Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-101/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica i majka GZ, a nju punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, radi povećanja iznosa uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-337/22-21 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-337/22-21 od 22. studenoga 2023 pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je uzdržavanje određeno odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-257/15 od 21. travanj 2016. u iznosu od 159,27 eur-a izmijenjeno na način da je tuženik, počevši od 4. listopada 2022. na dalje, mjesečno dužan plaćati uzdržavanja preko iznosa od 265,45 eur-a do iznosa od 530,00 eur-a s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkama II. i III. izreke u cijelosti i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavljeno je da se o trošku nastalom tuženiku podnošenjem žalbe i tužiteljici podnošenjem odgovora na žalbu odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom izmijenjen je iznos uzdržavanja koji je tuženik za uzdržavanje maloljetne tužiteljice dužan plaćati prema presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-257/15 od 21. travanj 2016., na način da je umjesto dosadašnji 159,27 eur-a tuženik, počevši od 4. listopada 2022. na dalje, dužan plaćati uzdržavanja u iznosu od 530,00 eur-a mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na način kako je navedeno u izreci te presude (točka I. a i I. b izreke), naloženo je tuženiku da s osnova razlike između plaćenih mjesečnih iznosa i sada određenog mjesečnog iznosa uzdržavanja za period od 4. travnja 2022. do 22. studenoga 2023. plati 4.008,90 eur-a (30.205,66 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od ukupno navedenog na način kako je to pobliže određeno izrekom te presude (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 497,70 eur-a (3.749,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom I. izreke kojim je uzdržavanje određeno u iznosu većem od 265,45 eur mjesečno te pod točkama II. i III. izreke u cijelosti, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP), žali se tuženik. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe i da mu prizna troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu te traži trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužiteljice za izmjenu odluke o uzdržavanju, koje je određeno presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-257/15 od 21. travnja 2016. u iznosu od 159,27 eur-a na način da se od 4. listopada 2022. dok za to budu postojale potrebe odredi uzdržavanje u iznosu od 530,00 eur-a s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev prihvatio pozivom na čl. 307., čl. 310., čl. 311. i čl. 317. Obiteljskog zakona (Nar. nov. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) u bitnome obrazlažući:

-da je maloljetna tužiteljica rođena **.**.2021. i da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju imala tri godine i devet mjeseci, a da je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu imala deset godina i tri mjeseca (starija je 7 godina), da je učenica 4. razreda osnovne škole te da je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke učenica 5. razreda i da ima navršenih 11 godina,

-da iz razlike u starosti maloljetne tužiteljice proizlazi da su se njezine potrebe promijenila jer su troškovi potrebni za njezinu prehranu, odjeću, obuću, školovanje, higijenska potrepštine i druge potrebe (odlazak u kino, kazalište, na rođendane) i odbojku kao izvanškolsku aktivnost, porasli,

-da je u međuvremenu i tuženik zasnovao novu obitelj, da ima još jedno dijete, kćer F, rođenu **.**.2017. te ima obvezu uzdržavanja još jednog dijete,

-da je tuženik zaposlen i da je prosječno, u periodu od listopada 2022. do 30. rujna 2023. ostvario mjesečne prihode u visini od 2.889,01 eur-a, da živi zajedno s novom obitelji u stanu koji je u vlasništvu roditelja njegove izvanbračne partnerice i da je njegova izvanbračna supruga zaposlena,

-da mjesečne potrebe maloljetne FZ iznose 1.060,00 eur-a od čega bi tužitelj mjesečno morao, jer da to može, doprinositi za njezino uzdržavanje iznos od 530,00 eura-a mjesečno, uz što smatra da maloljetna tužiteljica ima pravo slijediti društveni standarda oca s kojim ne stanuje i da tuženik, koji je dobrog zdravlja, u naponu životne i radne snage, školovani informatičar ima mogućnost ostvariti dodatnu zaradu.

7. Osnovano navodima žalbe tuženik upire da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati jer da nije jasno kako je i zašto sud utvrdio da potrebe tužiteljice mjesečno iznose 1.060,00 eur-a, ali i jer sud nije u cijelosti sagledao mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja.

7. a Naime, ovaj sud slaže se da su troškovi uzdržavanja djeteta starog 11 godina i djeteta koje je u vrijeme donošenja ranije odluke imalo nešto manje od četiri godine različite, jer je za dijete starosti 11 godina svakako potreban već iznos izdržavanja. Međutim, nije jasno što ih čini gotovo tri puta većim nego u trenutku donošenja prethodne odluke, osobito jer se ne radi o djetetu za koje itko tvrdi da ima neke posebne potrebe koje dodatno utječu na iznos uzdržavanja. U tom smislu sud zanemaruje što o djetetu i njezinim potrebama iskazuje majka s kojom dijete živi i ne daje razloge zbog čega iz tih navoda majke zaključuje da potrebe maloljetne tužiteljice mjesečno iznose 1060,00 eur-a.

8. Ovaj sud slaže se sa shvaćanjem suda prvoga stupnja da dijete treba slijediti životni standard roditelja s kojim ne živi, naravno kada se radi o roditelju koji živi bolje u odnosu na dijete. Međutim, u konkretnom slučaju uopće nije obrazloženo u kojem je smislu životni standard tuženika takav da bi opravdavao izmjenu uzdržavanja u iznosu koji je sud odredio, odnosno da je standard maloljetne tužiteljice lošiji od životnog standarda njezina otac kao obveznik plaćanja uzdržavanja.

9. Nadalje, nesporno je tuženik u periodu koji je sud uzeo kao relevantan (točka 46 obrazloženja) prosječno mjesečno zarađivao 2.889,01 eur. No, tuženik je iskazao, što tužiteljica nje osporila (u tom je smislu dostavio i dokaze koje sud nije razmotrio) da njegova primanja nisu uvijek tolika, već da zavisi radi li na terenu i u inozemstvu ili pak samo u Hrvatskoj, jer ako radi u Hrvatskoj da njegova plaća iznosi 800,00 eur- a mjesečno. U koliko je točno da plaća tuženika kada je u Republici Hrvatskoj iznosi 800,00 eura-a, o čemu sud ne daje razloge, tada se opravdano u takvoj situaciji problematizira na koji način tuženik kao obveznik plaćanja, uz obvezu uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta može doprinositi mjesečno 530,00 eur samo za uzdržavanje tužiteljice. Sud je bio dužan ispitati istinitost ovih navoda tuženika i bio je dužan obrazložiti zašto, unatoč tome, posebno kraj činjenice da tuženik ima još jedno maloljetno dijete, ima mogućnost plaćati uzdržavanje u navedenom, povećanom iznosu samo za tužiteljicu, a da time zadrži razuman standarda za sebe i novu obitelj.

10. Slijedom rečenog, iako je nesporno došlo do promjena glede potrebe uzdržavanja na strani tužiteljice za sada je ostalo nedovoljno razjašnjeno kolike su stvarno njezine potrebe, a s obzirom na novonastale okolnosti na strani tuženika i činjenicu da je njegova plaća varijabilna, nedovoljno je razmotreno i ispitano u kojem dijelu, preko nespornog iznosa tuženik zapravo još može doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice.

11. Zbog navedenog je odluka sadržana pod točkama I. a i I. b izreke ukinuta na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a, a kako za sada nije poznat konačan iznos uzdržavanja koje će tužitelj biti dužan plaćati, to je ukinuta i odluka pod točkom II. izreke te će se iznosi koje je tužitelj plaćao u periodu od travnja 2022. do studenoga 2023. uzeti u obzir kod konačne odluke.

12. S obzirom na navedeno ukinuta je i odluka o troškovima sadržana u pobijanoj presudi, jer odluka o tom dijelu zahtjeva zavisi od konačnog ishoda ovog postupka (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević