REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4253/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz O., …, OIB …, zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici u V., protiv tužene A. … d.d., Z., …, OIB …, zastupane po punomoćniku R. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-459/2023-2 od 9. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-432/2022-52 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu točke 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu točke 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Protivno implikacijama prvog postavljenog pravnog pitanja (u prijedlogu naznačeno pod „i.“) za obrazložiti je da su nižestupanjski sudovi svoju odluku utemeljili, između ostalog, također cijeneći iskaz svjedoka (koji je, dakle, saslušan), pa to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
6. U pogledu pitanja koja su u prijedlogu naznačeno pod „ii.“ i „v.“, a koja se tiču pitanja poštenja, za obrazložiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
7. Protivno implikacijama pravnog pitanja pod „iii.“, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđena bitna odstupanja u pogledu činjeničnog konteksta koji je utvrđen u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a pri tome je također ponovno za ukazati na točku 5. ovoga obrazloženja.
8. U pogledu pravnog pitanja koje je naznačeno pod „iv.“ je za uputiti na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
9. U pogledu šestog postavljenog pravnog pitanja („vi.“) kojim se smjera na pitanje tzv. negativne tečajne razlike – a (naglašava se sljedeće polazište) polazeći od toga da sudovi nisu utvrdili, niti je tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila dokaze (čl. 387. st. 3. ZPP) da bi kakav zahtjev u tom smislu tužena postavila (dakle, nije postavila materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti protutužbu) – za zaključiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u skladu s odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
10. U pogledu pravnih pitanja koja su u prijedlogu navedena pod „vii.“ i „viii.“, kojima se propituje tijek zateznih kamata, za obrazložiti je da je u tom smislu pobijana presuda usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015.
11. U pogledu pravnog pitanja koje je u prijedlogu naznačeno pod „ix.“, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
12. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „x.“, kojim se smjera na mogućnost primjene inicijalno ugovorene kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora prilikom izračuna preplaćenih iznosa, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. U pogledu valutne klauzule za uputiti je na odluku Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
13. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnih pitanja koje tužena smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i.
2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod točkom I.
O prijedlogu podnesenom u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a
14. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njezino pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužene. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje.
15. Protivno navodima da je odbijen dokazni prijedlog saslušanjem svjedokinje M. S., pa da bi tako tuženoj bilo povrijeđeno pravo na jednakost oružja - prvostupanjski je sud taj dokaz proveo.
16. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom – valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod točkom II.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
