Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-214/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VG, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 114/22. i 114/23. -dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K- 10/2024-5 od 23. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog VG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-10/2024-5 od 23. travnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog VG iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i provedeno u istražnom zatvoru od 4. listopada 2023., pa nadalje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi VG po branitelju, odvjetniku Marinu Novakoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor i pusti ga se na slobodu, odnosno da se istražni zatvor određen protiv njega zamijeni istražnim zatvorom u domu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženog i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
5.1. Iako žalitelj u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., isti zapravo u žalbi smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da izreka pobijanog rješenja ne sadrži sve potrebne sastojke predviđene odredbom članka 124. stavka 2. ZKP/08., odnosno da izreka ne sadrži rok na koji je određen istražni zatvor, a što bi zapravo izreku pobijanog rješenja činilo nerazumljivom.
5.2. Međutim, iako je u pravu optuženik kada navodi da je odredbom članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08., kao obvezatni sadržaj rješenja o istražnom zatvoru, propisan rok na koji je istražni zatvor određen, očigledno je da isti gubi iz vida da je trajanje istražnog zatvora određenog po članku 123. stavak 1. ZKP/08. nakon podnošenja optužnice posebno propisano člankom 131. stavak 3. ZKP/08. prema kojem se u rješenju o istražnom zatvoru ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, već je sud svaka dva mjeseca dužan, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Dakle, posebno određivanje roka trajanja istražnog zatvora u prvostupanjskom rješenju je suvišno, pa slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
5.3. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica (navedeno u točki 6.1. pobijanog rješenja). Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o dinamici i kronologiji događaja i o postojanju eventualnih razloga za isključenje protupravnosti.
6. Nadalje, osnovanost daljnje primjene istražnog zatvora protivno tvrdnji žalitelja nije dovedena isticanjem visoke životne dobi optuženika, čime optuženik upućuje na iznimnu primjenu istražnog zatvora protiv osobe koja je navršila 70 godina.
6.1. Naime u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 122. stavak 2. ZKP/08. o iznimnosti određivanja istražnog zatvora protiv osobe koja je navršila 70 godina. Naime, prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve okolnosti o kojima ovisi primjena mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju (ranija prekršajna osuđivanost optuženika zbog prekršaja s elementima nasilja, narušenost odnosa između žrtve i optuženika, učestalo sukobljavanje optuženika pod utjecajem alkohola i sa drugim mještanima, rezultate psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi dugogodišnja ovisnost o alkoholu koja je ključan moment za počinjenje terećenog mu kaznenog djela uz ocjenu da postoji visoka razina opasnosti da bi optuženi i u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo), uključujući i visoku životnu dob optuženika, koja dob s obzirom na utvrđene okolnosti nipošto ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, i koja očigledno optuženika nije omela u protupravnom postupanju.
7. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može, s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
8. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je i žalbeni navod kojim žalitelj ističe da pretragom kod njega nije pronađeno nikakvo oružje, a još manje žalbenim navodom da od uhićenja ne konzumira alkohol (što je i očekivano jer je od trenutka uhićenja neprekidno lišen slobode).obzirom na utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb,14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Tomislav Juriša
