Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1995/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.M.C. … d.o.o. (C. P. S.), OIB: …, S., …, kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., protiv tuženika S. V., OIB: …, B., S. …, A., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-57/2019-22 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća 14. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-57/2019-22 od 12. siječnja 2024. i sudi:

"Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku S. V., OIB: …, isplatiti tužitelju P.M.C … d.o.o. (C. P. S.), OIB: … iznos od 6.814,75 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. srpnja 2017. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku S. V., OIB: …, naknaditi tužitelju P.M.C … d.o.o. (C. P. S.), OIB: …. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.545,31 eura.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.393,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2024. do isplate po stopi po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2024. do isplate po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„Nalaže se tuženiku Steve Vugdelija, OIB: 74891669027, isplatiti tužitelju P.M.C … d.o.o. (C. P. S.), OIB: … iznos od 6.814,75 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. srpnja 2017. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku S. V., OIB: …, naknaditi tužitelju P.M.C … d.o.o. (C. P. S.), OIB: …troškove parničnog postupka u iznosu od 2.545,31 eura.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.814,75 eura zajedno sa zateznim kamatama na ime posredničke naknade, odnosno agencijske provizije u visini od 3% od ukupno ugovorene kupoprodajne cijene nekretnine.

8. Sud prvog stupnja u cijelosti je prihvatio tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako su dvije agencije za posredovanje u prometu nekretninama (od kojih je jedna tužitelj) sudjelovale u pregovorima oko kupnje nekretnine, ali da okolnost da je krajnje pregovore oko kupnje nekretnine vodila druga agencija ne oslobađa tuženika plaćanja posredničke provizije tužitelju, budući da je upravo tužitelj taj čijim je posredstvom tuženik prvotno doveden u vezu s nekretninom i prodavateljem.

9. U žalbenom postupku tuženik ne osporava da je koristio usluge tužitelja, ali navodi da su pregovori prodavača i tuženika posredstvom tužitelja dovršeni na način da nije došlo do suglasja o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji. Ističe da je tuženik koristio usluge i druge agencije, Splitski vali d.o.o. te da je posredovanjem te agencije, a ne tužitelja, došlo do kupoprodaje nekretnine i to po povoljnijoj cijeni od one koju je za nekretninu postigao tužitelj.

10. Iz stanja spisa i odluke suda prvog stupnja proizlazi:

- da su 12. listopada 2015. tužitelj kao posrednik i tuženik kao nalogodavac sklopili "ne ekskluzivni Ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnine", kojim su Ugovorom ugovorili da će tuženik za usluge posredovanja tužitelju isplatiti posredničku naknadu ako dođe do realizacije kupoprodaje nekretnine i to u visini od 3% od ukupne kupoprodajne cijene,

- da su 15. prosinca 2015. agencija Splitski vali d.o.o. i tuženik kao nalogodavac sklopili Ugovor o posredovanju u prometu nekretninama kojim je ugovorena posrednička naknada u iznosu od 3% od utvrđene ukupne kupoprodajne cijene za nekretninu opisanu kao kuća, dvor i garaža, označenih kao kč. zem. 970, 971/1 upisano u zk.ul. 2206, k.o. S. (dalje u tekstu: Nekretnina), ukoliko agencija kao posrednik ponudi tuženiku kao nalogodavcu nekretninu koju tuženik na koncu kupi (str. 43. spisa)

- da je 7. siječnja 2016. tuženik tužitelju iskazao interes za Nekretninu putem e-maila (str. 181. spisa),

- da je agent tužitelja prezentirao tužitelju Nekretninu te putem e-mail uputa tuženika pregovarao s prodavateljem Nekretnine u svrhu sklapanja kupoprodaje,

- da je tuženik za Nekretninu ponudio iznos od 185.000,00 eura (str. 194. spisa), odnosno ukupno 189.000,00 eura, od kojih je naveo da se 4.000,00 eura odnosilo na proviziju tužitelja, ali da prodavatelj na taj iznos nije pristao (korespondencija od 17. veljače 2016. str. 196. spisa)

- da je 31. ožujka 2016. tuženik s prodavateljem sklopio ugovor o kupoprodaji Nekretnine te da je prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 185.000,00 eura (str. 89. spisa),

- da je tuženik agenciji S. vali d.o.o. isplatio posredničku naknadu za posredovanje u kupoprodaji Nekretnine u iznosu od 41.500,00 kuna, a na temelju računa broj 01-

SV1-01-16 od 31. ožujka 2016.,

- da je agentica društva S. vali d.o.o. A. L. iskazom potvrdila svoje posredovanje u kupoprodaji Nekretnine u smislu ponude Nekretnine i pregovaranja oko cijene kao i to da je toj agenciji plaćena posrednička naknada,

- da je tužitelj tuženiku 13. srpnja 2017. ispostavio račun broj … na iznos od 51.345,77 kuna na ime posredničke naknade za kupoprodaju Nekretnine, a koji račun tuženik nije platio.

11. Za odluku u predmetnom sporu, a vezano za odnos tužitelja i tuženika, relevantne su sljedeće odredbe materijalnog prava. Prema čl. 15. st. 1. Zakonu o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine" broj 107/2007, 144/2012, 14/2014, dalje: ZPPN) ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Prema čl. 15. st. 6. ZPPN-a, u ugovoru sklopljenu između posrednika i nalogodavca moraju osobito biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje, o posredničkoj naknadi te o mogućim dodatnim troškovima koji nastanu kad posrednik u dogovoru s naručiteljem obavlja za njega i druge usluge u vezi s poslom koji je predmet posredovanja.

12. Ovaj sud ističe i da je odredbom čl. 16. st. 1. ZPPN-a, propisano tzv. isključivo posredovanje u kojem se slučaju ugovorom o posredovanju nalogodavac može obvezati da za posredovani posao neće angažirati nijednoga drugog posrednika, koja obveza mora biti izričito ugovorena. Prema čl. 16. st. 2. ZPPN-a, ako je za vrijeme trajanja ugovora o isključivome posredovanju nalogodavac sklopio mimo posrednika pravni posao preko drugog posrednika, a za koji je isključivom posredniku bio dan nalog za posredovanje, dužan je isključivom posredniku platiti ugovorenu posredničku naknadu kao i moguće dodatne stvarne troškove učinjene tijekom posredovanja za navedeni posredovani posao.

13. Iz prethodno opisanog činjeničnog stanja, a kako je to i utvrđeno pobijanom odlukom, razvidno je da je tužitelj prije sklapanja ugovora o kupoprodaji Nekretnine, i prije nego što je uopće tužitelju postavio upit vezano za Nekretninu, sklopio dva ugovora o posredovanju – prvi s tužiteljem, a drugi s društvom S. vali d.o.o., preko kojeg je konačno i sklopio ugovor o kupoprodaji. Isto tako, nesporno je da je ugovor o posredovanju sklopljen s tužiteljem ne-ekskluzivan ugovor, odnosno da isti ne predstavlja tzv. isključivo posredovanje, opisano u čl. 16. st. 1. ZPPN-a. Dakle, angažiranjem i posredovanjem druge agencije za kupoprodaju iste Nekretnine, tuženik nije postupao niti protivno odredbama ZPPN-a, niti suprotno načelu savjesnosti i poštenja koje se zahtijeva kod sudionika u obveznim odnosima, pa stoga zaključak i argument prvostupanjskog suda da je očigledno da je tuženik sklapanjem Ugovora o posredovanju s drugom agencijom želio izbjeći plaćanje posredničke provizije tužitelju, ne može biti pravno odlučujući za odluku u konkretnom sporu.

14. Naime, konkretnim okolnostima nepostojanja isključivog posredovanja, tuženik je kao nalogodavac, u skladu sa slobodom uređivanja obveznih odnosa bio slobodan angažirati dvoje (ili više) posrednika pri kupnji nekretnine te putem istih doći do najpovoljnijih uvjeta odnosno do realizacije kupoprodaje. U takvom slučaju nije relevantno putem kojeg posrednika je tuženik najprije doveden u vezu s Nekretninom i prodavateljem, već tko je doista doveo do samog sklapanja ugovora o kupoprodaji.

15. Iz odbijanja ponude tuženika za Nekretninu od strane prodavatelja od dana 17. veljače 2016. i prestanka korespondencije tužitelja i tuženika s jedne strane te zaključenja ugovora o kupoprodaji i plaćanja posredničke provizije agenciji Splitski vali d.o.o. dana 31. ožujka 2016. s druge strane, kao i iz iskaza tuženika i zaposlenika agencije S. vali d.o.o., razvidno je da je upravo ta agencija posredovala pri kupoprodaji Nekretnine, a ne ovdje tužitelj te je prema istoj tuženik i ispunio obvezu plaćanja posredničke naknade.

16. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je cijeniti tko je, sukladno čl. 15. st. 1. ZPPN-a, doveo do uspješnog sklapanja ugovora o kupoprodaji Nekretnine, a ne tko je prvi doveo tuženika u vezu s prodavateljem Nekretnine, pa s obzirom na to da se radi o pogrešnom pravnom pristupu suda prvog stupnja, predmetna odluka je preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.

17. Pri tom ovaj sud ističe da bi drugačija primjena odredbi čl. 15. st. 1. ZPPN-a, odnosno čl. 16. st. 1. i st. 2. ZPPN-a, dovela do apsurdne pravne i životne situacije gdje bi nalogodavac, u svakom slučaju angažiranja više nalogoprimaca (ne- ekskluzivnim ugovorima o posredovanju) prema svakom od onih s kojima je ušao u ikakve pregovore, a neovisno o uspjehu namjeravanog pravnog posla, bio u obvezi platiti posredničku naknadu za onaj posao koji bi bio uspješno realiziran angažmanom nekog drugog nalogoprimca odnosno posrednika.

18. Sukladno svemu izloženom, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te je stoga, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I izreke.

19. S obzirom na to da se pobijana odluka preinačava i tužbeni zahtjev u cijelosti odbija, tuženik je u cijelosti uspio u sporu te se stoga preinačava i odluka o troškovima postupka.

20. Tuženiku se priznaju sljedeći troškovi, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: Tarifa) i podnesenom zahtjevu: sastav odgovora na tužbu, 199,08 eura (Tbr. 8.1. Tarife), pristup ročištu 1. travnja 2019. 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), pristup ročištu 16. travnja 2019., 99,54‬ eura (Tbr. 9.2. Tarife), pristup ročištu 10. svibnja 2019., 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), pristup ročištu 20. rujna 2019., 99,54‬ eura (Tbr. 9.2. Tarife), pristup ročištu 20. prosinca 2019., 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), pristup ročištu 28. ožujka 2023., 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), pristup ročištu 26. listopada 2023. 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 1.393,56 eura. Pri tom ovaj sud ističe da se na ročištima od 16. travnja 2019. i 20. rujna 2019. nije raspravljalo o glavnoj stvari već samo o procesnim pitanjima pa se stoga priznaje nagrada sukladno Tbr. 9.2. Tarife. Odluka o kamatama na troškove postupka donesena je primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

22. S obzirom na to da je žalba osnovana u cijelosti, tuženik ima pravo na trošak sastava iste u iznosu od 312,5‬0 eura, sukladno Tbr. 10/1 Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023). Međutim, s obzirom na to da sud odlučuje sukladno postavljenom zahtjevu za trošak, priznaje mu se trošak sastava žalbe od 300,00 eura. Odluka o kamatama donesena je primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu odnosno da bi navedeni trošak nastao, pa stoga nema pravo na naknadu istog.

24. Slijedom navedenog, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a, odlučeno je kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.