REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2032/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNIČKE KULTURE, Zagreb, Dalmatinska ulica 12, OIB 84372686563, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, III Pile 23, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, Zagreb, Ilica 53a, OIB 91425492678, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, Draškovićeva 40/II, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1463/23-2 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1915/21 od 2. veljače 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1463/23-2 od 6. veljače 2024.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika iz prijedloga.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1.Je li u parnici povodom vlasničke tužbe radi predaje u posjed stvari vlasniku, sud dužan ocijeniti prigovor posjednika da mu pripada pravo na posjed?
2. Ima li pošteni posjednik u odnosu na nužne i korisne troškove pravo zadržanja (retencije), te stvar zadržati dok mu nužni i korisni troškovi ne budu naknađeni?
3. Postaje li pošteni posjednik nepošteni posjednik samom dostavom vlasničke tužbe poštenom posjedniku?“.
6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed nekretnine, dvorišne zgrade površine 94 m2 na adresi [adresa] koja se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica] - [adresa] površine 626 m2 od čega dječje igralište površine 532m2 i dvorišna zgrada površine 94 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj traži da mu tužitelj-protutuženik isplati iznos od 124.559,71 kn / 16.531,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime ulaganja u prostor.
7. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i odbili protutužbeni zahtjev tuženika uz utvrđenja da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine čiju predaju u posjed traži od tuženika, da je tuženik u posjedu te nekretnine, da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da tuženik tijekom postupka nije dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo da je u poštenom posjedu predmetne nekretnine, da u svakom slučaju tuženik nije u poštenom posjedu od trenutka kada je tužitelj postao vlasnikom nekretnine odnosno od kada je o svom vlasništvu obavijestio tuženika i zahtijevao predaju posjeda nekretnine, da je tužitelj postao vlasnikom nekretnine na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2021., da je tužitelj tuženika više puta pozivao da mu preda posjed nekretnine, 26. travnja 2021., 27. travnja 2021. i 3. svibnja 2021., da tuženik nema pravo odbiti predaju nekretnine njezinom vlasniku odnosno tužitelju i da je na tuženiku teret dokaza da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, a to tuženik tijekom postupka nije dokazao. Sukladno navedenom sudovi su ocijenili prigovor posjednika da mu pripada pravo na posjed (kao neosnovan), pa stoga od odgovora na prvo pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
7.1. Sudovi su odbili kao neosnovan protutužbeni zahtjev budući da su utvrdili da tuženik nije dokazao ulaganja u predmetnu nekretninu, kao niti nužne i korisne troškove, odnosno nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, jer nije dostavio niti jednu ispravu kao niti jedan konkretan podatak na temelju kojeg bi se građevinskim vještačenjem mogle utvrditi odlučne činjenice, a posebno se građevinskim vještačenjem ne bi mogla utvrditi činjenica tko je platio radove za koje tuženik tvrdi da je platio i povrat kojeg iznosa traži protutužbenim zahtjevom.
7.2. Obzirom na navedeno, te na utvrđenje sudova da tuženik nije dokazao tijekom postupka da je u poštenom posjedu predmetne nekretnine niti od odgovora na drugo postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
7.3. U odnosu na treće pitanje valja reći da je na temelju odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, odredbom čl. 18. st. 4. ZV-a propisano je da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu. Iz navedenog je vidljivo da odgovor na postavljeno pitanje daje sam zakon.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
