Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-216/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VU, zbog kaznenih djela iz članka 194. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84./05. i 71/06. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kovm-6/2024. od 29. travnja 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog VU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog VU, zbog kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom iz članka 194. i drugih KZ/97. i teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., - dalje: KZ/11.). na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je okrivljeni VU po branitelju odvjetniku Krešimiru Slamiću, zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje i okrivljeniku odredi mjere opreza".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog VU. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz podignute optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
5.1. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje, pri čemu se polemizira s vjerodostojnošću iskaza i nalaza i mišljenja vještaka, predstavljaju iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora jer se u ovom stadiju postupka ne može analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.
6. U vezi istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ovaj sud ocjenjuje kako protivno žalbenim navodima postoji nužnost za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz ove zakonske osnove jer u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, protivno žalbenim prijedlozima, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
7. Naime, kada se analizira velika kriminalna količina od čak 11 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjenih na štetu žrtve, pokćerke tijekom inkriminiranog razdoblja preko devet godina s tim da su protupravne aktivnosti započele u vrijeme kada je žrtva imala samo osam godina i kada se ima u vidu izrazita upornost, bešćutnost, kriminalna volja i bezobzirnost naspram žrtve pri čemu je grubo iskorišten odnos zavisnosti i povjerenja koje je žrtva imala prema optuženiku, evidentno je kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela na štetu neke druge žrtve ili pak opasnost da će okrivljenik počiniti teže kazneno djelo kojim prijeti, s obzirom da se osnovano sumnja kako se žrtva godinama bojala prijaviti okrivljenika jer je prijetio da će ubiti nju, majku i sestru.
7.1. Potonje utvrđenje proizlazi iz podignute optužnice iako okrivljenik žalbom pokušava isto dovesti u pitanje navodeći da su izrečene prijetnje rezultat ljubavne veze oštećenice s dečkom kojeg on nije odobravao. Stoga, kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
8. Nadalje, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbeni navodi okrivljenika kako se žrtva prije uhićenja sastala s okrivljenikom u kafiću u prisustvu majke i sestre te kako je okrivljenik iselio iz obiteljske kuće s ciljem da s obitelji nema kontakt, jer opisana opasnost ne postoji isključivo konkretno u odnosu na žrtvu u ovom kaznenom predmetu.
9. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća za mladež:
Tomislav Juriša
