Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4889/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. R. i L. K. , u S., protiv tuženice N. V., OIB: …, iz P., zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici iz Odvjetničkog ureda D. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Petrinji poslovni broj P-528/2021-28 od 13. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženice N. V. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Petrinji poslovni broj P-528/2021-28 od 13. studenog 2023.

II. Odbija se tužitelj M. V. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I Utvrđuje se da je tužitelj M. V. vlasnik motornog vozila – osobnog automobila marke Suzuki SX4 1.4GL/4WD, godina proizvodnje 2019, broj šasije TSMJYBA2S00691693, reg. oznake SK777IJ, a što je tuženica N. V. dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik gore navedenog vozila u svim službenim evidencijama.

II Nalaže se tuženici N. V. da tužitelju M. V. preda u posjed motorno vozilo – osobni automobil marke Suzuki SX4 1.4GL/4WD, godina proizvodnje 2019, broj šasije TSMJYBA2S00691693, reg. oznake SK777IJ, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici N. V. da tužitelju M. V. na ime naknade za korištenje vozila iz točke I ove presude u razdoblju od 5. listopada 2021. do 5. studenog 2022. plati iznos od 5.752,42 eura/43.338,75 kuna¹ s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.1.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.2.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.3.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.4.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.5.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.6.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.7.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.8.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.9.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 442,49 eur / 3.333,75 kn od 5.11.2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženici N. V. da tužitelju M. V. plaća na ime naknade za korištenje vozila iz točke I presude iznos od 442,49 eura/3.333,75 kuna mjesečno počevši od 5. studenog 2022. pa sve do predaje vozila u posjed tužitelju i to 5.-og u mjesecu za prethodni mjesec, a u slučaju zakašnjenja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

V Nalaže se tuženici N. V. da tužitelju M. V. naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 4.129,42 eura/31.113,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijanu presudu ukinuti uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da se presuda može ispitati, jasna je i razumljiva te sukladna činjenicama i dokazima provedenim u ovom postupku, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP koju ističe tuženica u žalbi.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, koje je proveo poštujući načelo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik vozila marke Suzuki SX4 1.4 GL/4WD proizvedenog 2019. godine jer ga je stekao sredstvima koja predstavljaju njegovu vlastitu imovinu, prodajom stana stečenog na temelju Ugovora o darovanju nekretnine dana 31. ožujka 2009. od Republike Hrvatske – ministarstva kao darovatelja. Budući da je nakon prestanka faktične životne zajednice između stranaka automobil ostao u posjedu tuženice, a posjed je tuženik zatražio 5. listopada 2021., uz utvrđenje vlasništva motornog vozila traži predaju vozila u posjed kao i isplatu naknade koristi koju tuženica ima od posjedovanja vozila počam od 5. listopada 2021. od kada je tuženica nepošteni posjednik vozila pa sve do predaje u posjed, u mjesečnoj svoti od 442,49 Eur.

8. Prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje vlasništva vozila jer je tužitelj dokazao, iskazima nepristranih svjedoka, kako je automobil njegova vlastita imovina stečena sredstvima od prodaje darovanog mu stana u P. kao njegove vlastite imovine dok tuženica nije dokazala da je ona kupila taj automobil svojim sredstvima budući da iskaz svjedoka, oca tuženice, ocjenjuje nevjerodostojnim.

9. U odnosu na zahtjev predaju vozila i za isplatu naknade za korištenje automobila prvostupanjski sud odlučuje primjenom odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/03., 79/06., 141/06., 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14.-dalje u tekstu: ZVDSP) ocjenjujući kako je posjed tuženice nepošten od dana kada joj je tužitelj dostavio zahtjev za predaju automobila (5. listopada 2021.) što je ona izrijekom odbila a visina naknade je potom utvrđena prometnim vještačenjem kojim je utvrđeno stanje vozila, njegovo korištenje a prema podacima o dugoročnom najmu automobila poput spornog automobila, od kojih podataka su odbijeni troškovi tehničkog pregleda, registracije i sve pristojbe koje se plaćaju, troškovi obveznog i kasko osiguranja i troškovi redovnog održavanja i servisiranja vozila.

10. Između stranaka nije sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stečen predmetni automobil kao niti da je tužitelj na temelju Ugovora o darovanju nekretnine kao daroprimatelj stekao dvosobni stan u prizemlju zgrade u P., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, pomoćne prostorije i terase, površine 65,16 m2 i ostave, od darovateljice Republike Hrvatske kao i da je taj stan prodao 22. svibnja 2019. za 43.000,00 Eur te da je predmetni automobil kupljen 27. svibnja 2019. za 156.853,46 kuna, na ime tuženice.

11. Odredbom čl. 253. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, 103/15 – dalje: OBZ/03) koji je važio u vrijeme stjecanja stana tužitelja, je propisano kako je vlastita imovina ona, koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnim temelju različitom od onoga iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanje i darovanje i slično) zbog čega je označeni stan vlastita imovina tužitelja.

12. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj stan nesporno prodao 22. svibnja 2019. te 27. svibnja 2019. kupio predmetni automobil. Već ova činjenica kupnje automobila neposredno nakon prodaje stana upućuje na pravilnu ocjenu provedenih dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu a u odnosu na iskaz tuženice kao i njezinog oca kada tvrdi da je tužitelj stan prodao prije nego što je on posudio novac tuženici i to oko godinu dana prije.

13. Prvostupanjski sud je također valjanom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka zaključio kako je predmetni automobil, iako kupljen na ime tuženice, kupljen vlastitim sredstvima tužitelja a što svjedok S. V. zna iz razgovora sa objema strankama, svjedok V. R. B., zaposlena u dječjem vrtiću gdje je tuženica ravnateljica to zna jer joj je tuženica osobno rekla kako je tužitelj prodao svoj stan i kupio automobil marke Suzuki kojega još uvijek posjeduje tuženica dok svjedok B. B. potvrđuje da je od prodaje stana tužitelj kupio automobil, kao i svjedok P. B..

14. Stoga je pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako predmetni automobil predstavlja vlastitu imovinu tužitelja u smislu odredbe čl. 39. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj, 5/15, 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: OBZ) jer je stečen na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ObZ odnosno, nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti potječe iz te imovine te je sukladno odredbi čl. 115. st. 1. ZVDSP utvrdio tužitelja vlasnikom predmetne pokretnine na temelju zakona.

15. Budući da predmetni automobil glasi na ime tuženice i nalazi se u njezinom posjedu i koji posjed tuženica odbija predati tužitelju, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP naložio tuženici predaju stvari tužitelju kao i utvrdio osnovu za zahtjev tužitelja na isplatu naknade svih koristi koje tuženica ima za vrijeme svojeg posjedovanja.

16. Kako se utvrđenje vlasništva vlastite imovine može tražiti neovisno o razvodu braka neosnovani su žalbeni navodi tuženice kada ističe da se presuda ne može ispitati s obzirom da nije izvršen uvid u spis koji se vodio radi razvoda njihovog braka.

17. Daljnji navodi žalbe tuženice odnose se na vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda a zaključak prvostupanjskog suda donijet je na temelju svestrane rasprave svih provedenih dokaza i pravilne ocjene koje dokaze se prihvaća, a koje ne i zašto.

18. Također nije ostvaren niti žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženice sa ročišta održanog 2. listopada 2023. glede podataka od F.-e o blokadi računa tužitelja i podacima od H. o blokadi mirovine tužitelja s obzirom da je tuženica još 11. svibnja 2022. pozvana dostaviti ove podatke što nije učinila iako je na tom ročištu zaključen prethodni postupak (str. 84 spisa). Međutim, s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz svih provedenih dokaza radi se i o dokaznom prijedlogu koji nije odlučan za donošenje odluke u ovom predmetu, te prvostupanjski sud tuženici nije uskratio pravo na pristup sudu a daljnji žalbeni navodi, koji se odnose na tijek prvostupanjskog postupka, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Visina koristi koju je tuženica imala za vrijeme svojega posjedovanja kao nepoštena posjednica utvrđena je vještačenjem izvršenim sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP i na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe niti daljnjih dokaznih prijedloga a ovaj dio prvostupanjske presude tuženica u žalbama izrijekom niti ne osporava kako po osnovi tako ni u visini pa je odluka o isplati naknade ove koristi donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa).

21. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

22. Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.