti za naknadu štete tužiteljima.

35. Također, u postupku za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka 1. i 2. tužitelja kojim rješenjem od 24. veljače 2022. je Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdila djelomično osnovanim zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđivanje povrede njihovih prava na zaštitu osobnih podataka je utvrđeno kako se činjenično stanje predmetnog medijskog članka od njegove objave vremenom značajnije promijenilo te su informacije zastarjele pa samim time više nije nužno, niti prevladava javni interes kao dio legitimnog interesa medija da osobni podaci 1. i 2. tužitelja budu i dalje javno objavljeni. Kako tuženik nije proveo test razmjernosti radi utvrđenja da li postoji pravna osnova da i nakon proteka vremena egzistira javni interes za javnom objavom osobnih podataka 1. i 2. tužitelja, to je njihovim objavljivanjem u konkretnom slučaju nanesena šteta tužiteljima koja je dosegla određeni „prag ozbiljnosti“.

36. Naime, nije sporno da je od objave spornog članka i osobnih podataka 1. i 2. tužitelja prošlo više od jedanaest godina te da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu 27. prosinca 2013. odbacilo kaznenu prijavu protiv 1. i 2. tužitelja, a u kojem je utvrđeno kako tužitelji nisu mučili psa iz spornog članka na opisani način, već da su s njim postupali humano, a što je potvrđeno obližnjom video nadzornom kamerom. Kako je sporni članak u izvornom obliku sa svim osobnim podacima 1. i 2. tužitelja i dalje javno dostupan, te se 1. i 2. tužitelji provlače kroz medije kao osumnjičenici za počinjenje kažnjivih djela na štetu životinja, te isti trpe nematerijalnu štetu i ista je u uzročnoj vezi sa povredom zaštite podataka.

36.1. Stoga, a imajući u vidu odredbe članka 1100. ZOO-a prema ocjeni ovog suda za ostvarenje novčane naknade kad je u pitanju zaštita osobnih podataka valjalo je prihvatiti zahtjev te 1. tužitelju i 2. tužitelju dosuditi svakom po 2.000,00 eura.

37. Prvo i drugo tužitelju je na dosuđeni iznos glavnice svakom od po 1.990,84 eura sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a počam od 11. studenog 2013. kao dana podnošenja tužbe. Međutim kako tužitelji s osnova naknade štete zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka na dosuđeni iznos od po 2.000,00 eura svakom od tužitelja nepravilno potražuju pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počam od 11. kolovoza 2013. umjesto od podnošenja tužbe.

38. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka čl. 373.a ZPP-a presudu valjalo preinačiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude dok je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično potvrđena pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos na ime naknade štete zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka na iznos od 2.000,00 eura svakom od tužitelja za razdoblje od 11. kolovoza 2013. do podnošenja tužbe, 11. studenog 2013., kao što je to odlučeno pod točkom II. izreke.

39. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa tužbenim zahtjevom te o troškovima postupka odlučiti temeljem odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljima su dosuđeni troškovi za zastupanje po punomoćniku te su isti odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa). Navedeni troškovi se sastoje od troška sastava tužbe po Tbr. 8/1 – 199,08 eura, troška sastava 5 podneska od 2. ožujka 2015., 22. listopada 2021., 8. travnja 2022., 12. svibnja 2023., 22. rujna 2023., za svaki podnesak po Tbr. 8/1 po 199,08 eura, za sastav podneska po Tbr. 8/3 Tarife od 27. prosinca 2017. i 4. veljače 2021. po 49,77 eura, za sastav žalbe po Tbr. 2 Tarife od 8. ožujka 2022. – 248,86 eura, za zastupanje na ročištima po Tbr. 9/1 Tarife 9. rujna 2014. – 199,08 eura, 12. prosinca 2017.-199,08 eura, 13. kolovoza 2020. – 199,08 eura, 30. studenog 2020. po Tbr. 9/2 – 99,54 eura, 18. siječnja 2021., 22. ožujka 2021., 11. listopada 2021 i 13. siječnja 2022. po Tbr. 9/1 Tarife za svako ročište pod 199,08 eura, 24. veljače 2022, - 99,54 eura, 15. svibnja 2023. i 11. listopada 2023. za svako ročište po 199,08 eura što ukupno uz primjenu odredbe za zastupanje više osoba (Tbr. 36. Tarife) iznosi 3.887,04 eura te pristojbe na tužbu i žalbu u iznosu 218,99 eura iznosi ukupno 4.106,03 eura. Stoga je 1. i 2. tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 4.106,03 eura te odlučiti kao u izreci pod točkom III. izreke.

39.1. Tužiteljima je dosuđen trošak sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura po Tbr. 10/1. Tarife, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža