Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3997/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćniku Ž. P. i L. Z., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženice L. V. iz R. S., B., OIB:…, zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stala služba u Samoboru poslovni broj P-242/2020-27 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stala služba u Samoboru poslovni broj P-242/2020-27 od 2. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

"I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza, kao pravo staze, preko katastarske čestice br. 502/2 vinograd u V., površine 146 čhv, upisane u zk.ul. 2530 k.o. L. u dužni od 19,44 metara, a širini 1,5 metara, ukupne površine 29 m2 na skici lica prijepora-dopuna izrađenoj dana 10. listopada 2011. po vještaku V. R. označene oznakama III-II-S-D-h a u korist katastarskih čestica br. 496/2 vinograd V. u V. površine 177 čhv i br. 502/3 vinograd u V. površine 25 čhv, što je tužena L. V. iz R. S., B., OIB:… dužna priznati i trpjeti upis služnosti na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev a tuženici dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u predmetnom postupku, kao vlasnica nekretnina kčbr. 496/2 i 502/3 upisanih u zk.ul. 4800 k.o. L. traži da sud utvrdi pravo služnosti na nekretnini tuženice kčbr. 502/2 upisane u z.k.ul. 2530 k.o. L., te naloži tuženici trpjeti upis prava služnosti u zemljišne knjige.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 06. listopada 2008. ovjerenog javnog bilježnika I. A. 6. listopada 2008. proizlazi je da B. T.¹ dogovorom među svojom braćom Z. T. i I. T. naslijedio i provodio više od 70 godina osnovanu služnost puta u širini od 1,5 m koji su oni ustupili sa svoje južne strane parcela po cijeloj dužini obje parcele (502/2 i 502/1), te A. K. temeljem tog ugovora dozvolio ishođenje uknjižbe stvarne služnosti na poslužnim nekretninama,

- da tužiteljica tvrdi da njezin pravni prednik B. T.¹ izvršavao sadržaj služnosti i to najmanje od 1965. kada je B. T.¹ kupio nekretnine, a što sud uzima kao istinito jer je među strankama uopće nesporno da je B. T. bio dugogodišnji proizvođač vina i grožđa i to od 1980., a da bi došao do svojih nekretnina redovito je prolazio preko nekretnine tužene kčb.r 502/2, te nekretnine sada u vlasništvu B. T.², označne kao kč.br. 502/1,

- da tužena navodi da je točno da je B. T.¹ od 1980. počeo proizvoditi vino, te nesporno obrađivao vinograd na kč.br. 496/2 i prolazio preko kčbr. 502/1 i kčbr. 502/2 ali da se radilo isključivo o sezonskoj služnosti za potrebe dolaska u vinograd a ne svakodnevnom prolazu, te isključivo o osobnoj služnosti zasnovanoj u korist određene osobe – B. T.¹ a koju služnost su mu (nakon smrti roditelja) dala njegova braća. Također navodi da isti nije mogao dozvoliti služnost preko tuđih parcela (tada njegove braće).

7. U odnosu na navedeno, sud smatra da je logično i životno da je pravni prednik tužiteljice B. T.¹ kroz dugi niz godina izvršavao upravo stvarno pravo služnosti prolaza i to redovitim ponavljanjem prolazaka spornom stazom i to tijekom cijele godine jer se vinograd obrađuje tijekom cijele godine, te je dakle redovito prolazio preko nekretnine sada tužene, a što je unijeto u Ugovor o kupoprodaji kao pravo kojim se služio preko 70 godina. Činjenica da se to njegovo dopuštenje nije moglo provesti u zemljišnoj knjizi po mišljenju prvostupanjskog suda ne utječe na okolnost da je on to pravo koristio te ga ugovorom prenio na tužiteljicu.

7.1. Nadalje prvostupanjski sud ne prihvaća da bi služnost B. T.¹ bila osnovana kao osobna služnost jer se osobne služnosti osnivaju upravo na neku konkretnu osobu i to su pravo plodouživanja, pravo uporabe, pravo stanovanja temeljem odredbe čl. 199. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZV-a) što ovdje nije slučaj.

7.2. Upravo suprotno tome govori činjenica da je B. T.¹ u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 06. listopada 2008. svojim stečenim pravom stvarne služnosti raspolagao za korist nekretnine koju je tužiteljici prodao.

8. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, da se ne radi o osobnoj služnosti u smislu čl. 199. ZV, kako tuženica prigovara u postupku, te nadalje u žalbi, niti o "sezonskoj služnosti" jer činjenica da se nekim putem ne prolazi svakodnevno, ne isključuje pravo tog prolaska izvan sezone radova u vinogradu (koji se provode tijekom cijele godine).

9. Nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da činjenica, da se dopuštenje B. T., od kojeg je tužiteljica stekla nekretninu, nije moglo provesti u zemljišnoj knjizi, ne utječe na okolnost da je isto ugovorom preneseno na tužiteljicu. Pravo služnosti nije stečeno na temelju pravnog posla kada nije upisano u zemljišnim knjigama.

10. Navedena odredba ugovora, po mišljenju ovog suda, ukazuje samo na namjeru prodavatelja kao ovlaštenika služnosti da ukaže na postojanje služnosti i na njegovu volju da to pravo prenese na tužiteljicu, ali je jasno da isti nije mogao dati privolu za upis služnosti u zemljišne knjige, kada niti sam nije bio upisan kao ovlaštenik služnosti u zemljišnim knjigama, radi čega se ne može smatrati da je to pravo ugovorom prenio na tužiteljicu. Ovo neovisno o sadržaju punomoći za sklapanje ugovora od 6. listopada 2008., budući da nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima, pa kada prodavatelj nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao ovlaštenik prava služnosti, nije isto mogao niti prenijeti na tužiteljicu.

10.1. Ugovor od 6. listopada 2008. ima važnost samo u pogledu iskazane volje stranaka, dakle opisa same služnosti, njezinog nastanka i namjere da se služnost prenese, te se jedino tako može tumačiti odredba čl. 4. Ugovora.

11. Tuženica u postupku nije osporila, da je B. T.¹ kao prednik tužiteljice koristio pravo prolaza ali je prigovoreno da je to bilo kao pravo prolaza pješke, da širina prolaza nije bila 1,5 m, te da je kupio nekretninu kčbr. 496/2 1965. godine i do nje hodao zajedničkom nekretninom, tada u vlasništvu njegovih roditelja, a da su mu služnost nakon smrti roditelja i podjele nekretnine dala braća Ivan (čija je slijednica tuženica) i Z. T. koji su mu ustupili jedan metar svoje zemlje i za toliko pomaknuli ograde svojih vinograda, koji usmeni dogovor do predmetnog spora nikada nije bio upitan.

12. Upravo iz navoda same tuženice proizlazi, da je prednik tužiteljice od 1965. godine koristio sporni prolaz u svrhu dolaska do čestice koju je prodao tužiteljici, odnosno da je kčbr. 502/3 naslijedio sredinom 1970-tih godina, do kada se ista nalazila u vlasništvu njegovih roditelja kao jedinstvena parcela, da bi potom bila podijeljena, a da je B. T.¹ koristio sporni prolaz te je nesporno da je služnost izvršavao od 1980. do približno 2005./2006. kada je zbog bolesti postao nesposoban za rad u vinogradu. Radi toga sud na tu okolnost, nije trebao izvoditi daljnje dokaze, kako se neosnovano prigovara u žalbi.

13. U odnosu na prigovore da bi se radilo o osobnoj služnosti, odnosno nepravilnoj služnosti u smislu čl. 189. st. 1. ZV, teret dokaza takve tvrdnje je, prema čl. 189. st. 3. ZV, na tuženici.

13.1. Tuženica u postupku tvrdi da je služnost, odnosno pravo prolaza bilo osnovano isključivo u korist B. T., od strane njegove braće a isto obrazlaže da nije životno logično da bi opteretili svoje nekretnine bez ekonomskog opravdanja jer nitko drugi nije imao potrebu dolaziti do kčbr. 502/3, kao i da tužiteljica ima drugi, prikladniji put. Za tu tvrdnju nisu predloženi dokazi, odnosno, tuženica je od svih predloženih dokaza odustala na ročištu od 5. svibnja 2019.

13.2. Ima li tužiteljica drugi, prikladniji put ili ne do svoje nekretnine, može biti odlučno u eventualnom sporu radi ukidanja prava služnosti, dok isto nije odlučno u situaciji kada se traži utvrđenje postojećeg prava, za koje i iz samih navoda tuženice, proizlazi da postoji dugi niz godina (ali tuženica tvrdi da je osnovano kao osobno).

14. Iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću posl.br. P-4317/2015 od 16. kolovoza 2017. koja je pravomoćna dana 19. siječnja 2019. proizlazi da je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice kojim ista traži da sud utvrdi postojanje prava stvarne služnosti prolaza, kao pravo staze, preko katastarske čestice br. 502/1 kuća br. 20, dvorište i vinograd, ulica …,

Š., površine

1106 m2 ili 308 čhv, upisane u z.k.ul. 5887 k.o. L. u dužini od 44 metra, a širini 1,5 metara, ukupne površine 66 m2, na skici mjesta prijepora-dopuna izrađenoj dana 10. listopada 2011. godine po vještaku V. R. označene oznakama I-III-h-p, a u korist katastarskih čestica br. 496/2 vinograd V. u V., površine 177 čhv i br. 502/3 vinograd u V., površine 25 čhv, što je 1.-tužena T. B. dužna priznati i trpjeti upis prava služnosti na navedenoj nekretnini, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tužiteljice da sud utvrdi postojanje prava stvarne služnosti prolaza, kao pravo staze, preko katastarske čestice br. 502/2 vinograd u V., površine 146 čhv, upisane u z.k.ul. 2530 k.o. L. u dužini od 19,44 metara, a širini 1,5 metara, ukupne površine 29 m2 na skici mjesta prijepora-dopuna izrađenoj dana 10. listopada 2011. godine po vještaku V. R. označene oznakama III-II-S-D-h, a u korist katastarskih čestica br. 496/2 vinograd V. u V., površine 177 čhv i br. 502/3 vinograd u V., površine 25 čhv, što je 2.-tuženik Z. T. dužan priznati i trpjeti upis prava služnosti na navedenoj nekretnini, i to zato jer sud u navedenoj parnici P-4317/2015 nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe da umjesto prvotno II-go tuženika Z. T. stupi L. V..

15. Iz navedenog proizlazi da je već je pravomoćno odlučeno da tužiteljica ima pravo služnosti preko kč.br. 502/1 k.o. L., koja se položajem i veličinom nadovezuje na spornu kč.br. 502/2 k.o. L., te u odnosu na koju je sud već pravomoćno utvrdio da je poslužna nekretnina u odnosu na povlasne kč. br. 496/2 vinograd V. u V. površine 177 čhv i kč. br. 502/3 vinograd u V. površine 25 čhv.

16. Navedena presuda, koja je donesena u sporu između drugih osoba, ne obvezuje ovdje tuženicu u smislu presuđene stvari, ali također predstavlja dokaz o postojanju prava stvarne služnosti utuženog sadržaja na spornom putu jer se čestice kčbr. 502/1, koja je predmet spora u postupku P-4317/2015., i kčbr. 502/2., koja je predmet ovog spora, nastavljaju jedna na drugu na putu od čestice tužiteljice kčbr. 496/2 do puta kčbr. 503/2, sve k.o. L..

17. Odredbom čl. 186. st. 1. ZV propisano je, da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače ima pravo činiti, a stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju V. R., dipl. ing. geod., od 19. svibnja 2022. godine, dopunjenog nalazom od 12. svibnja 2011. godine i skicom mjesta prijepora proizlazi da se do nekretnine tužiteljice može doći s javnoprometnih površina označenih kao k.č.br. 4095 k.o. L., u naravi Ulica Josipa Golubića, označeno crvenom strelicom, te s k.č.br. 503/2 k.o. L., u naravi put. Prilaz sa k.č.br. 4095 k.o. L. da se može vršiti sa sjeveroistočne strane od nekretnina tužiteljice, i to preko k.č.br. 496/1 k.o. L. opterećene pravom stvarne služnosti u širini od 4 metra uz sjeverozapadnu granicu za korist nekretnine tužiteljice katastarske oznake čestice br. 496/3 k.o. L. preko koje se dalje dolazi do predmetnih nekretnina tužiteljice.

Prilaz sa k.č.br. 503/2 k.o. L. može vršiti sa sjeverozapadne strane, i to preko kčbr. 502/1 i sporne 502/2 u vlasništvu tužene, stazom uz jugoistočnu granicu tih nekretnina koja se pruža između postojeće žičane ograde na željeznim stupovima i granice predmetnih nekretnina tuženika s k.č.br. 503/1 k.o. L. kako je ona utvrđena na terenu prema pokazivanju stranaka i nađenim međašnim znacima (kamen, kolac, štap).

18.1. Prema zaključcima geodetskog vještaka, sporna površina iznosi ukupno 95 m2 i prostire se u dužini od 63,44 m i širini od 1,50 m, pri čemu sporna površina na predmetnoj nekretnini tužene iznosi 29 m2 i prostire se u dužini od 19,44 m (na skici mjesta prijepora označena crvenim točkicama i plavom strelicom).

19. Na temelju navedenih dokaza, koje je pravilno ocijenio, sud je utvrdio da je tužiteljica sama i po pravom predniku koristila dio nekretnine prethodno označene u nalazu i mišljenju vještaka radi dolaska do svojih gospodarskih nekretnina, dugi niz godina, svakako više od dvadeset godina.

20. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 229. ZV, prema kojoj se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tomu protivio, kada je utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti prolaza kao pravo staze, kako je odlučeno prvostupanjskom presudom. Također je najmanje 20 godina potrebno za prestanak prava stvarne služnosti, tj. ako se ona uopće ne koristi kroz to razdoblje, sukladno čl. 241. citiranog zakona.

21. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude, a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. Tuženica u žalbi u bitnom preocjenjuje provedene dokaze, osporavajući na taj način činjenična utvrđenja suda, koja su valjano obrazložena i utemeljena na procesnoj građi. Iz navedenog ne proizlazi da bi služnost bila osnovana kao osobna, jer tuženica navedeno ničim nije dokazala.

23. Radi navedenoga je, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagrebu, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.