Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-210/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĆ i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ŽĆ, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-14/2020-166 od 15. travnja 2024. o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog ŽĆ i drugih, zbog kaznenih djela protiv imovine – poticanja na počinjenje razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. i počinjenja razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 127. stavkom 4. i člankom 131. stavkom 2. i 3. ZKP/08. protiv optuženog ŽĆ je određen istražni zatvor. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom III izreke određeno je da na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08. žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi IĆ po branitelju odvjetniku Josipu Bitunjcu, zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i izrečene mjere određivanja istražnog zatvora" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odredi blažu mjeru.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako postoje uvjeti za određivanje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/24. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora za sada ne može ostvariti blažim mjerama.
6. Usprkos žalbenim navodima optuženika da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret te počinjenje istih ne priznaje, time nije dovedeno u pitanje postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju činjenice da je protiv optuženika potvrđena optužnica dokaza na kojima se temelji. Pri tome će pitanje krivnje koje optuženik žalbom osporava biti predmet odluke raspravnog vijeća po završetku dokaznog postupka.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako na strani optuženika postoje okolnosti koje upućuju na opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/24. da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i time ometati kazneni postupak. Naime, prvostupanjski sud je u tijeku postupka održao više rasprava na koje je optuženik u početku dolazio, međutim kako se na jednu raspravu nije odazvao sud je odredio dovođenje optuženika koje nije uspjelo jer je optuženik napustio Republiku Hrvatsku o čemu nije izvijestio sud iako je upozoren na posljedice postupanja protivno toj dužnosti obavještavanja suda o svakoj promjeni adrese. Uslijed navedenoga, protiv optuženika je izdan europski uhidbeni nalog te je optuženik naposljetku nakon godinu i pol dana u bijegu, uhićen u Njemačkoj te predan Republici Hrvatskoj. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako se iz opisanog ponašanja optuženika može zaključiti da je optuženik pobjegao jer je napustio mjesto prebivališta i otišao u inozemstvo, o čemu nije izvijestio sud, dok njegovi navodi da je otišao u inozemstvo radi liječenja nisu ničime potkrijepljeni, zbog čega postoji opasnost da bi mogao ponovno pobjeći u slučaju puštanja na slobodu i time ometati ovaj kazneni postupak, u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti.
8. Jednako tako, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako se svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/24. ne može ostvariti jamstvom ni drugim blažim mjerama, jer i po ocjeni drugostupanjskog suda izložene okolnosti upućuju na visok stupanj opasnosti od bijega optuženika, imajući u vidu da na granici Republike Hrvatske vrijedi Schengenski režim za države Europske Unije, što omogućava optuženiku nesmetan ulazak i izlazak iz Republike Hrvatske.
9. Žalbeni navodi optuženika kojima opisuje svoje izrazito loše zdravstveno stanje te navodi da je ta okolnost pokrijepljena medicinskom dokumentacijom, ne umanjuju postojanje opasnosti od bijega, jer iz te dokumentacije ne proizlazi da bi optuženik zbog toga bio na liječenju u Njemačkoj gdje se nalazio do uhićenja. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima da će se optuženik odazivati svakom pozivu suda i biti dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima, imajući u vidu da je bio u bijegu više od jedne godine.
10. Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
