Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-784/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice LR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Josipu Toliću, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenice RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku iz Zadra, radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe DR RR protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-558/2022-41 od 19. siječnja 2024. godine, dana 10. svibnja 2024. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba treće osobe DR kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-558/2022-41 od 19. siječnja 2024. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se kao neosnovan prijedlog treće osobe DR za odgodu ovrhe na etažnoj jedinici E-3 ,stanu S 3 ,površine 33,70 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. broj 689, upisane u zk-a ul.1686 k. o. [katastarska općina]-[adresa]."
2. Protiv ovog rješenja žali se treća osoba, i to kako bi proizlazilo iz sadržaja žalbe, iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
Nadalje je za reći je da su tijekom ovog postupka ovršenica i treća osoba saslušane kao stranke te da je ovršenica u iskazu navela ( ls.113-115) da se kuća u kojoj živi na adresi u [adresa], sastoji od stana u prizemlju koji nitko ne koristi, stana na prvom katu u kojemu živi ona, stana drugom na drugom katu i stana iznad garaže u kojemu živi njezina kći DR sa sinom.
Treća osoba je pak u stranačkom iskazu navela u bitnom da želi biti neovisna i samostalna te da sa roditeljima ,odnosno sa majkom ne živi od svoje 17 ili 18 godine. Predmetni apartman da je sagrađen iznad garaže još unazad 15-ak godina za života oca i da je upravo bio namijenjen njoj za stanovanje. U kući da ima tri stana, jedan u prizemlju, te još jedan na prvom i drugom katu, međutim da je za nju stan u suterenu nepodoban za stanovanje jer je ukopan u zemlju , a ostali stanovi u kući da su za nju i dijete preveliki i da ne bi mogla plaćati troškove grijanja .
Članom 67. st. 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 –dalje OZ-a) je određeno da će sud, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.
Sud ocjenjuje da treća osoba nije učinila vjerojatnim svoje pravo u odnosu na stan u odnosu na koji je određena ovrha , a s obzirom da je u stranačkom iskazu navela da je isti sagrađen kada je imala 17 ili 18 godine ,a čak i da je isti izgrađen sredstvima od njezine imovine to je trebala istaknuti u ostavinskom postupku iza pok. oca te tražiti izdvajanje iz njegove imovine. Da to nije učinila proizlazi iz zk-a izvatka prema kojemu je vlasnica predmetne etažne jedinica u kući njezina majka-ovdje ovršenica.
Konačno, treća osoba nije dokazala niti učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu koju bi pretrpjela provedbom ovrhe, a s obzirom da ,prema mišljenju suda, predmetni stan želi zadržati do okončanja parnice, zbog svog komoditeta da bi bila samostalna i neovisna i da ne bi živjela u domaćinstvu sa majkom. Konačno u odnosu na stan u prizemlju koji nitko ne koristi, prema iskazu ovršenice, nije dostavila nikakav dokaz da bi bio nepodoban za život. Zbog prednjeg treća osoba ne samo što nije dokazala sudu nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete nije niti dokazala da bi ostala bez doma s obzirom da u kući ima još dva stana u kojima može živjeti.
Slijedom navedenog, kao nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz naprijed citiranih odredba OZ-a, valjalo je prijedlog za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan, kao izreci ovog rješenja."
6. Sukladno odredbi čl. 67. st. 1. OZ, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, i uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60).
7. Ako bi se i prihvatilo da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava na nekretnini koja je predmet ovrhe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
8. Naime, a kako to proizlazi iz stanja spisa ovršenica koja je majka treće osobe, osim nekretnine koja je predmet ovrhe u zemljišnim knjigama je upisana još kao i vlasnica etažne jedinice (E-1) – stan S1, površine 55,40 m2 i (E-2) – stan S2, površine 80,93 m2 s tim da i sama ovršenica u svom iskazu tvrdi da ona u posjedu drži a i stanuje u stanu etažna jedinica S4 – stan 4, stan na drugom katu neto površine 82,83 m2 a na kojem je kao vlasnica upisana ovrhovoditeljica.
9. Dakle, ovršenica koristi čitavu stambenu zgradu, a po njezinoj dozvoli u stanu koji je predmet ovrhe stanuje treća osoba sa svojim maloljetnim djetetom, pri čemu iz stanja spisa, i to saslušanja treće osobe i ovršenice ne proizlazi da ovršenica ne bi dozvoljavala trećoj osobi da koristi i druge etažne jedinice (to su etažne jedinice E-1 i E-2).
10. Iz saslušanja treće osobe proizlazi a glede tih ostalih stanova koji su slobodni za stanovanje da je stan u suterenu nepodoban za stanovanje tijekom cijele godine obzirom da je ukopan u zemlju, a ostali stanovi u kući su za nju i dijete preveliki te ne bi bila u mogućnosti plaćati troškove grijanja i teže bi ga održavala od stana gdje se nalazi trenutno s djetetom.
11. Pa već ako se sagleda ovakav iskaz treće osobe jedino je za zaključiti da u ovom slučaju pravo ovrhovoditeljice da namiri svoju tražbinu prodajom nekretnine koja predstavlja dom treće osobe preteže nad pravom treće osobe jer u situaciji kada se treća osoba može u istoj stambenoj zgradi preseliti u drugi stan razlozi koje je istakla a zbog kojih to ne čini nisu oni razlozi koji bi se mogli podvesti pod nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koju bi trpjela provedbom ovrhe pa je stoga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 10. svibnja 2024. godine
Sudac:
Marijan Vugić
