Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-284/2023-23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GH i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog GH, optuženog ĐH i optuženog TH, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 16. prosinca 2022., broj K-80/2005., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene CH te branitelja optuženika, odvjetnika Predraga Jelavića, Leopolda Aljinovića, Alena Pešušića, Ivana Duplančića, Dražana Crnkovića i Ivanke Šamije,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog GH, a u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog ĐH i optuženog TH, ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I žalba državnog odvjetnika u tom dijelu i u cijelosti žalbe optuženog ĐH i optuženog TH su bespredmetne.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

IV U preostalom, odbijajućem dijelu prvostupanjska presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-80/2005., od 16, prosinca 2022. godine, optuženi GH, optuženi ĐH i optuženi TH proglašeni su krivima, i to optuženi GH pod točkom 1. izreke presude zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11., pod točkom 2.izreke proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - poticanje na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavcima 1. i 2. u svezi s člankom 37. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., dalje KZ/97.), a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97., te pod točkom 3. izreke zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju , opisano u članku 246. stavcima 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Optuženi ĐH pod točkom 1. izreke proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavcima 1. i 2., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11., dok je optuženi TH, pod točkom 2. izreke proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavcima 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 292. stavku 2. KZ/97.

1.2. Optuženom GH, za kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 37., opisano pod točkom 1 izreke, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 292. stavaka 1. i 2. i vezi s člankom 37., opisano pod točkom 2. izreke, na temelju članka 292. stavka 2. KZ/97. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkom 3. izreke, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11.,utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 godine, pa je na temelju citiranih odredbi i članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

1.3.Optuženi KH, za kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2., opisano pod točkom 1. izreke, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, pa je temeljem članka 56. KZ/11. istom izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Optuženi TH, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavaka 1. i 2. KZ/97., opisano u točki 2. izreke, na temelju članka 292. stavka 2. KZ/97. uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 57. stavka 4, b) KZ/97. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, te je temeljem članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda, pa se kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev na način da su optuženici PH i TH, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dužni solidarno isplatiti iznos od 609.616,11 kuna/ 80.909,96 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2005., pa do isplate sve po stopi zakonske zatezne kamate propisane Uredbom Vlade RH o visini stope zakonskih zateznih kamata od 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.6. Nadalje je utvrđeno da novčani iznos od 826.500,00 kuna/109.695,40 EUR-a predstavlja imovinsku korist koju je zajedno s drugom osobom optuženi GH ostvario izvršenjem kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisanog u točci 1. izreke te se utvrđuje da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08. od optuženog GH oduzima imovinska korist u iznosu od polovice iznosa od 826.500,00 kuna/ 109.695,40 eura, dakle u iznosu od 413,250,00 kuna/ 54.847,70 EUR-a, i naloženo mu je da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske isplati taj novčani iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.7. Isto tako utvrđeno je da novčani iznos od 120.502,47 kuna/ 15.993,42 EUR-a predstavlja imovinsku korist koju je optuženi GH ostvario izvršenjem kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisanog u točci 3. izreke te se utvrđuje da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08. od optuženog GH oduzima imovinska korist u iznosu od 120.502,47 kuna/ 15.993,42 EUR-a, i naloženo mu je da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske isplati navedeni novčani iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.8. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. optuženici GH, TH i ĐH dužni su platiti troškove kaznenog postupka i to ukupno svaki od njih po 11.458,74 kune/ 1,520,83 EUR-a, od čega za trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja svaki od optuženika iznos od 8.458,74 kune/ 1.122,66 EUR-a., kao i iznos paušalne svote, i to svaki od njih po 3000,00 kuna/ 398,16 EUR-a, a koja je određena obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje optuženika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na oslobađajući dio, i zbog odluke o kazni, u odnosu na osuđujući dio presuda, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u osuđujućem dijelu na način da optuženom GH, optuženom UH i optuženom TH izrekne strožu kaznu, dok predlaže u odnosu na oslobađajući dio presude da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Žalbu je podnio optuženi GH, po branitelju Predragu Jelaviću, odvjetniku u Splitu, i to u odnosu na osuđujući dio presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji.

2.1.Optuženi ĐH podnio je žalbu po m branitelju Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da viši sud prihvati žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu, podredno da istu preinači po službenoj dužnosti te donese presudu kojom se odbija optužba u odnosu na optuženika.

2.2. Optuženi TH, po branitelju Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, odluke suda o kazni i o imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu u osuđujućem dijelu, odnosno da istu preinači i oslobodi optuženika od optužbe.

3. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi ĆH, po branitelju Damiru Blaževiću, odvjetniku u Splitu, optuženi ŽH, po branitelju Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i partneri, optužena CH, osobno, optuženi TH, po branitelju Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, , optuženi MH, po branitelju Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu i optužena BH, po braniteljici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu te u istima predlažu da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu.

4.Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća koja je zakazana na zahtjev optuženika, nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, niti optuženi GH (sudi mu se u odsutnosti), optužena BH, optuženi ĐH, optuženi TH, optuženi JH, optuženi ĆH, optuženi ŽH, optuženi MH ( uredno obaviješteni ), dok je pristupila optužena CH te branitelji Predrag Jelavić, Leopold Aljinović, Alen Pešušić, Ivan Duplančić, Dražan Crnković, i Ivanka Šamija pa je ista, temeljem članka 475. stavka 3. ZKP/08-22 održana u odsutnosti uredno obaviještenih stranaka.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna i to u odnosu na oslobađajući dio presude. Žalba optuženog GH je osnovana, dok su žalbe na optuženog ĐH i TH bespredmetne.

U odnosu na osuđujući dio presude:

7. U pravu je optuženi GH kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08- 22. jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, a u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ista ne može ispitati.

7.1. Naime, kada se u izreci pobijane presude pod točkom 1. osuđujućeg dijela, u činjeničnom opisu navodi da je "optuženi ĐH, kao predsjednik Uprave društva Salonit d.d. Vranjic, u nakani da trgovačkom društvu Fizos pribavi protupravnu imovinsku korist i u cilju da se optuženi GH neosnovano okoristi, …a radi nastavka poslovanja društva Salonit d.d…", "sve na nagovor optuženog GH, a na traženje ZH, direktora i vlasnika društva Fizos d.o.o.", ispravno žalitelj ističe da je takav činjenični opis u kojem se navode tri razloga zbog kojih je optuženi ĐH postupao na poticaj optuženog GH, potpuno nerazumljiv. Iz takvog činjeničnog opisa nije jasno u kojem cilju je postupao optuženi ĐH kao i u odnosu na koji motiv bi se trebala utvrđivati krivnja optuženika (je li optuženi ĐH postupao u cilju da pribavi protupravnu imovinsku korist društvu Fizos, u cilju da se optuženi GH okoristi ili je radnje opisane u činjeničnom opisu poduzimao radi nastavka poslovanja društva Salonit d.d.)

7.2. Nadalje, u pravu je žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude uopće nije naveo na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrdio da je optuženi ĐH radnje opisane u činjeničnom opisu izreke presude poduzeo na nagovor optuženog GH. Sama okolnost da bi optuženi GH, u inkriminirano vrijeme bio većinski vlasnik dionica trgovačkog društva Salonit d.d., nije dovoljna da bi se na temelju toga donio zaključak o tome da je optuženi GH potaknuo optuženog ĐH da poduzima radnje opisane u činjeničnom opisu. Naime, poticanje je namjerno izazivanje odluke o počinjenju kaznenog djela kod druge osobe, koje je onda ta druga osoba i ostvarila. Poticatelj mora kod druge osobe svojim djelovanjem stvoriti ili učvrstiti odluku o počinjenju određenog kaznenog djela, bilo molbom, savjetom, obećanjem neke koristi i slično. No prvostupanjski sud u obrazloženju presude o tome ne govori ništa.

7.3. Također, u obrazloženju presude uopće se ne navodi na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je postojao dogovor između ZH, i optuženog GH da zarađenu dobit u iznosu od 826.500,00 kuna/109.695,40 eura prisvoje za svoje osobne potrebe i to svaki u polovici iznosa. Nije jasno iz čega proizlazi takav zaključak suda, jesu li o tome iskazivali svjedoci, postoji li materijalna dokumentacija iz koje bi ta činjenica proizlazila ili takav zaključak suda proizlazi iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Budući su izostali razlozi o odlučnim činjenicama presuda se u tom dijelu ne može ispitati.

7.4. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22, ostvarena je i u odnosu na točku 2. osuđujućeg dijela presude. Naime, u pravu je žalitelj kada navodi da i u odnosu na ovu točku u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud u obrazloženju pod 39.1. navodi kako je u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi za društvo Fizos d.o.o., optuženi GH, zatražio od optuženog TH da u poslovnim knjigama društva Fizos d.o.o. prikaže manju dobit tog društva za 2003. uvećavajući rashode na ime nepostojećeg duga društva Strabag d.o.o. Zagreb. U daljnjem dijelu obrazloženja vezanog za točku 2. sud samo paušalno navodi kako je prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka Grubišića, te pregledom cjelokupne materijalne dokumentacije u spisu utvrdio da su optuženi GH i optuženi TH u namjeri da oštete proračun Republike Hrvatske, postupili na način opisan pod točkom 2.

7.4.1. Takvo obrazloženje presude je paušalno, općenito, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se ne može ispitati. Samo navođenje suda da je to utvrđeno pregledom cjelokupne dokumentacije u spisu nije nikako dostatno za zaključak da su optuženici počinili kazneno djelo na način opisan u izreci presude. Naime, sud je u obrazloženju presude dužan navesti konkretnu dokumentaciju iz koje proizlazi da su optuženici postupali na opisani način, u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo Fizos d.o.o., a na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske, te dovesti u međusobnu vezu i sve druge dokaze na temelju kojih je došao do takvog zaključka.

7.4.2. Također, kao ni pod točkom 1., obrazloženje presude ne sadrži razloge na osnovu kojih je sud zaključio da bi optuženi GH zatražio od optuženog TH da postupi na način opisan u izreci, odnosno da bi ga potaknuo na počinjenje kaznenog djela, koji bi bio njegov motiv za takvo postupanje, a sve obzirom na njegovu ulogu u trgovačkom društvu Salonit d.d., njegov vlasnički udio u istom, kao i njegovu ulogu u trgovačkom društvu Fizos d.o.o., pa kako presuda niti u tom djelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ista se ne može ispitati.

7.4.3. U odnosu na točku 3. izreke osuđujućeg dijela presude sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22 budući je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Naime, pod točkom 3 osuđujućeg dijela presude navodi se: "što je u razdoblju od početka 2004. do 14. listopada 2004., u Solinu, u svojstvu većinskog vlasnika i direktora trgovačkog društva Salonit d.d. Vranjic, od 3. svibnja 2002. do 25. veljače 2004..." Takav činjenični opis, što se tiče vremena počinjenja kaznenog djela je potpuno nejasan i kao takav proturječan sam sebi. Naime nije jasno odnosi li se jedan period na vrijeme počinjenja kaznenog djela, a drugi na razdoblje u kojem je optuženik bio većinski vlasnik i direktor trgovačkog društva Salonit d.d.. Nadalje, ukoliko je to tako, ne podudara se vrijeme inkriminacije sa vremenom u kojem bi optuženik bio većinski vlasnik i direktor u trgovačkom društvu Salonit d.d. Iz navedenih razloga presuda se ni u tom dijelu ne može ispitati.

8. Slijedom navedenog, kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22, prvostupanjska presuda se ne može ispitati, pa je u osuđujućem dijelu Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prihvatio žalbu optuženog GH, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, na temelju članka 479. i 483. stavka 1. ZKP/08-22, presudu ukinuo i u odnosu na optuženog ĐH i optuženog TH koji ne ističu ovaj žalbeni osnov, te vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8.1. Povodom odluke pod točkom I izreke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i žalbe optuženog ĐH i optuženog TH, koje su sadržajno podnesene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu su bespredmetne.

9. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22, na koje im je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti, novu, na zakonu osnovanu odluku. Također, pri donošenju odluke sud prvog stupnja će na temelju materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka te optuženika provjeriti i koja svojstva su u inkriminiranom razdoblju imali optuženici, te sukladno tome donijeti odluku o krivnji za svakog optuženika, koju će valjano, na temelju svih raspoloživih dokaza i obrazložiti.

U odnosu na točku 1 oslobađajućeg dijela presude:

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-22., i to u odnosu na točku 1. oslobađajućeg djela presude budući je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a razlozi o odlučnim činjenicama su nerazumljivi i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, u obrazloženju, vezano za točku 1. oslobađajućeg djela, sud obrazlaže tri razloga zbog kojih oslobađa iste od optužbe. Tako navodi kao razlog presuđenu stvar, jer da je pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem K-405/2016, protiv optuženih JH, GH i ĐH pravomoćno okončan kazneni postupak zbog istog činjeničnog opisa, no da se radi o ranije inkriminiranom razdoblju, zatim iz razloga jer nije utvrđeno da je nastupila šteta za trgovačka društva Salonit d.d. i Novi Salonit d.o.o, zbog čega nedostaje bitno obilježje kaznenog djela iz članka 246. KZ/11., te kao treći razlog navodi da nije ostvaren pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. i 2. KZ/97. i članka 246. KZ/11., zbog čega nema kaznenog djela. Ovakvo obrazloženje suda prvog stupnja je u potpunosti nerazumljivo i u znatnoj mjeri proturječno pa se presuda u točki 1. ne može ispitati.

10.1. U ponovljenom postupku, sud će ukloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno provesti sve dokaze, nakon čega će donijeti novu odluku koju valjano i jasno obrazložiti.

11. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik da je za sada činjenično stanje u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 2., 3., 5., 6., 7., 10., i 11. oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude, pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, s pravom državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio dokaze koji idu u prilog optuženika, bez da je istovremeno pravilno cijenio sve personalne i materijalne dokaze koje je proveo tijekom dokaznog postupka.

11.1. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, da bi se pravilno i u potpunosti utvrdilo činjenično stanje, prvostupanjski sud mora detaljno ocijeniti iskaze ispitanih svjedoka DH, IH, FH, ČH, RH, EH, te ta saznanja dovesti u vezu s materijalnom dokumentacijom u spisu, posebno zaključenim ugovorima i anexima ugovora, jesu li sva potraživanja između trgovačkih društava bila osigurana adekvatnim instrumentima plaćanja, i ako jesu kojim (u odnosu na točku 1., 2. i 3.), zatim dovesti vrijeme zaključenja Ugovora o generalnom ekskluzivnom zastupanju sa svojstvom optuženog TH u trgovačkom društvu Fizos d.o.o. u vrijeme zaključenja ugovora, utvrditi jesu li ugovori provedeni u poslovnim knjigama trgovačkog društva Salonit d.d.( vezano za točke 5. i 7), je li za Ugovor o ustupu poslovnih udjela, zaključenog između trgovačkih društava Salonit d.d. (ustupitelj) i Kamicon d.o.o., Trgovina Gradnja d.o.o. i Bascon d.o.o. (stjecatelji), postojala suglasnost Nadzornog odbora (u odnosu na točku 6.), jesu li ugovori zaključeni između trgovačkog društva Salonit i trgovačkog društva Katran – Novi abrazivi - Kazis grupa d.o.o., provedeni u poslovnim knjigama, je li došlo do pružanja bilo kakvih usluga između ta dva trgovačka društva ( u odnosu na točku 10), kolika je bila vrijednost dionica trgovačkog društva Timal d.d. u vrijeme zaključenja dva Ugovora u kupoprodaji dionica, jesu li isti zavedeni u knjizi protokola i glavnoj knjizi trgovačkog društva Salonit d.d. (u odnosu na točku 11).

11.2. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja, svoju oslobađajuću odluku, u najvećem dijelu temelji na provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Ivici Filipoviću , u kojem, kako to osnovano ističe u žalbi državni odvjetnik, nije od strane vještaka analizirana sva relevantna dokumentacija koja se nalazi u spisu ( koju je sud pročitao tijekom dokaznog postupka), a ista nije cijenjena niti analizirana niti od strane prvostupanjskog suda prilikom donošenja prvostupanjske presude zbog čega je činjenično stanje i nepotpuno utvrđeno.

12. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prihvatio je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i ukinuo prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu u odnosu na točke 2, 3, 5, 6, 7, 10 i 11, dok je u odnosu na točku 1 oslobađajućeg dijela presude istu ukinuo po službenoj dužnosti, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

13. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti uočene nedostatke, izvesti sve već izvedene dokaze, time da će ponovno pozvati na raspravu financijsko knjigovodstvenog vještaka, istog ispitati na sve okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem, analizirati iskaze svih ispitanih svjedoka, obrane optuženika, te iste dovesti u vezu s materijalnom dokumentacijom u spisu kao i nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. stavak 4. i 5. ZKP/08-22

14. Slijedom navedenog trebalo je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-22 riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović