Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2182/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Željka Lisec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri iz Zagreba, protiv tuženice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Bilbija, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9204/2023-61 od 20. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9204/2023-61 od 20. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod točkom I. odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženici platiti Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iznos od 1.485,07 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2010. pa do isplate kao i ovršni trošak u iznosu od 215,01 eura / 1.620,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2011. pa do isplate.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi troškove postupka tuženici u iznosu od 1.625,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 20. veljače 2024. do isplate.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.739,45 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura i pristojbe na žalbu.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.485,07 eura u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama, a tuženica je potpisom mjenice, koja je izdana kao sredstvo osiguranja kredita sklopljenog sa tužiteljem, preuzela mjeničnu obvezu prema Privrednoj banci Zagreb d.d.

7. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića utvrdio da potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu, na dan zadnje evidentirane uplate, 15. listopada 2010. iznosi 2.510,57 eura, te se odnosi na 1.025,50 eura dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata i 1.485,07 eura dospjelog nenaplaćenog glavnog duga time da se na iznos glavnog duga od 1.485,07 eura obračunavaju daljnje zatezne kamate počevši od 16. listopada 2010. do isplate.

8. Tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2016. preinačio zahtjev temeljem Izjave o prijenosu potraživanja od 15. listopada 2015. i dogovora sa Odvjetničkim društvom Leko i partneri pa tvrdeći da je došlo do prijenosa predmetne tražbine prema tuženici na novog vjerovnika konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da tuženica utuženi iznos plati Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. s tim da raniji vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d., zadržava svoju procesno pravnu legitimaciju u ovom postupku, dok je na Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18 prešla materijalno pravna legitimacija.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj temeljem Izjave o prijenosu potraživanja (list 160 spisa) prenio predmetnu tražbinu o kojoj teče parnica na Odvjetničko društvu Leko i partneri d.o.o., a iz koje je razvidno da PBZ d.d. izričito dopušta da stjecatelj stupi na mjesto PBZ d.d. u navedenim postupcima prisilne naplate, među kojima je naveden i predmetni postupak i da se na stjecatelja prenose sva prava koja je stekao u gore navedenim postupcima i daje neopozivu suglasnost da stjecatelj poduzme odgovarajuće radnje radi stupanja na njegovo mjesto i u njegova prava.

10. Prema odredbi članka 195. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke (stavak 2.).

11. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama toga otuđenja. Tako, u procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprečava da se ta se parnica među istim strankama i dovrši. Međutim, otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, odredbe članka 195. stavka 1. i 2. ZPP-a ne oduzimaju materijalnopravni učinak pravnom poslu na temelju kojeg je u tijeku parnice izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica. Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave (broj Rev-x 12/2017-2 od 8. ožujka 2023.).

12. Dakle, navedena zakonska odredba, prema kojoj otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ima samo procesnopravni učinak, jer time što je tužitelj otuđio stvar ili pravo koje je predmetom spora, nije izgubio položaj parnične stranke, pa može dovršiti započetu parnicu. Stjecatelj može, u navedenim okolnostima, stupiti u parnicu umjesto tužitelja ako se sa tim suglase tužitelj i tuženik (članak 195. stavak 2. ZPP-a), ali u tom slučaju tužitelj dragovoljno ustupa svoju procesnu poziciju stjecatelju uz suglasnost druge parnične stranke.

13. Kako se tuženica na raspravi održanoj 28. studenog 2023. protivila preinaci, odnosno nije pristala da bi u parnicu umjesto tužitelja stupio novi vjerovnik, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 195. stavka 2. ZPP-a.

14. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj ustupio predmetnu tražbinu o kojoj teče parnica Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. i zadržao svoju procesnu pravnu legitimaciju, no ustupom tražbine tužitelj je izgubio svoju dosadašnju aktivnu materijalno pravnu poziciju jer je svoje pravo na ostvarenje tražbine po ugovoru o kreditu prema tuženici prenio na treću osobu, pa stoga ne može više taj iznos potraživati od tuženice. Naime, kako je tužitelj tražbinu koju je imao prema tuženiku proizašlu iz Ugovora o kreditu cedirao na Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. od toga trenutka je vjerovnik predmetne tražbine Odvjetničko društvo Leko i partneri d.o.o. koje je jedino, zbog izvršene cesije, od tada ovlašteno zahtijevati ispunjenje tražbine, pa budući da tužitelj više nije vjerovnik tražbine, s obzirom na izvršenu cesiju, on više nije ovlašten ni disponirati predmetnom tražbinom pa tako niti određivati osobu kojoj se tražbina može ispuniti. Osobu kojoj se tražbina može ispuniti u smislu odredbe članka 164. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) može određivati samo vjerovnik, a u konkretnom slučaju, s obzirom na izvršenu cesiju, tužitelj to više nije, tako da nakon izvršene cesije on više ne može određivati osobu kojoj se tražbina može ispuniti, zbog čega tužitelj nije ovlašten određivati da se tražbina ispuni stjecatelju, odnosno Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. jer tužitelj za to više, neovisno o tome što i nadalje ima procesnopravnu legitimaciju, nema i potrebnu materijalno pravnu legitimaciju, da bi uspio u ovom sporu (Rev 268/2023). Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Slijedom navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka te pravilno dosudio tuženici troškove postupka u iznosu od 1.625,00 eura, za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža