Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2546/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. Š., (OIB…), zastupanog po punomoćnici I. D., odvjetnici iz R., protiv tuženika D. B. iz R., (OIB…), zastupanog po punomoćniku J. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2070/2021-4 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2070/2021-4 od dana 22. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I i II izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku D. B. iz R., OIB:… da tužitelju L. d.o.o. Š., OIB:… isplati ukupan iznos od 300.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na iznose kako slijedi:

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. srpnja 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. kolovoza 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. rujna 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. listopada 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. studenog 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. prosinca 2018. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. siječnja 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. veljače 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. ožujka 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. travnja 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. svibnja 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. lipnja 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. srpnja 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. kolovoza 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. rujna 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. listopada 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. studenog 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. prosinca 2019. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. siječnja 2020. pa do isplate

– na iznos od 15.000,00 kuna počev od dana 16. veljače 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn (slovima: šesttisućaosamstosedamdesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Dopušta se prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja od 16. rujna 2021. zbog propuštanja ročišta od 15. rujna 2021., te se rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-396/2020-9 od 15. rujna 2021. ukida."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I i II izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine oznake k.č.br.738/12 kuća i dvorište površine 327 m2 upisane u zk. ul. br. 2394 k.o. Srdoči, u naravi kuća na adresi u R., …, da m u tuženik isplati iznos od 300.000,00 kn na ime naknade za uporabu njegove nekretnine, u razdoblju od srpnja 2018. do veljače 2020. u kojem vremenu je tuženik bio u isključivom posjedu iste.

10. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je k.č. 738/12, kuća i dvorište površine 327 m2 upisana u zk.ul. 2394 k.o. S. uknjižena kao vlasništvo tužitelja u 1/1 dijela,

- da tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine jer nikada nije uveden u posjed predajom ključeva od strane prodavatelja R. U. A.,

- da iz posjedovnog lista 1765 od 11. veljače 2020. proizlazi da je kao posjednik kat. čest. 228/12, kuća praskvinac dvorište površine 327 m2 upisan R. U. A.,

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog dana 13. lipnja 2017. godine, između ovdje tužitelja L. d.o.o., kao prodavatelja i T. s. i. t. d.o.o. iz P., kao kupca, proizlazi da je predmet kupoprodaje predmetna nekretnina i to za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 eura,

- da iz tabularne izjave od 13. lipnja 2017. broj ovjere OV-2548/2017 od 13. lipnja 2017. proizlazi da ovdje tužitelj kao prodavatelj potvrđuje da je od kupca T. d.o.o. primio cjelokupni iznos od 120.000,00 eura, te ovlašćuje kupca da ishodi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na k.č.br. 738/12 kuća i dvorište od 327 m2 upisana u zk.ul. 2394 k.o. S.,

- da Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. listopada 2017. broj ovjere OV- 14433/2017 od 25. listopada 2017. sklopljenog između T. d.o.o. kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca proizlazi da je predmet kupoprodaje također predmetna nekretnina i to za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 130.000,00 eura,

- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnini, ali nije ishodio zk. upis,

- da je predmet Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4020/2019 pokrenut po tužbi ovdje tužitelja za iseljenje ovdje tuženika iz predmetne nekretnine i predaju u posjed iste slobodne od osoba i stvari pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020. kojom je odbijen zahtjev tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine na predaju u posjed od strane tuženika kao posjednika jer da tuženik ima valjani pravni temelj za posjed prijepora odnosno da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine jer je stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u smislu odredbe čl. 41. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama.

11. Prvostupanjski je sud polazeći od iznesenog zaključio da je pravni stav izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020., prema kojem tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, a temeljem kojeg je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik spornu nekretninu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari, okolnost zbog koje tužitelj nema pravo potraživati naknadu s osnova korištenja nekretnine (i to na temelju instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. u vezi s člankom 1120. ZOO-a) od strane tuženika, kao posjednika te zahtjev tužitelja za isplatu za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020. odbija u cijelosti kao neosnovan.

12. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.

13. Naime, prvostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, dajući odlučujući značaj za odluku u predmetnoj pravnoj stvari, pravnom stavu izraženom u obrazloženju presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020., da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, propustio u ocijeniti ostale izvedene dokaze tijekom postupka, naročito iskaz tužitelja, u dijelu u kojem je on detaljno obrazložio dinamiku njegovog stjecanja predmetne nekretnine i okolnosti daljnjeg raspolaganja istom, sve vezano uz tvrdnju tuženika iz odgovora na tužbu da je predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora i da je stoga pošteni stjecatelj iste, kao i ostale dostavljene dokaze, a naročito izvadak iz posjedovnog lista prema kojem je kao posjednik predmetne nekretnine i dalje upisan R. U. A., koji je predmetnu nekretninu prodao tužitelju na dražbi, a osim toga, po prijedlogu tužitelja nije izvršen ni uvid u spis toga suda poslovni broj P-410/19, pokrenutom po tužbi ovdje tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, a niti u spis prvostupanjskog suda, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1878/18 koji postupak je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade za uporabu predmetne nekretnine u ranijem razdoblju (od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2018.), a u kojem postupku je ovlašteni sudski vještak građevinske struke procijenio visinu mjesečne najamnine predmetne nekretnine.

14. Tako je iz iskaza tužitelja, kojeg prvostupanjski sud doduše reproducira, ali ga pri tom ne ocjenjuje, proizlazi da je predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja kuću sa okućnicom kupio na dražbi od R. b. još 2017., ali da pri tom ključeve kupljene nekretnine nije dobio već su isti ostali kod tuženika koji se također prijavio na dražbu jer je bio zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine, a koji su mu bili dani u svrhu razgleda nekretnine, o čemu su informirani od djelatnice R. b. koja je raspolagala ključevima nekretnina koje je ta banka prodavala, te da je tuženik u posjedu iste od 2017 i koristi ju u cijelosti. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je kupoprodajnu cijenu u ime i za račun tužitelja na račun R. b. isplatila treća osoba (izvjesni Slovenac) kojoj i dalje duguje 90.000,00 eura, koji iznos mu se obvezao vratiti kada proda predmetnu nekretninu, pa kako je upravo banka uputila zakonskom zastupniku tužitelja da ključeve kupljene nekretnine preuzme od D. B., ovdje tuženika, u R. je postignut dogovor da se predmetna nekretnina proda slovenskoj firmi T. d.o.o., koja će istu prodati tuženiku. Nakon toga je tužitelj sa slovenskom firmom T. d.o.o. doista i zaključio ugovor o kupoprodaji, ali tvrdi da mu ta firma kao kupac nikada nije isplatila nikakav novac na ime kupoprodajne cijene od 120.000,00 eura, radi čega je ustao s tužbom radi raskida ugovora o kupoprodaji zaključenog sa T. d.o.o., a T. d.o.o. je nakon toga, zaključio kupoprodajni ugovor s tuženikom za kupoprodajnu cijenu od 130.000,00 eura, koju je tuženik navodno platio na ruke vlasniku firme T. d.o.o., izvjesnom S., ali da o tome nema nikakvog dokaza, a kojim navodima je, barem za sada, dovedena u sumnju tvrdnja tuženika da je predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora i da je stoga pošteni stjecatelj iste, tim više što je prvostupanjski sud propustio po prijedlogu tužitelja izvršiti uvid u predmete koje je tužitelj pokrenuo protiv ovdje tuženika.

15. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog suda, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu u žalbi ukazuje tužitelj jer pobijana presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati i jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nije u potpunosti utvrdio ni činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, 141/06,38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 125/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

16.1. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

16.2. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

16.3. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. istoga čl. ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

17. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok sukladno st. 2. istog čl. pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17.1. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

19. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV.

20. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održane 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje:

"U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV."

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u(su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

21. Odlučujući o spornom odnosu stranaka prvostupanjski sud ispušta iz vida citirane odredbe čl. 164. st. 1. i odredbu čl. 165. st. 1. ZV slijedom sadržaja kojih se kao jedna od odlučnih činjenica za ishod spornog odnosa među strankama ukazuje utvrđenje činjenice je li tuženik i kroz koje razdoblje, bio pošten odnosno nepošten posjednik predmetne nekretnine, ali o toj odlučnoj činjenici nema razloga u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude.

22. Na konkretan sporni odnos stranaka valja primijeniti čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, a ne čl. 1120. ZOO, jer predmetna nekretnina uslijed korištenja od strane tuženika nije upotrebljavana na način da je pretvorena u nešto drugo ili da bi prestala postojati već je korištena na način da nije mijenjan identitet toga stana uz mogućnost smanjenja vrijednosti zbog upotrebe, prema kojim odredbama savjestan posjednik odnosno stjecatelj nije dužan vlasniku platiti naknadu za takvo korištenje stvari za vrijeme dok je bio savjestan. Međutim, u konkretnom slučaju propušteno je utvrditi da li je tuženik znao i da li je obzirom na okolnosti mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine u trenutku stupanja u posjed iste (čl. 18. st. 3. ZV), a što se prema navodima tužitelja dogodilo još u vrijeme razgleda predmetne nekretnine tijekom dražbe.

23. Radi ostvarenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je po osnovu čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke te predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a obzirom na nepravilnost odluke prvostupanjskog suda o glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja, kao nepravilna se ukazuje i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

25. Odluka o naknadi troška žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić, v.r.