Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-362/2022-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. G. K., OIB …; 2. D. K., OIB …, i 3. S. K. P., OIB …, svi iz R. koje zastupaju punomoćnici odvjetnici OD Č. d.o.o. P., protiv tuženika Grada R., OIB …, kojeg po punomoći gradonačelnika zastupa L. Š., odvjetnik u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. S., OIB …, iz R., V., koju zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1082/2017-54 od 4. ožujka 2020. godine, u sjednici održanoj 14. svibnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1082/2017-54 od 4. ožujka 2020. godine na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji G. K. i M. K. dosjelošću stekli pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. R., oznake k.č. br. … vrt, i to dijela ukupne površine 111 m2, koji u skici izmjere nalaza i mišljenja vještaka O. B. br. … od 18. prosinca 2018. koja je skica sastavni dio ove presude označen žutom bojom i oznakom „A“ te omeđen detaljnim točkama T8-T4-T5-T6-T7, svaki u ½ dijela, pa se ovlašćuju tužitelji ishoditi upis tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti ove presude, a tuženik je to dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 16.519,59 eura, dok se u preostalom iznosu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, a odbijaju se sa zahtjevom za naknadom parničnog troška i tuženik i umješač.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, u dijelu od po 1/2 svakog, nekretnine oznake … vrt, Z.U…. k.o. R., i to dijela ukupne površine 111 m2, koji u skici izmjere nalaza i mišljenja vještaka O. B. br. … od 18. prosinca 2018. koja je skica sastavni dio ove presude označen žutom bojom i oznakom „A“ te omeđen detaljnim točkama T8-T4-T5-T6-T7, i ovlaštenjem na upis toga prava u zemljišnu knjigu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška dok je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 62.146,30 kuna, a umješaču u iznosu od 31.250,00 kuna, dok je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 4.071,58 kuna, a umješač u iznosu od 625,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelji i tuženik.

2.1. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog „svih žalbenih razloga, osobito pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka i to u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe preinači odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka na način da tuženiku dosudi daljnji zahtijevani trošak postupka u iznosu od 4.437,50 kuna, kao i trošak nastao povodom žalbe.

2.3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu presudu, zahtijevajući i naknadu troška za sastav tog podneska.

3. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika bespredmetna.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje stjecanja prava suvlasništva u dijelu od po ½ svakog dosjelošću točno fizički određenog dijela nekretnine oznake … vrt, Z.U…. k.o. R., i to dijela ukupne površine 111 m2, koji u skici izmjere nalaza i mišljenja vještaka O. B. br. … od 18. prosinca 2018. koja je skica sastavni dio ove presude označen žutom bojom i oznakom „A“ te omeđen detaljnim točkama T8-T4- T5-T6-T7, i ovlaštenjem na upis toga prava u zemljišnu knjigu.

4.1. Tužitelji svoj zahtjev temelje na isključivom posjedu predmetne nekretnine, a koji posjed da izvršavaju osobno od 1972. godine, a njihova pravna prednica i ranije, barem od 1950. godine, čime da su stekli pravo vlasništva dosjelošću jer su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za takav način stjecanja prava vlasništva nekretnine.

4.2. Nakon donošenja prvostupanjske presude, dana 1. lipnja 2020. godine umrla je prvotno tužiteljica M. K., OIB …, radi čega je postupak bio u prekidu dok njeni nasljednici, sada u uvodu označeni tužitelji pod 2. D. K. i 3. S. K. P. nisu preuzeli postupak.

5. S pravom tužitelji u žalbi ističu da je iz u postupku izvedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da tužitelji nisu bili pošteni posjednici predmetnog dijela nekretnine oznake … vrt, Z.U…. k.o. R. pa time da nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanjem prava suvlasništva izvanrednom dosjelošću tužitelja u dijelu od po ½ svakog te nekretnine, posljedično da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njihov zahtjev odbio.

6. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja jer da njihov posjed predmetne nekretnine nije bio niti pošten, a kako se radi o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva na dan 8. listopada 1991. godine da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva te nekretnine dosjelošću.

7. Od strane prvostupanjskog suda su tijekom postupka utvrđene slijedeće relevantne činjenice:

- da predmetni dio nekretnine oznake … vrt, Z.U…. k.o. R. i to točno fizički određeni dio površine 111 m2, koji u skici izmjere nalaza i mišljenja vještaka O. B. br. … od 18. prosinca 2018. koja je skica sastavni dio presude označen žutom bojom i oznakom „A“ te omeđen detaljnim točkama T8-T4-T5-T6-T7 predstavlja dvorište sa uređenom hortikulturom te terasama i stazama no koju se pristupa od strane ulice …

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika;

- da pristup predmetnoj nekretnini je moguć jedino kroz kuću, nekretninu oznake … ZGR k.o. R., koja je suvlasništvo tužitelja;

- da predmetnu nekretninu koriste (posjeduju) isključivo vlasnici i posjednici nekretnine oznake … ZGR k.o. R., anagrafske ozanke …, kao dvorišni vrt, jer na predmetnu nekretninu nije moguć pristup s bilo koje druge nekretnine osim s te;

- da je predmetna nekretnina u posjedu vlasnika i posjednika nekretnine oznake … ZGR k.o. R. od 1956. godine kada je pravni prednik tuženika, … prednici tužitelja I. B. izdao građevnu dozvolu kojom joj dozvoljava „…otvaranje jednih vratiju na zadnjoj strani kuće u ulici …, gdje se sada nalazi prozor. Ova vrata dozvoljavaju se vlasnici zgrade da otvori s razlogom što imenovana imade iza zgrade vrt, te joj je to nužni prolaz za vrt…“;

- da je I. B. svoje pravo vlasništva nekretnine oznake … ZGR k.o. R. darovnim ugovorom od 28. studenoga 1961. godine prenijela na D. B. i K. B. ud. K.od D.;

- da su tužitelji G. i M. K. pravo suvlasništva nekretnine oznake … ZGR k.o. . stekli upisom u zemljišne knjige dana 26. kolovoza 1975. godine temeljem kupoprodaje koju su izvršili sa D. B. pok. K. i K. K. r. B., čiji su suvlasnici do dana podnošenja predmetne tužbe 17. kolovoza 2017. godine.

7.1. Iz u postupku izvedenih dokaza proizlazi, a što nije niti dvojbeno između stranaka, da predmetnu nekretninu isključivo i jedino posjeduju u kontinuitetu od 1956. godine do danas vlasnici odnosno posjednici nekretnine oznake … ZGR k.o. R., jer na predmetnu nekretninu nema pristupa osim kroz i iz kuće oznake … ZGR k.o. R., a koja im služi kao dvorišni vrt, i omeđena je i ograđena prema drugim susjednim nekretninama, a sa kojih nema pristupa predmetnoj.

8. Prvostupanjski sud u pogledu kvalifikacije posjeda tužitelja pogrešno izvodi zaključak da tužitelji nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine, navodeći da bez obzira što su uredili (popločali) vrt i zasadili ukrasno bilje i jedini ga održavaju i koriste, da nisu pošteni posjednici u smislu odredbe članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), jer da njihov faktični posjed (detencija) nije istovjetan s pravom na posjed, a tužitelji da su znali da nemaju pravo na posjed jer su samo kupili kuću, oznake … ZGR k.o. R., a da su znali ili morali znati da u to vrijeme nisu mogli kupiti zemljište ispod same kuće, koje je bilo društveno, kao i predmetni vrt, bez obzira što su kupnjom same kuće stupili u posjed i vrta, predmetne nekretnine. Da je tomu tako prvostupanjski sud svoj stav potkrepljuje i činjenicom da se u niti jednom pravno poslu između tužitelja i njihovih prednika osim kuće oznake … ZGR k.o. R. ne navodi predmetna nekretnina.

9. Međutim, stav je ovog suda da prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak o poštenosti posjeda tužitelja predmetne nekretnine.

9.1. Poštenje posjeda se pretpostavlja, te u ovom postupku utvrđenim činjenicama ta presumpcija ne da nije oborena, već upravo suprotno, tužitelji su dokazali poštenje svoga posjeda kao i posjeda svojih prednika svakako od 2. travnja 1956. godine kada je pravni prednik tuženika izdavanjem pravnoj prednici tužitelja građevne dozvole a kako bi iz kuće, na mjestu gdje ima prozor, probila vrata radi pristupa u vrt koji „imade“ iza zgrade, kojim je činom prednici tužitelja priznato pravo posjeda tog vrta i od tada je taj posjed svakako pošten, a prijenosom prava vlasništva kuće oznake … ZGR k.o. R. je i preneseno pravo na posjed predmetne nekretnine s prednika na tužitelje, i ničim u postupku nije dokazano da bi bilo tko i na bilo koji način tužiteljima ili njihovim prednicima priječio pravo na posjed i tako utjecao na poštenje istog.

10. Razlozi prvostupanjskog suda ne predstavljaju dostatnu argumentaciju za zaključak da su tužitelji znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine bez obzira na činjenicu faktičnog posjedovanja, jer se tom zaključku suprotstavlja činjenica da su tužitelji kupivši od svojih prednika kuću u posjed stekli i predmetnu nekretninu kao toj kući pripadajuće dvorište, a činjenica da je to dvorište, kao i zemljište ispod zgrade bilo upisano kao društveno vlasništvo, sama po sebi nije razlogom koji bi doveo u sumnju poštenje posjeda prenesenog s prednika na tužitelje, pa ni činjenica da u kupoprodajnom ugovoru nije kao predmetom pravnog posla bila naznačena predmetna nekretnina.

11. Dakle, prvostupanjski je sud izveo pogrešan zaključak da posjed tužitelja i njihovih prednika nije pošten u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZV, a prema kojoj odredbi je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, kod činjenice da je prednica prednika tužitelja bila u poštenom posjedu svakako od 1956. godine, koji je posjed prenijela 1961. godine na prednike tužitelja, a oni pak na tužitelje 1975. godine, te kod činjenice da tijekom prvostupanjskog postupka na bilo koji način nije dovedeno u sumnju da bi bilo tko, ili na bilo koji način smetao tužitelje ili njihove prednike u posjedovanju predmetne nekretnine i na taj način njihov posjed učinio nepoštenim.

12. Slijedom navedenog posjed tužitelja odnosno njihovih prednika pošten je svakako od 2. travnja 1956. godine do podnošenja tužbe 17. kolovoza 2017. godine, te na dan stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997. godine protekao je rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama pravnog režima kao predmetna, a propisan odredbom članka 159. stavak 4. ZV, jer je odredbom članka 388. stavak 4. ZV (izvorni tekst zakona) bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, čime su tužitelji, a temeljem zakona – dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a na koje pravo nije od utjecaja naknadno od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, dana 17. studenog 1999. godine ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV, a o čemu se izjasnio i Europski sud za ljudska prava. Stoga, a uz činjenicu da u ovom postupku iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi se pravu tužitelja suprotstavljao privatni interes trećih osoba, tužitelji su svakako dokazali da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću, i to stupanjem na snagu ZV na dan 1. siječnja 1997. godine, čime je njihov zahtjev za utvrđenjem stjecanja prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine osnovan, pa je njihovu žalbu kao osnovanu valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 373. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 55/23; dalje ZPP) preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem kao osnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja poradi čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

13. Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP valjalo je donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka, a čime je bespredmetna postala žalba tuženika izjavljena protiv odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka.

13.1. Tužitelji su uspjeli u ovom sporu pa im je tuženik temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

13.2. Shodno odredbi članka 155. ZPP tužiteljima su u opravdane priznati troškovi nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, troškovi sudskih pristojbi i troškovi očevida

13.3. Troškovi sudskih pristojbi koje su platiti tužitelji iznose 4.450,00 kuna na tužbu, 4.450,00 kuna na presudu te 8.900,00 kuna na žalbu, što je sveukupno 17.800,00 kuna uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 2.362,45 eura.

13.4. Tužitelji su predujmili i troškove očevida i vještaka u iznosu od 10.837,54 kune, koji je trošak opravdan, a uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 1.438,39 eura.

13.4. Kao opravdane radnje punomoćnika tužitelja u ovom postupku priznate su, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), a koju je ovaj sud primijenio temeljem Tbr. 52. točka 3. te Tarife, slijedeće radnje: sastav tužbe 500 bodova, zastupanje na ročištima održanim 17. listopada 2017. godine, 1. prosinca 2017. godine, 6. veljače 2018. godine, 15. veljače 2019. godine, 8. travnja 2019. godine, 6. rujna 2019. godine i 20. siječnja 2020. godine po 500 bodova za svako te za sastav žalbe protiv presude 625 bodova, što je sveukupno 4625 bodova uvećano za 10% po Tbr. 40. Tarife daje 5087,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 10.175,00 eura s uvećanjem za 25% PDV-a (2.543,75 eura) iznosi 12.718,75 eura, dok ostali zahtijevani trošak tužitelja za radnje punomoćnika nisu priznate opravdanima za vođenje ovog postupka.

14. Shodno navedenom ukupni opravdani, od zahtijevanih, troškovi tužitelja nastali vođenjem ovog postupka iznose 16.519,59 eura, te je u tom iznosu valjalo tužiteljima dosuditi parnični trošak, a poviše toga odbiti tužitelje s tim zahtjevom, kao i odbiti zahtjev tuženika i umješača za naknadom troškova postupka, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP valjalo riješiti kao u točci II. izreke ove odluke, čime je odlučeno o troškovima cijelog postupka, a kojom je odlukom u cijelosti izmijenjena odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke pobijane presude.

U Šibeniku, 14. svibnja 2024. godine

PREDSJEDENIK VIJEĆA

Goran Stošić,v.r.