Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-15/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović, Maje Štampar Stipić, mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PK, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog PK podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku broj K-2/2022-8 od 3. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Marka Zečevića,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog PK, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi PK proglašen je krivim, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, u koju kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno na zadržavanju i u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2014. do 25. rujna 2014.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11., od optuženika je oduzeta metalna cijev dužine 60 cm, promjera 2 cm, na kojoj se nalazi 37 zašiljenih čavala duljine 2,5 cm u tri reda te će se ista uništiti po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka sudu na ime vještačenja i troškova svjedoka u iznosu od 17.406,00 kuna/2.310 eura i paušalni iznos od 1.000,00 kuna/132,72 eura te troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 11.625,00 kuna/1.542,90 eura kao i troškove oštećeniku na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika u iznosu od 20.426,50 kuna/2.714,32 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi PK.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. te zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08., s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači".

2.2. Optuženi PK podnio je žalbu putem branitelja Marka Zečevića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o "kaznenim sankcijama". Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe. U žalbi je izjavljena molba da se optuženika i branitelja izvijesti o sjednici vijeća.

2.3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se odbije žalba optuženog PK kao neosnovana.

3. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog PK, odvjetnika Marka Zečevića, o sjednici vijeća izviješteni su optuženi PK i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća pristupio je branitelj optuženika, dok zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženik, iako su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni, nisu pristupili, pa je u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

6. Uvodno treba reći da je prvotno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. veljače 2020., I Kž-302/2015-8 ukinuta presuda Županijskog suda u Sisku od 2. travnja 2015., broj K-26/2014., a potom i rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. ožujka 2022., broj I Kž-325/2021-6 ukinuta presuda Županijskog suda u Sisku od 7. lipnja 2021., broj K-4/2020-12 i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6.1. U pravu su žalitelji kada pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, a u odnosu na sadržaj dokaza i samih tih dokaza.

6.2. Naime, iako je prvostupanjski sud u ovom ponovljenom postupku optuženog PK proglasio krivim, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., navodeći da nije prihvaćen činjenični opis izmijenjene optužnice i inkriminacija da je optuženik počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., počinjeno iz niskih pobuda "mučen ljubomorom", iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u biti prihvatio motiv i način odvijanja inkriminiranog događaja, kako je definiran u izmijenjenoj optužnici, odnosno da je optuženik "… sumnjajući da je BK u ljubavnoj vezi s njegovom suprugom odlučio usmrtiti BK, pa je u okviru takvog svog plana…", zbog čega je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude.

6.3. Nadalje, prvostupanjski sud je (ponovno) počinio i daljnji vid citirane bitne povrede, jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, a u odnosu na sadržaj dokaza i samih tih dokaza.

6.4. Tako, prvostupanjski sud i u ovom ponovljenom postupku ponavlja konstataciju kako "…osjećaj ljubomore ne mora biti niska pobuda u pravnom smislu …", ali potom ipak zaključuje "…no ista je ovdje bila motiv koji je doveo do hladnokrvnog, ustrajnog i prethodnog planiranja ubojstva oštećenika od strane optuženika…", te dodaje "…da je optuženik bio motiviran ljubomorom, jer se pojavila treća osoba u njegovoj bračnoj zajednici… saznao je za vezu oštećenog i njegove supruge i želio je da se ta veza prekine…", jer da tako proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr.med. Sanje Hrastić (točke 23. i 25.3. pobijane presude), pa su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, budući je sud optuženika proglasio krivim za ubojstvo, a ne za teško ubojstvo.

6.5. No, iz nalaza i mišljenja dr.med. Sanje Hrastić, vještaka psihijatra i psihologa dr.sc. Dražena Kovačevića ne proizlazi prethodni zaključak suda, jer su isti vještaci na temelju svojih stručnih znanja i ispitivanja zaključili da je kod optuženika postojala "…izvjesna doze ljubomore, što se može okarakterizirati kao normalna i razumljiva reakcija, koja bi se razvila kod svake prosječne osobe….te da ta ljubomora nema karakteristike patološke ljubomore, da je produkt realiteta i nije produkt psihopatologije…. a način reagiranja optuženog nije reakcija koja se temelji na patološkom afektu… već proizlazi iz osobnosti, a ne bolesti… te da motive svoga ponašanja optuženik pronalazi u narcističkoj povrijeđenosti… a što je sve dovelo do frustracije i ljutnje optuženika zbog upornog ponašanja oštećenika koji nije odustao od kontakta sa suprugom optuženika…", to su u presudi, ne samo izostali razlozi o odlučnim činjenicama, već postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju provedenog vještačenja i samog nalaza i mišljenja.

7. Kako su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. osnovane zbog čega se presuda ne može ispitati, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

8. Zbog naprijed utvrđenih počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, prvostupanjska se presuda ne da ispitati u pogledu ostalih žalbenih osnova iz kojih se žalbom državnog odvjetnika i optuženika pobija u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., pa se ovaj drugostupanjski sud nije upuštao u njihovu ocjenu, budući se o tome ne može odlučivati sve dok se te bitne povrede ne otklone.

9. No, ipak treba skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu da već i iz prethodnih ukidnih odluka proizlazi da je potrebno u ponovljenom postupku izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, kao i obranu optuženika, te raspraviti ljubomoru kao motiv, dinamiku događanja, težinu ozljeda, itd.

9.1. Stoga, prvostupanjskom sudu se napominje, da osim rijetkih slučajeva kada se radi o nemotiviranim ubojstvima, kaznena djela ubojstva ili pokušaja ubojstva u pravilu se čine iz određenih pobuda, primjerice narušenih međuljudskih odnosa, neraščišćenih imovinskih odnosa i sl. Međutim, da bi se radilo o kaznenom djelu teškog ubojstva/pokušaja teškog ubojstva, pobude počinitelja u tim slučajevima moraju biti negativne u toj mjeri, da djelo trpi opću moralnu osudu i prijezir. Nedvojbeno je da pobuda počinitelja koji pokuša usmrtiti osobu koja je bila u nekoj vrsti ljubavne veze sa njegovom suprugom može predstavljati naročito nisku pobudu, ali ne sama po sebi, već i uz daljnje uvjete da je ta pobuda dovela do planiranog i promišljenog ubojstva i ako počinitelj dopušta da ga vode strasti i nagoni.

10. Dakle, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku prvenstveno mora otkloniti sve postupovne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene, kako pojedinačne, tako i ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku u čijoj izreci će navesti neproturječna utvrđenja, a u obrazloženju će o svim odlučnim činjenicama iznijeti neproturječne razloge.

10.1. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, sud će kritički ocijeniti obranu optuženika, te analizirati i svestrano raspraviti sva sporna pitanja, pažljivo razmotriti dinamiku odvijanja inkriminiranog događaja u kontekstu ranijeg postupanja optuženika, kao i ukupnog ponašanja oštećenika, a kod ocjene je li u pitanju teško ubojstvo ili obično ubojstvo treba imati u vidu cjelokupni kontekst događaja koji je kompleksan i ne svodi se samo na emocionalnu dimenziju optuženika i oštećenika. Pri tome svakako treba imati u vidu da iz nalaza psihijatrijskog vještačenja proizlazi da ljubomora nije bila isključena kao motiv za inkriminirano ponašanje optuženika, ali i to da patološka ljubomora, kao psihijatrijska dijagnoza, kod optuženika nije dokazana te da iskazana ljubomora optuženika, prema vještačenju, ne nadilazi onu uobičajenu i društveno prihvatljivu ljubomoru prisutnu u društvenim vezama i partnerskim odnosima, a sve to tim više što iz iskaza supruge optuženika proizlazi da je oštećeni BK, nakon prethodnog mirnog zajedničkog sastanka u njihovoj kući izašao s obećanjem optuženiku kako više neće kontaktirati njegovu suprugu, ali da je to ipak nastavio već idućeg dana.

10.2. Stoga se naknadno ponašanje optuženika, očito isprovociranog opetovanim ponašanjem oštećenog BK prema njegovoj supruzi, treba imati u vidu, pogotovo što u pravnom smislu osjećaj ljubomore doista ne mora sam po sebi nužno predstavljati nisku pobudu, već se u takvoj situaciji zapravo zahtijeva tzv. patološka ljubomora, što je u ovom konkretnom slučaju odlučna činjenica za utvrđenje da li je optuženik postupao iz niskih pobuda i da li je bio motiviran ljubomorom tog stupnja da bi se njegova naknadna djelatnost trebala pravno označiti kao kazneno djelo teškog ubojstva iz niskih pobuda motivirano ljubomorom. Pri tomu treba određeno i potpuno izložiti koje se to sporne činjenice, a potom i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim te navesti jasne i razumljive razloge za svoje odluke i izvedene zaključke, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.

11. Slijedom prethodno navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović