REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3748/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1815/2022-2 od 7. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-425/2021-25 od 20. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu prvog pravnog pitanja (naznačeno u prijedlogu pod „i.“) koje propituje mogu li se utvrđenja presude donesene u sporovima povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa primjenjivati na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), je za obrazložiti da je revizijski sud u svojim odlukama izrazio pravno shvaćanje iz kojeg bi proizlazilo da su takva utvrđenja primjenjiva u sporovima sa činjeničnopravnom osnovom podudarnom s ovopredmetnom (tako npr. Rev- 3142/2018 etc.).
6. Drugo pravno pitanje (naznačeno u prijedlogu pod „ii.“) ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP. Ono je nejasno postavljeno i to na način da na njega nije moguće dati jasan odgovor koji bi predstavljao pravni standard za sve buduće situacije.
7. U pogledu trećeg postavljenog pitanja (naznačeno u prijedlogu pod „iii.“) kojim se smjera na pitanje tzv. negativne tečajne razlike, a (naglašava se sljedeće polazište) polazeći od toga da sudovi nisu utvrdili, niti je tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila dokaze (čl. 387. st. 3. ZPP) da bi kakav zahtjev u tom smislu tužena postavila tijekom prvostupanjskog postupka (dakle, nije postavila materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti protutužbu) – za zaključiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u skladu s odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
8. U pogledu četvrtog i petog pravnog pitanja (naznačeno u prijedlogu pod „iv. i „v.“), kojim se propituje tijek zateznih kamata, za obrazložiti je da je u tom smislu pobijana presuda usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015.
9. U pogledu šestog pravnog pitanja (naznačeno u prijedlogu pod „vi.“), kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
10. U pogledu sedmog postavljenog pravnog pitanja (naznačeno u prijedlogu pod „vii.“) kojima se smjera na mogućnost primjene inicijalno ugovorene kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora prilikom izračuna preplaćenih iznosa, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
12. Sagledavajući dalje prijedlog, za primijetiti je da se podnositeljica poziva na povredu čl. 6. 1. Konvencije, tj. čl. 29. Ustava. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud, protivno navodima iz prijedloga, smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženoj bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznese činjenice i predloži dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode. Njihove odluke su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima (također, u okvirima problematike kakva se problematizira u prijedlogu za dopuštenje). Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje. Tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
