REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1302/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika-protutužitelja Sveučilište u Splitu, Split, Livanjska 5, OIB: 29845096215, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Ljubičić i Vrdoljak iz Splita, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-802/2018-2 od 4. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-170/16 od 3. studenoga 2017. ispravljena rješenjem broj Pr-170/16 od 24. srpnja 2018., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja-protutuženika protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) isplatiti tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženiku) iznos od 585.284,24 kn sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), utvrđeno je postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 263.855,40 kn na ime otpremnine sa zateznim kamatama (toč. II. izreke), utvrđeno je postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 585.284,24 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke) te je izvršen prijeboj tražbina do iznosa iz toč. II. (toč. IV. izreke) i naloženo tužitelju da isplati tuženiku razliku u iznosu od 321.428,84 kn sa zateznim kamatama dok je za iznos od 263.855,40 kn zahtjev tuženika odbijen (toč. V. izreke), kao i zahtjev tužitelja za iznos od 17.803,63 kn sa zateznim kamatama (toč. VI. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. VII. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a iz razloga navedenih u odredbi čl. 385. ZPP. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu isti ukazuje. Pritom, drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, te ocijenio pravilnim primjenu materijalnog prava i svoju odluku donio pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa s naslova otpremnine, kao i zahtjev tuženika za isplatu novčanog iznosa s naslova stečenog bez osnove.

9. Nižestupanjski sudovi su odluku donijeli uz obrazloženje, u bitnom:

- da je tužitelj bio rektor Veleučilišta u Splitu, koje je pripojeno tuženiku, koji je preuzeo sve zaposlenike Veleučilišta temeljem Uredbe Vlade RH od 23. listopada 2003.,

- da tužitelj nije pobijao odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 30. prosinca 2013. a da je navedeni otkaz po tužbi tuženika utvrđen valjanim presudom drugostupanjskog suda broj Gžrs-49/09 od 14. svibnja 2009.,

- da tužitelj nikada nije došao na rad na radno mjesto izvanrednog profesora na FESB- u sukladno ponuđenom ugovoru o radu a da mu je tuženik za cijelo to vrijeme, sve do donošenja drugostupanjske odluke u sporu povodom otkaza ugovora o radu, isplaćivao plaću kao da radi.

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, sudovi su primijenili odredbu čl. 46. st. 3. i 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike od 1. siječnja 2002. kada su odlučili, prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja, da tužitelju na ime otpremnine, uslijed prestanka radnog odnosa s danom 25. svibnja 2004. pripada 60% prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu staža kod istog poslodavca, u iznosu od 263.855,40 kn.

11. Imajući u vidu sadržaj protutužbenog zahtjeva, sudovi su pravilno primijenili i odredbu čl. 210., 211. i 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), jer je prvostupanjski sud, suprotno navodima u reviziji, ocijenio sve pravno relevantne okolnosti i sukladno iznijetim činjenicama i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno ocijenio sve žalbene razloge, pa se ovaj sud umjesto posebnog obrazloženja, poziva i upućuje na razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća, sve temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.

12. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-170/16 od 3. studenog 2017. ispravljena rješenjem broj Pr-170/16 od 24. srpnja 2018. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-802/2018-2 od 4. listopada 2018.

13. Pretežni revizijski razlozi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP) nisu cijenjeni.

14. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenog 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

16. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković