REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-330/2013-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordana Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančća člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice T. R. i II-tužitelja M. R., oboje iz Ć., , koje zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. u Z., protiv I-tuženika C. o. d.d., Filijala Z., i II-tuženika Kliničke bolnice Sestre Milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, koju zastupa generalna punomoćnica K. K. B., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2612/10-2 od 15. ožujka 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-7177/01-73 od 16. lipnja 2010., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija II-tuženika kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija I-tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2612/10-2 od 15. ožujka 2011. u dijelu toč. IV. a gdje je I-tužiteljice odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 360.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbacuje se revizija II-tuženika glede odluke o troškovima postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je II-tužena odgovorna I-tužiteljici za štetu uzrokovanu medicinskim zahvatom poduzetim 5. studenog 1999. (toč. I. izreke). Naloženo je II-tuženoj platiti I-tužiteljici iznos od 850.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2010. do isplate (toč. II. izreke). II-tuženoj je naloženo platiti tužiteljici i iznos od 362.313,60 kn na ime dospjele rente s osnova tuđe pomoći i njege, te iznos od 4.092,80 kn na ime rente tekuće od 1. srpnja 2009. pa nadalje s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke). I-tuženiku je naloženo platiti I-tužiteljici iznos od 373.040,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. IV. izreke), II-tuženiku je naloženo platiti II- tužitelju iznos od 230.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2010. do isplate (toč. V. izreke). I-tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 36.935,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenje pa do isplate (toč. VI. izreke), dok je II-tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 166.861,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom također od dana donošenja presude do isplate (toč. VII. izreke). I-tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom zahtjev prema I- tuženiku s iznosom od 200.000,00 kn, te u odnosu na II-tuženika s iznosom od 230.000,00 kn (toč. VIII. izreke). Toč. IX. izreke naloženo je I-tužiteljici naknaditi I- tuženiku i II-tuženiku troškove postupka u iznosu od po 1.200,00 kn svakome.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba I-tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010. u točki VIII. izreke i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen zahtjev I. tužiteljice za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovana žalba II-tužitelja i potvrđuje ista presuda u dijelu odluke o parničnom trošku kojom nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška II. tužitelja.

III. Odbija se kao neosnovana žalba II. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7177/01 od 16. lipnja 2010. u točki I., II.,

III. i V. izreke.

IV. Preinačuje se ista presuda u dijelu točke IV. te u točki VII. i IX. izreke i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva I. tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se I. tuženiku C. o. d.d. platiti I. tužitelju T. R. iznos od 360.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a tekućom od 31. svibnja 2001. do isplate u roku od 15 dana“.

Nalaže se II. tuženiku da naknadi troškove postupka tužiteljima u iznosu od 141.975,21 kn u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev I. tuženika i II. tuženika za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 kn svakom.

V. Nalaže se I. tužiteljici da I. tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 550,00 kn u roku od 15 dana.“.

3. Drugostupanjskim dopunskim rješenjem od 29. studenoga 2012. broj Gžn- 2612/10- 5 odbačen je kao nepravovremen prijedlog I-tuženika od 21. prosinca 2011. za donošenjem dopunskog drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka.

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio II-tuženik i to glede toč. III. drugostupanjske presude, te glede odluke o troškovima postupka. Revizija se podnosi zbog svih zakonom propisanih razloga, pri čemu II-tuženik posebno navodi da ostaje kod svih navoda i prigovora iznijetih u postupku pred sudom prvog stupnja, kao i svih žalbenih navoda. II-tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelji također podnose reviziju i to I-tužiteljice u dijelu pod toč. IV. izreke, a gdje je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice protiv I-tuženika u iznosu od 360.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelji pobijaju i odluku o troškovima postupka, a to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te počinjenih bitnih odredbi parničnog postupka. Predlaže se preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu gdje je I-tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu iznosa od 360.000,00 kn, zajedno s kamatom u odnosu na I-tuženika, kao i da se tužiteljima dosude cjelokupni troškovi postupka.

6. Odgovori na revizije nisu podneseni.

7. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08

- dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

8. Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 8. ZPP-a.

9. U odnosu na reviziju II-tuženika

10. II-tuženik pobija drugostupanjsku presudu glede toč. III. izreke, kojom je odbijena žalba II-tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II., III. i V. izreke. Naime, tim točkama je utvrđeno da je II-tuženik odgovoran I-tužiteljici za naknadu štete uzrokovanu medicinskim zahvatom poduzetim 5. studenoga 1999., naloženo je II- tuženik da I-tužiteljici naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 850.000,00 kn, zajedno s pripadajućom kamatom, kao i naknadu materijalne štete, kao i rente zbog potrebne tuđe pomoći i njege, te je naloženo II-tuženiku da II- tužitelju, suprugu I-tužiteljice, naknadi iznos od 230.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je I-tužiteljica 5. studenoga 1999. došla na ORL odjel II-tuženika radi lakše operacije fibroma i lipoma na vratu,

- da je predmetni zahvat, koji je izveden u lokalnoj anesteziji i završen u 11.00 sati, protekao uredno, a na mjestu šava da je I-tužiteljica malo krvarila te je ostala na opservaciji na odjelu,

- da je u 15,00 sati primijećeno da se krvarenje povećava i da postoji veći hematom te se isto krvarenje pokušalo zaustaviti stavljanjem kompresijskih zavoja s vanjske strane vrata I-tužiteljice,

- da je u 16,30 sati konstatirano da se hematom povećava i da se širi prema vratu i grlu, nakon čega se pristupa isisavanju (sukciji) krvi kako bi se vidjelo odakle točno krvari i indicira se hitan operativni zahvat,

- da je operacijski zahvat radi saniranja krvarenja poduzet tek u 19,30 sati, kada se I- tužiteljici uvodi opća anestezija te ona „pada“ u stanje anafilaktičkog šoka,

- da se je kod I-tužiteljice, koja je mlađe životne dobi, zaostale trajne posljedice i to u smislu da se razvio teški oblik psihoorganskog sindroma, limitirani su joj pokreti cijele desne ruke i desne noge, nepopravljiva cerebralna oštećenja i druge štetne posljedice uslijed kojih je I-tužiteljica ostala 100-postotni invalid, a trpjela je fizičke boli 3 do 4 tjedna jakog intenziteta, 3 do 4 mjeseca srednjeg intenziteta te slabijeg intenziteta nekoliko mjeseci, da je primarni strah trpjela 1 sat, sekundarni strah jakog intenziteta 7 do 8 sati, a slabijeg intenziteta nekoliko mjeseci, dok kasni strah i dalje traje, da je kod I-tužiteljice nastupilo naruženje jačeg intenziteta te da joj je potrebna tuđa pomoć i njega 240 sati mjesečno stalno,

- da su vještaci iskazali kako krvarenje I-tužiteljice nakon predmetne operacije predstavlja uobičajenu komplikaciju, ali da je u konkretnom slučaju zaustavljanje tog krvarenja predugo prolongirano, opservirano i analizirano (tužiteljica nije hitno operirana, već tek u 19,30 sati), te se pogrešno pokušalo kompresijom zaustaviti krvarenje na tako važnoj žili na kojoj se krvarenje inače zaustavlja hitnim operativnim zahvatom, a ne kompresijom,

- da je I-tužiteljica je kao radnica Hrvatske lutrije d.o.o. na dan štetnog događaja bila osigurana po Polici za kombinirano kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj 882812, koju Policu je Hrvatska lutrija d.o.o. sklopila s I-tuženikom C. o. d.d.

12. II-tuženik u reviziji prije svega ističe da je sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno tvrdnjama II-tuženika navedena bitna povreda nije počinjena, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

13. Također, neosnovan je i revizijski navod II-tuženika da je drugostupanjski sud u žalbenom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na žalbene navode drugotužene kojima je ista isticala da joj prvostupanjski sud nije omogućio očitovati se o nalazu i mišljenju vještaka. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP- a, ocijenio sve žalbene navode II-tuženika koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu te je jasno naznačio zbog čega je prihvatio razloge prvostupanjskog suda u odnosu na prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka.

14. Vezano za navode II-tuženika da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaze koje je II-tuženik predlagao, valja reći da je prema čl. 8. ZPP-a, koji se nadovezuje na čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, pravo ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud (iznimno i za drugostupanjski sud, u smislu čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, no to ovdje nije slučaj), a ocjena dokaza nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

15. II-tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje iznesene i u žalbi a kojima ukazuje na proturječnosti u nalazu i mišljenju vještaka, te zaključcima prvostupanjskog suda. Naime, II-tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, pri čemu iznosi i svoje razloge glede nalaza i mišljenja vještaka. Svi ti navodi u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

16. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. S. H., dr. Ž. J. i dr. M. K. Naime, iz njihova nalaza jasno proizlazi da postooperativno krvarenje koje je nastupila kod I-tužiteljice nakon operativnog zahvata predstavlja uobičajenu komplikaciju, ali da je u konkretnom slučaju zaustavljanje krvarenja predugo prolongirano, opservirano i analizirano. Pri tome vještaci nalaze da je počinjena liječnička greška kada se krvarenje pokušalo zaustaviti komprimiranjem, jer se na žilama vrata nikada ne radi takvo komprimiranje, već se poduzima hitna operacija. To iz razloga što se na tom dijelu nalazi karotidna arterija, a da se kod I- tužiteljice pristupilo adekvatnoj liječničkoj metodi isisavanjem krvi pomoću jedne sprave tek nakon što je konstatirano da se hematom povećava i širi prema gore i dolje na vratu i nakon što se krvarenje pokušalo zaustaviti komprimiranjem. Prva operacija je završena oko 11,00 sati, I-tužiteljica je zadržana u bolnici radi opservacije, u 15,00 sati je utvrđeno da se krvarenje povećava i da postoji hematom površine 10 cm3, te se poduzima komprimiranjem, te se s vanjske strane slažu gaze. U 16,30 sati se konstatira u liječničkoj dokumentaciji da se hematom povećava i tek tada se pristupa isisavanju krvi pomoću jedne sprave. Nakon što je krv isisana, trebalo je odmah pristupiti operativnom zahvatu, ali je isti učinjen tek u 19,30 sati, te je I- tužiteljica odmah po pristupu operaciji pala u anafilaktički šok.

17. Vještaci dalje ističu da svaka osoba može pasti u anafilaktički šok, a kao nepredvidiva reakcija tijela na primljenu anesteziju, što se može dogoditi i ako neka osoba više puta primi anesteziju. Drugi razlog pada u anafilaktički šok može biti u poremećaju u reguliranju krvnog tlaka, zbog prvo pritiska na deseti moždani živac učinjen kompresijom u 15,00 sati, a nakon toga otpuštanjem navedene kompresije, što rezultira prvo usporenim srčanim ritmom, nakon toga zastojem rada srca, te nedostatkom krvi u mozgu. U konkretnom slučaju vještaci nisu mogli sa sigurnošću utvrditi razlog za anafilaktički šok. Nakon što je I-tužiteljica pala u anafilaktički šok liječnici su poduzeli sve potrebne mjera u skladu s pravilima struke. Zaključno vještaci ističu da se liječnička greška u konkretnom slučaju I-tužiteljice nalazi u tome što jedno krvarenje nije prepoznato i adekvatno tretirano i zaustavljeno. Radi navedenog prvostupanjski sud utvrđuje, a drugostupanjski sud to prihvaća, da postoji neposredna uzročno posljedična veza između nepravovremenog i neadekvatnog zaustavljanja krvarenja i posljedica nastalih kod I-tužiteljice uslijed anafilaktičkog šoka.

18. II-tuženik u reviziji ustraje kod tvrdnje da je jedna od vještakinja dr. M. K., bila bivša djelatnica II-tuženika, da je istoj kod II-tuženika prestao radni odnos zbog neprimjerenog ponašanja, te da je radi toga ista trebala biti izuzeta od vještačenja.

19. Treba istaći da je II-stupanjski sud Županijski sud u Zagrebu rješenjem br. Gžn- 2612/10-3 od 15. ožujka 2011. uvažio žalbu II-tuženika i ukinuo rješenja prvostupanjskog suda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-7177/01 od 16. rujna 2010., kojim je odbijen zahtjev za izuzeće, bez vraćanja na ponovni postupak. 20. Naime, iz obrazloženja navedene odluke jasno proizlazi da je stranka zahtjev za izuzeće vještaka, u smislu odredbe čl. 254. st. 2. ZPP, dužna podnijeti odmah čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem, a ako je za razlog izuzeća stranka saznala kasnije, nakon provedenog vještačenja i prigovora vještačenju, sud će uzeti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja. U konkretnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka od 27. svibnja 2004. prvostupanjski sud je dostavio II-tuženiku 17. rujna 2004., te dopunski nalaz od 10. ožujka 2006. dana 11. rujna 2006. II- tuženik je pak zahtjev za izuzeće vještaka dr. K. postavio tek na ročištu 18. veljače 2008. navodeći kao razlog da je ista kod II-tuženika neko vrijeme bila zaposlena na određeno vrijeme, te da joj radni odnos nije produžen.

21. Slijedom navedenog neosnovano II-tuženik u reviziji ponovno navodi da je vještakinja dr. K. trebala biti izuzeta, odnosno da su vještačenje trebali obaviti drugi medicinski vještaci, drugih specijalizacija, jer je II-tuženik sve te prigovore trebao stavljati u vrijeme kada je vještačenje određeno, odnosno kada je primio nalaz i mišljenje vještaka. Stoga niti ti revizijski razlozi nisu osnovani.

22. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 191. st. 2. ZPP, kada je dopuštena preinaka tužbe. Naime, do preinake tužbe je došlo nakon provedenog vještačenja, iz iste činjenične osnove.

23. Kako je već navedeno da II-tuženik u reviziji iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza i svoju ocjenu nalaza i mišljenja vještaka, isti zapravo pobija činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog čega revizija nije uopće moguće podnijeti.

24. Glede dosuđene visine naknade materijalne i nematerijalne štete I i II- tužiteljima jedini navod u reviziji II-tuženika je suđeno iznad Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda. Prema shvaćanju revizijskog suda navedeni kriteriji nisu matematička pravila, već predstavljaju samo orijentaciju nižestupanjskim sudovima za dosuđivanje naknade nematerijalne štete. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a posebice zbog posljedica koje su nastale kod I-tužiteljice da je ista postala 100%- tni invalid, da je kod iste došlo do potpune deformacije tijela, nagnuto prema naprijed, da ista šepa i povlači desnu nogu, da joj je deformirana desna ruka, da se neartikulirano glasa i vrišti, da je istoj potrebna stalna tuđa pomoć i njega, neosnovani sud revizijski navodi pogrešne primjene materijalnog prava. Pri tome pravilno je primijenjeno materijalno pravo i to odredbe čl. 154., čl. 170. i čl. 200. i 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

25. Stoga je valjalo reviziju II-tuženika odbiti kao neosnovanu u dijelu u kojem isti pobija odluku drugostupanjskog suda kojom je isti odbio žalbu II-tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I., II., III. i V. izreke.

26. II-tuženik u reviziji pobija i odluku o troškovima postupka. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

27. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

28. U odnosu na reviziju tužitelja

29. Tužitelji u reviziji pobijaju drugostupanjsku presudu u toč. IV. izreke, kao i odluku o troškovima postupka, točnije u dijelu u kojem tužiteljima nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka.

30. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu I-tuženika C. o. d.d., te je preinačio prvostupanjsku presudu u toč. IV., te toč. VII. i IX. izreke, te je odbijen zahtjev I-tužiteljice da joj I-tuženik isplati iznos od 360.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2001. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci presude. Ujedno je odbijen zahtjev I-tuženika da mu tužitelji naknade troškove postupka u iznosu od 1.200,00 kn. Toč. V. izreke drugostupanjske presude naloženo je I-tužiteljici da I-tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 550,00 kn. 31. Drugostupanjski sud je preinačujući u tom dijelu prvostupanjsku presudu zaključio da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 5. st. 4. toč. 8. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja iz 1998., a koji su sastavni dio zaključene police Kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 882812 zaključene između I- tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o., te da po istoj postoji odgovornost I-tuženika za isplatu osigurnine.

32. Pri tome drugostupanjski sud zaključuje da u smislu čl. 5. st. 1. navedenih Općih uvjeta nesretni slučaj predstavlja svaki izvanredni i od volje osiguranika nezavisni događaj koji djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nesretnom slučaju već o kirurškom liječenju I-tužiteljice zbog njene bolesti koja je nastupila prije kirurškog zahvata, te da se radi o komplikaciji uslijed operativnog zahvata, radi čega da ne postoji odgovornost I-tuženika za isplatu osigurane svote temeljem gore navedene police Kombiniranog kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. 882812 zaključene između I-tuženika i Hrvatske lutrije d.o.o., gdje je tužiteljica radila u vrijeme samog događaja.

33. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda se zasada još uvijek ne može prihvatiti pravilnim. Naime, drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o nesretnom slučaju, dakle da se ne radi o nezavisnom događaju koji je djelujući izvana i naglo na tijelo osiguranika ima za posljedicu potpuni invaliditet I- tužiteljice u konkretnom slučaju.

34. Osnovano I-tužiteljica ukazuje na odredbu čl. 5. st. 4. toč. 8. citiranih Općih uvjeta u kojoj je propisano da se ne smatraju nesretnim slučajem posljedice medicinskih, naročito operativnih zahvata, koji se poduzimaju u svrhu liječenja ili preventive radi sprečavanja bolesti, osim ako je do tih posljedica došlo zbog dokazane greške medicinskog osoblja (vitium artis).

35. Stoga nisu jasni razlozi drugostupanjske presude u tom dijelu kada se govori da se u konkretnom slučaju nije radilo o nesretnom slučaju već o kirurškom liječenju I- tužiteljice zbog njene bolesti koja je nastupila prije kirurškog zahvata, te da se radi o komplikaciji uslijed operativnog zahvata. Radi počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo je u tom dijelu prihvatiti reviziju I-tužiteljice, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u toč. IV. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev I-tužiteljice za isplatu iznosa od 360.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje primjenom odredbe čl. 394. st. 2. ZPP.

36. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud je dužan ponovno odlučiti o ukinutom dijelu, te dati jasne razloge radi li se o nesretnom slučaju u smislu Općih uvjeta, posebice u smislu čl. 5. st. 4. toč. 8. tada važećih Općih uvjeta I-tuženika.

37. Novom odlukom o meritumu spora donijeti će se odluka i o troškovima postupka koje potražuju tužitelji.

Zagreb, 14. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug