Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž-1075/2022-3

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci,u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L. K. iz I., OIB: …zastupane po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz O. društva S.& Đ., protiv tuženika M. K. iz I., OIB: …zastupanog po punomoćnici M. B. L., odvjetnici u I., radi zaštite od uznemiravanja,odlučujući ožalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-1116/2021-12 od 17. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-1116/2021-12 od 17. svibnja 2022. u točki II. izreke.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se ista presuda u točki III. izreke u odbijajućem dijelu na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji iznos parničnog troška od 754,88 eura (slovima: sedamsto pedeset četiri eura i osamdeset osam centi) u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-1116/2021-12 od 17. svibnja 2022.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je naloženo tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu na njezinom radnom mjestu, odnosno da prestane s radnjama kojima povrijeđuje tužiteljičino pravo osobnosti na duševno zdravlje, u poslovanju obrta za trgovinu i usluge O., koji obrt posluje u poslovnom prostoru u stambeno poslovnoj zgradi u I., u prizemlju, površine 72 m2, na način da mu se zabranjuje uzimanje i diranje poslovne dokumentacije obrta, bilo kakvo kontaktiranje klijenata i partnera obrta te bilo kakvo miješanje u poslovanje tog obrta. U točki II. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženiku zabrani dolazak i bilo kakvo zadržavanje u poslovnom prostoru, opisanom u točki I. izreke dok je u točki III. izreke tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

1.1.Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kojim bi se zabranilo tuženiku do pravomoćnog okončanja postupka uznemiravati tužiteljicu na njezinom radnom mjestu, odnosno da prestane s radnjama kojima povrijeđuje tužiteljičino pravo osobnosti na duševno zdravlje, privređivanje, rad, čast i ugled na radnom mjestu te da prestane uznemiravati tužiteljicu u poslovanju obrta za trgovinu i usluge O., na način da mu se zabranjuje dolazak u taj poslovni prostor i zadržavanje u poslovnom prostoru, uzimanje i diranje poslovne dokumentacije obrta, telefoniranje iz poslovnog prostora, bilo kakvo kontaktiranje klijenata ili partnera obrta te bilo kakvo slično miješanje u poslovanje obrta, sve pod prijetnjom novčane kazne od 50.000,00 kn te prijetnjom kazne zatvora.

2. Protiv presude u točki II. izreke te rješenja, žalbu je podnijela tužiteljica, pozivajući se na sve žalbene razlogepropisane odredbom čl. 353. st. 1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi osporava zaključak suda da bi predmetni poslovni prostor predstavljao bračnu stečevinu stranaka, jer da iz isprava u spisu proizlazi da se radi o njezinoj posebnoj imovini. Navodi da se zaštita od uznemiravanja na radnom mjestu, koju joj je sud pružio odlukom u točki I. izreke presude, ne može potpuno ostvariti ako se tuženiku dozvoli boravak u poslovnom prostoru za vrijeme obavljanja rada, jer da tuženik nema što u tom prostoru činiti, niti njegov dolazak i boravak ima ikakvu svrhu osim tužiteljičinog uznemiravanja.

3.1. Glede privremene mjere, ističe da je mjera nužna radi sprječavanja nasilja, jer da se iz spisa prekršajnog suda vidi da je do nasilja u predmetnom poslovnom prostoru već dolazilo, da je tuženik iskazao ustrajnost u tome da će i dalje dolaziti na navedeno radno mjesto, tako da je izostala pravna zaštita do pravomoćnosti presude. Smatra da je dokazana i opasnost od nastanka nenadoknadive štete, budući da tuženik nije radno sposoban niti je ovlašten raditi s pacijentima i izdavati im medicinska pomagala, što da može rezultirati gubitkom dozvole za rad i štetom koja može nastati pacijentima izdavanjem pogrešnih medicinskih pomagala i robe. Osporava i odluku o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, smatrajući da ima pravo na cjelokupan nastali trošak, budući da zbog odbijanja manjeg dijela zahtjeva nije nastao poseban trošak.

4.Predlaže u pobijanom dijelu rješenje i presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima,uz nadoknadu parničnog troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Žalba glede odluke o glavnoj stvari te privremenoj mjeri nije osnovana, dok je djelomično osnovana glede odluke o parničnom trošku.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev za određivanje privremene mjere. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za prestanak uznemiravanja tužiteljice na njezinom radnom mjestu te prestanak radnji kojima se povrijeđuje pravo osobnosti tužiteljice, a koje se odnose na uzimanje poslovne dokumentacije obrta u vlasništvu tužiteljice, kontaktiranje klijenata i partnera obrta te miješanja u poslovanje obrta, kao i dolazak i zadržavanje u poslovnom prostoru.

8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica obrta za trgovinu i usluge O. koji posluje u prizemlju objekta u I.,

- da tužiteljica obavlja obrt kao stručna i osposobljena osoba, budući da se radi o prodaji i izdavanju medicinskih pomagala, da je tuženik njezin suprug te nema udjela u vlasničkoj strukturi obrta niti je u obrtu zaposlen;

- da je u tijeku postupak radi razvoda braka, da stranke u braku imaju jedno maloljetno dijete, sina P. K. rođenog 2008. te da se protiv tuženika vodi u sudu prvog stupnja prekršajni postupak pod brojemPp-1965/2021, zbog događaja koji se zbio 22. listopada 2021. kada je, prema optužnom prijedlogu, tuženik izvrijeđao tužiteljicu te se prema njoj nasilnički ponašao u prisustvu maloljetnog sina stranaka, što je kod tužiteljice izazvalo strah i uznemirenost.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja nadalje proizlazi da je narečeni poslovni prostor bio predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog 29. svibnja 2018. između I. P. iz P. kao prodavatelja te tužiteljice i tuženika kao kupaca, da je ugovoreno da kupci kupuju nekretninu, poslovni prostor u prizemlju zgrade u I., svaki u po ½ dijela, dok je Dodatkom I. kupoprodajnog ugovora sklopljenog 8. kolovoza 2018. izmijenjena odredba o osobi kupca na način da se kao ugovorna stranka, kupac, navodi isključivo tužiteljica Z. L. K. koja kupuje narečenu nekretninu u cijelosti.

10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužiteljica osnovano zahtijeva od tuženika da prestane s povredom prava osobnosti i prekine s postupcima kojima povrijeđuje pravo osobnosti tužiteljice u smislu čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; ZOO/05), povodom kojeg zahtjeva je bitno utvrditi vrijeđa li tuženik svojim radnjama neko pravo osobnosti tužiteljice iz čl. 19. ZOO-a. S obzirom na utvrđenja o vrijeđanju tužiteljice i verbalnom napadu zbog kojeg je intervenirala policija te zbog kojeg je u konačnici tuženik uhićen te je protiv njega pokrenut prekršajni postupak zbog nasilja u obitelji, prema stajalištu suda prvog stupnja, takvo ponašanje na radnom mjestu tužiteljice te miješanje tuženikau poslovanje njezinog obrta na način koji je opisan u izreci, kod tužiteljice izaziva neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju i bijes tj. poremećaj njenog dotadašnjeg duševnog mira, čime tuženik zadire u zaštićenu sferu prava osobnosti na tužiteljičino duševno zdravlje. Stoga u odnosu na zahtjev za prestanak uznemiravanja u poslovanju obrta na način opisan u točki I. izreke pobijane presude prihvaća tužbeni zahtjev, dok u odnosu na dio zahtjeva u kojem tužiteljica traži da se tuženiku zabrani dolazak i bilo kakvo zadržavanje u poslovnom prostoru zahtjev odbija, uz obrazloženje da je poslovni prostor kupljen za vrijeme trajanja braka stranaka te predstavlja bračnu stečevinu stranaka, njihovo suvlasništvo u jednakim dijelovima, prema čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ)pa da bi zabrana ulaska i zadržavanja tuženika u poslovnomprostoru dovela do povrede vlasničkih prava tuženika na istoj nekretnini, koja prava su propisana čl. 30. i čl. 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV).

11. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala da su ispunjene pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 39/14, 55/16,73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ) budući da dokazi izvedeni tijekom postupka ne upućuju na to da je određivanje mjere nužno radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete pa u tom dijelu zahtjev odbija. Odluka o troškovima je donesena primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a te je ocijenjeno da je uspjeh stranaka u parnici podjednak, zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, izuzev troškova sudskih pristojbi u odnosu na koje obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici pola iznosa sudskih pristojbi za tužbu i presudu, odnosno iznos od 500,00 kn.

12. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalnopravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev kojim je zatražena zabrana dolaska i bilo kakvog zadržavanja tuženikau poslovnom prostoru u kojemu tužiteljica obavlja obrt te kada je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

13. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, nekretnina, poslovni prostor u kojemu tužiteljica obavlja obrt, je kupljena za vrijeme trajanja braka stranaka te postoji presumpcija da su stranke suvlasnici te imovine u jednakim dijelovima, u skladu s čl. 36. st. 3. ObZ-a. Između stranaka se vodi postupak razvoda braka, a proizlazilo bi da stranke nisu riješile pitanje bračne stečevine, pa se tuženiku ne može zabraniti suposjed narečene nekretnine u skladu s čl. 38. ZV-a. Tuženiku je pravomoćno naloženo da prestane uznemiravati tužiteljicu na radnom mjestu u poslovanju obrta za trgovinu i usluge O., te su naznačene mjere za uklanjanje radnji koje predstavljaju povredu prava osobnosti tužiteljice, čime je tužiteljica ishodila sudsku zaštitu glede onemogućavanja tuženika u uznemiravanju prilikom obavljanja poslova tužiteljice u

obrtu. Međutim, kako dio zahtjeva za zabranu dolaska i zadržavanja u poslovnom prostoru nije ograničen na vremensko razdoblje u kojemu se obavljaju poslovi obrta ili pak na prostor unutar nekretnine u kojemu djeluje, zahtjev za zabranu dolaska i zadržavanja u poslovnom prostoru ne može biti prihvaćen u odnosu na predmnjevanog suvlasnika koji ima pravo na suposjed. Naime, nepovredivost prava vlasništva propisana je Ustavom Republike Hrvatske te mjerodavnim odredbama ZV-a i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – "Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), prema kojoj svatko ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva.

14. Pravilno je primjenjena i odredba čl. 346. OZ-a kada je ocijenjeno da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Naime, zahtjev za određivanje privremene mjere je istovjetan tužbenom zahtjevu, tako da bi mjera u cijelosti konzumirala tužbeni zahtjev, što bi načelno trebalo biti dopušteno samo iznimno, kada se na drugi način ne može osigurati tražbina. Točni su navodi tužiteljice da bi iz isprava u spisu proizlazilo da se tuženik u listopadu 2021. nasilnički ponašao prema tužiteljici, svojoj supruzi, međutim taj događaj nije ni u kakvoj vezi s obavljanjem obrta u vlasništvu tužiteljice pa prijedlog nije konkludentan zaštiti koja bi se trebala postići. Kako bi iz priloženog prekršajnog spisa proizlazilo da je ponašanje tuženika okarakterizirano kao nasilje u obitelji, treba ukazati da bi tužiteljica zaštitu mogla ostvariti u okviru tog postupka, predlaganjem neke od mjera iz čl. 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17,126/19, 84/21 i 114/22), koje mjere se mogu izreći i prje pokretanja prekršajnog postupka, samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije.

15. Glede odluke o parničnom trošku, tužiteljica je u pravu kada smatra da je o troškovima trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela u sporu u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

16. Tako tužiteljici pripada pravo na troškove zastupanja odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi, i to za sastav tužbe i podneska od 24. prosinca 2021. prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč.1. Tarife po 100 bodova, za pristup na ročište održano 2. veljače 2022. primjenom Tbr. 9. toč.5. Tarife 25 bodova, za pristup na ročišta održana 7. ožujka i 12. travnja 2022. po 100 bodova, odnosno ukupno 425 bodova ili 4.250,00 kn, čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV) primjenom Tbr.42 Tarife od 1.062,50 kn, što daje trošak zastupanja u iznosu od 5.312,50 kn. Tužiteljici je priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 500,00 kn, a ukupno je platila iznos od 875,00 kn (za tužbu 375,00 kn te za presudu 500,00 kn) pa ima pravo na daljnji iznos sudske pristojbe od 375,00 kn, odnosno na daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 5.687,50 kn ili 754,88 eura.

17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u odluci o parničnom trošku žalbu uvažiti i presudu u točki III. izreke, u odbijajućem dijelu preinačiti, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

17.1. Žalba protiv rješenja je odbijena i u tom dijelu je rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

18. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela samo u odnosu na sporednu tražbinu, parnični trošak, ne pripada joj pravo na nadoknadu troška žalbenog postupka pa je zahtjev u tom dijelu odbijen.

19. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke te točki III. izreke u dosuđujućem dijelu je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 14. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.