REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2099/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijska lučka uprava, Mali Lošinj, Priko 64, OIB 54547924664, kojega zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika STINA SHIPPING COMPANY LIMITED, The trust company of Marshall Islands Inc., Trust Company Complex, Ajeltake Road, Ajeltake Island, Majuro, Republic of Marshall Islands, MH 96960 (Republika Maršalovi otoci), kojega zastupa punomoćnik Miran Maćešić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-488/2023-2 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-271/2022-6 od 23. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 488/2023-2 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-271/2022-6 od 23. rujna 2022., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja:
"1. Može li se jahtama naplaćivati brodska ležarina kao posebna vrsta lučke pristojbe, iako je čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u stavku 4. propisano da se brodska ležarina plaća za brod koji koristi luku u bilo koju svrhu, osim radi ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta ili vozila, a u stavku 5. da se pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte?
2. Isključuje li čl. 62. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte, mogućnost da se jahtama naplaćuje druga vrsta lučkih pristojbi?
3. Smije li se na nautičkom dijelu luke naplaćivati druga vrsta lučke pristojbe (primjerice brodska ležarina, pristojba za upotrebu obale), a za koji dio luke je čl. 8. st. 2. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda propisano da se naplaćuje pristojba za vez?
4. Smije li se primjenjivati članak 6. Ovršnog zakona (koji propisuje da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje povoljniji) u slučaju kada je jedina zakonska mogućnost po čl. 62. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama tužitelju naplaćivati pristojbu za vez jahti, te nema drugog zakonskog temelja za naplatu jeftinije ili bilo koje druge lučke pristojbe?
5. Smije li sud zauzeti stav da bi naplata brodske ležarine kao jedne vrste lučke pristojbe predstavljala najjeftiniji vez, odnosno da bi ista predstavljala razumnu cijenu za vez motorne jahte, iako je člankom 62. stavkom 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da se isključivo pristojba za vez plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte?
6. Može li tužitelj kao tijelo koje upravlja lukom samostalno, dobrovoljno i bez sudskog rješenja premjestiti jahtu sa jednog dijela luke na drugi, iako iz odredbe članka 862. Pomorskog zakonika proizlazi da sud naređuje da se brod premjesti u drugo mjesto ako nađe da bi to bilo potrebno radi sigurnosti broda ili da bi bilo korisno iz drugih važnih razloga, osobito radi smanjenja troškova čuvanja i održavanja broda, a na prijedlog stranaka, zapovjednika broda ili čuvara broda?
7. Je li zakonito i ispravno doneseno drugostupanjska presuda bez apsolutno ikakvog očitovanja na žalbene razloge tužitelja i tuženika i bez apsolutno ikakvog obrazloženja svoga stava o predmetnom slučaju?".
1.1. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, jer nije jasno naznačio razloge zbog kojih bi predmetna pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385. st. 1. ZPP).
3. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
