REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-187/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. K., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., Ž. R. i S. K. M., K., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1534/2022-2 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-40/2022-13 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo do šesto postavljeno pravno pitanje i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete s osnove izmakle koristi za vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad uzrokovane tuženikovim postupanjem.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda iz razloga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ugovor na kojem tužitelj temelji visinu štete s osnove izmakle koristi nije sklopljen odnosno nije niti nastao.

3. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavio šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

1. Da li sud može primijeniti pravilo o teretu dokazivanja na način da odbije tužbeni zahtjev u slučaju kada mu nije jasno što je svjedok rekao u svojem iskazu?

2. Da li je pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja?

3. Da li je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu ponude i prihvata ponude u situaciji kada svjedokinja nije rekla nedvojbeno da ponuda nije prihvaćena?

4. Da li sud pravilno tumači iskaz svjedokinje u pogledu pitanja prihvata ponude?

5. Da li je sud prekoračio granice svojeg postupanja u slučaju kada se upustio u odlučivanje o tome da li je prihvaćena ponuda za posao temeljem kojeg je nastala šteta, a u slučaju kada tuženik ne osporava da je došlo do prihvata ponude?

6. Da li je drugostupanjski sud prekoračio granice svojeg postupanja u slučaju kada je odlučivao o tome da li je ugovor sklopljen, a u situaciji kada za predmetni pravni posao kojega je tužitelj trebao obaviti, nije potrebna pisana forma ugovora?.

5. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije podnio smatrajući da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

6. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

7. Prvo postavljeno pravno pitanje temelji se na činjeničnoj tvrdnji koja je u suprotnosti s utvrđenjem u pobijanoj presudi. Naime, u pobijanoj presudi nigdje nije navedeno da sudu nije bilo jasno što je svjedok J. V., kao direktorica trgovačkog društva, a za koje trgovačko društvo je tužitelj trebao izvesti određene radove, nejasan odnosno da sudu nije jasno što je svjedok iskazao. Upravo suprotno, drugostupanjski sud u točki 14. obrazloženja izričito navodi da je navedeni svjedok jasno očitovao svoju volju da ne prihvaća ponudu ponuditelja (ovdje tužitelja).

8. Zbog navedenog nije riječ o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Preostala pravna pitanja (drugo do šesto pravno pitanje) su činjenična pitanja, a ne pravna pitanja, a zbog čega je, u odnosu na ova pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odbaciti (točka II. izreke ovog rješenja).

10. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda, nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

11. Sadržajno se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje. Dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzeto rijetkim slučajevima.

12. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaknuti da je odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrži samo određena procesna jamstva. Zbog toga do povrede prava na pravično suđenje u pravilu ne može niti doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili je očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.

13. Ovaj sud smatra da je tužitelju bilo omogućeno iznositi činjenice i predlagati dokaze, a svjedoku J. V., čija mu je ocjena iskaza sporna, postavljati pitanja, a zbog čega mu je omogućeno ravnopravno sudjelovati u postupku.

14. U konkretnom slučaju, nižestupanjske odluke su dale razloge na sve odlučne činjenice, ocijenili sporni iskaz svjedoka i za to dali razloge, a zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima i očito nerazumnima, pa ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

15. Slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a zbog čega je njegov prijedlog u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odbaciti.

Zagreb, 14. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.