Poslovni broj: Usž-404/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R... Ž. S… M. e. iz Z., kojega zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z. uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Z., radi naknade za oduzetu imovinu, povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3520/23-9 od 10. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3520/23-9 od 10. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22- 01/106, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 7. travnja 2023. i djelomičnog rješenja Grada Z., Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/97-01/1900, URBROJ: 251-04-01/030-22-184 od 9. ožujka 2021. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 9. ožujka 2021., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo, odnosno naknadu za prostor površine 38,78 m2 u podrumu stambene zgrade u Z., izgrađenoj na zemljištu oznake zkč.br. 3398 kuća popisni broj 1380 i dvorište, površine 166 čhv, upisane u zk. ul. 21420 k.o. G. Z..
3. Tužitelj je izjavio žalbu kojom prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, navodi da je tijekom postupka trebalo utvrditi je li predmetni stan tijekom godina uzurpiran od strane stanara i koristi li se od strane više osoba, a ne samo jednog stanara, što, prema mišljenju tužitelja, ne može utjecati na gubitak statusa stana za predmetni prostor, koji je kao stan izgrađen i kao stan nesporno oduzet tužitelju i s kojim je – nakon provedene nacionalizacije - raspolagano Ugovorom o korištenju stana zaključenim s ranijim stanarom – Z. M. Smatra da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno i da tijekom postupka nije pribavljena cjelovita dokumentacija iz spisa Skupštine općine C., kao niti zapisnik s održane 134. sjednice od 17. svibnja 1990., na koji se poziva i pobijano rješenje tuženika i sud u pobijanoj presudi, već jedino obavijest Komisije Skupštine općine C., što je sve trebalo pribaviti kako bi se točno utvrdili način i uvjeti izuzimanja stana iz stambenog fonda i stavljanje na raspolaganje Kućnom savjetu zgrade. Nadalje, navodi da je odredbom članka 4. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“, broj 53/90., 61/91., 25/93., 70/93., 92/96., dalje: Zakon o zabrani) određena ništavost pravnog akta ili pravnog posla donesenog nakon 1. svibnja 1990. pa da stoga svako pozivanje suda na navodno održane sjednice Komisija općine C. od dana 18. svibnja 1990. i/ili 17. rujna 1990. nisu relevantne za zakonitu odluku o pravima predlagatelja/žalitelja u ovom upravnom postupku, odnosno upravnom sporu. Nadalje, navodi da je zatražio spis Komisije Skupštine općine C. za stambene odnose pri Državnom arhivu u Z. te je uvidom u arhivsku građu utvrdio da takav Zapisnik sa sjednice komisije ne postoji u arhivskoj građi, no o navedenom ne postoji službeni dopis, radi čega je tužitelj još u tužbi zatražio da se službenim putem sve navedeno pribavi, ali prvostupanjski sud je takav prijedlog bez valjanog razloga odbio. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR uvećano za 312,50 EUR na ime poreza na dodanu vrijednost.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.
9. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi), zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva. To stoga jer je, u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o naknadi, u konkretnom slučaju zahtjev predlagatelja pravilno odbijen, jer zajednički dijelovi zgrade nisu predmet naknađivanja sukladno odredbi članka 15. Zakona o naknadi, a predmetni prostor, koji je nekad predstavljao stan, danas predstavlja zajedničke prostorije zgrade pa tužitelju u odnosu na suvlasnike zgrade preostaje pravnu zaštitu zatražiti pred redovnim sudom.
10. Spisu prileži očitovanje sa dokumentacijom Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva, Sektora pravnih i općih poslova, KLASA: 371-05/18-02/12220 od 29. studenoga 2018., iz čijeg sadržaja proizlazi da je stan u zgradi na adresi u Zagrebu, površine 38,78 m2, ranijeg nositelja stanarskog prava, Z. M., brisan iz evidencije G... d.o.o. s datumom 1. siječnja 1992. Spisu prileži i obavijest Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravljanje imovinom Grada, Odjela za stanove i stambeno zbrinjavanje od 28. veljače 2019., iz kojeg proizlazi da je Grad upravljao jednim stanom na 1. katu površine 94,44 m2, a koji je pravomoćnim djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. veljače 2004., vraćen u vlasništvo R… Ž. s. M. iz Z., a da, osim toga, Grad Z. u predmetnoj zgradi ne upravlja niti jednim stanom. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da predmetni prostor suvlasnici koriste kao zajedničke dijelove zgrade. Sve ovo tim više, jer je iz obavijesti Komisije Skupštine općine C. za stambene odnose, broj 01- 59/291-87 od 18. svibnja 1990., koji je upućen Kućnom savjetu zgrade na adresi..., danas …, vidljivo da je Komisija donijela odluku da se stan izuzme iz stambenog fonda i stavi na raspolaganje kućnom savjetu, sve zbog dotrajalosti stana. Navedeno proizlazi i iz obavijesti Gradskog ureda za opću upravu, Odjela za uredsko poslovanje, Odsjeka za poslove pismohrane, Pododsjeka za poslove pismohrane u područnim uredima - PU C., KLASA: 035-03/18-001/516 od 12. listopada 2018. i obavijesti Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravljanje imovinom Grada, Odjela za stanove i stambeno zbrinjavanje od 28. veljače 2019., prema kojima je predmetni prostor prijašnjem suvlasniku, oduzet kao poseban dio zgrade, jer je predstavljao stan, ali da na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.), predstavlja zajedničke dijelove zgrade.
12. Slijedom navedenog, iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nedvojbeno utvrdilo da se predmetni prostor koristi kao zajednički dio stambene zgrade, odnosno da, nije postojao kao stan na dan donošenja Zakona o naknadi, stoga pravilno zaključuju javnopravna tijela i prvostupanjski sud da u takvoj pravnoj situaciji nisu ostvareni uvjeti za povrat sukladno odredbama Zakona o naknadi.
13. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tužitelj.
14. S obzirom na izloženo, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer tužitelj sa žalbom nije uspio, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i odredbe članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
